PRVA ŽNL

Potpićan Učka 72 i dalje lovi prvu pobjedu: Sad se muče, da bi profitirali u budućnosti

| Autor: B. VIDULIN
Matteo Celić (desno), (snimio Milivoj MIJOŠEK)

Matteo Celić (desno), (snimio Milivoj MIJOŠEK)


U redovima Potpićna Učke 72 igra igrač koji ima najviše nastupa u Prvoj ŽNL od svih trenutno aktualnih nogometaša. Od prošlog vikenda Toni Braušić iza sebe ima 11.362 odigrane minute, što je više od tisuću minuta više od prvih pratitelja, a to su Bajram Čeranić i Romano Žilo. Kako oni nastupaju za Veli Vrh, odnosno za Istra-Pulu, mogućnost da ga sustignu postoji samo ako Potpićan Učka 72 napusti Prvu ŽNL, a trenutno nisu daleko od toga. Nakon deset odigranih utakmica imaju samo tri boda, iz tri neriješene utakmice, s mogućnošću da izgube još jednog zbog prekida utakmice protiv Istre iz Tara. Ostalih sedam su izgubili, što im je donijelo pretposljednje mjesto. S obzirom na to kako trenutno stoje stvari, iz Četvrte NL NS Rijeka ni Mladost ni Medulin 1921 neće ispasti, iz Prve ŽNL neće nitko u viši rang, pa ukoliko se pojave dva županijska drugoligaša koja žele napredak, Potpićanci bi trebali izbjeći ta dva posljednja mjesta. Prilika da uhvate priključak sa sredinom ljestvice nudi im se ove nedjelje, ako se uopće bude igralo, kada im u goste dolazi jedina momčad koja je ispod njih, Valbandon 72.

- Imamo informaciju da je zaraza ušla u njihovu momčad, ali se još uvijek ne zna da li će izolirati samo tog jednog igrača ili će u izolaciju morati baš svi, pa je zbog toga utakmica pod upitnikom. Ako se bude igralo, onda je normalno da se nadamo kako ćemo pobijediti upravo njih. Oni, poput nas, nemaju ni jednu pobjedu pa prevladava mišljenje kako bi mogli barem protiv njih osvojiti prva tri boda. No, ne trebamo se zavaravati, s punim pravom i oni misle kako će pobijediti nas. U istoj smo situaciji tako da ne treba misliti kako će biti lagano, ni nama ni njima. Prednost domaćeg terena postoji, ali ona nije toliko presudna, najavio je utakmicu trener Potpićna Učke 72 Goran Terković.

Pojasnio je i zašto i kako su se doveli u takvu situaciju da tek u 12. kolu traže prvu pobjedu.

- Iznenađenje je samo za one koji ne poznaju trenutnu situaciju u klubu, a za nas koji smo "unutra", koji znamo čime raspolažemo, to nije ništa neočekivano. Nezadovoljni jesmo, ali drugačije ni ne može biti. Ako pogledamo naš trenutni kadar, vidi se da imamo od deset do dvanaest igrača zaštićenog godišta, dok druge momčadi imaju tek nategnuta dva. No, ako znamo da su to naši mladi dečki, onda ne očajavamo. Imamo nekoliko igrača 2004. godišta koji redovito igraju i događaju nam se propusti koje treba pripisati mladosti i neiskustvu. Nakon dugo godina odlučili smo se okrenuti našim dečkima, da ne radimo momčad za danas, već dugoročnije. Naravno da to ima svoju cijenu, koju sad plaćamo, ali siguran sam da ćemo za dvije godine ubirati plodove takvog rada. Iz tog razloga u rubrici pobjeda je još uvijek nula. Nama je primarni cilj ostati u ligi, da ti naši dečki stasaju i steknu iskustvo. Iz tog razloga treba biti strpljiv i ne treba baš sve gledati kroz rezultat, iako je on, na našu žalost, primaran. Ja kao trener vjerujem u njih jer znam da imamo jako dobru generaciju juniora. Moram naglasiti kako ja nisam bio pobornik toga da svi skupa treniraju, ali sam uvidio da na taj način mladi igrači brže stasaju. Kako skupljaju iskustvo na utakmicama   sa starijim kolegama, tako to čine i na treninzima gdje se igra brže i gdje je agresija na višoj razini. Treniramo svi skupa, juniori i seniori, iako nisam bio pobornik toga, više nego jasan i iscrpan je bio Terković.

Osim one utakmice protiv Rapca koju su izgubili 6:1, u svim ostalima su bili konkurentni.

- Rabac nas je pobijedio u utakmici u kojoj smo totalno podbacili. Djelovali smo raštimano, ali i to se događa. Međutim, ostali susreti bili su sasvim u redu, bili smo dobri, ali individualne greške mladih igrača stajale su nas bodova. Ne zamjeram nikome, ponovit ću, to je cijena odrastanja. Žao mi je utakmice u Žminju gdje smo imali vodstvo u prvom dijelu, a onda u nastavku kao da je na teren izašla neka druga momčad. Ne znam, kao da smo se prestrašili prilike da pobijedimo. Nedostajalo nam je samopouzdanja i protivnik je preokrenuo rezultat. Žao mi je i susreta protiv Funtane i Moele gdje se moglo puno više, a i kontra Velog Vrha smo primili pogodak duboko u sudačkoj nadoknadi.

Za kraj razgovora pogledao je malo u budućnost.

- Mi smo na samom dnu, ali sam uvjeren da ćemo se dignuti. Iskusniji smo pola godine i na proljeće će sve izgledati puno bolje. Već se i sada vidi razlika u odnosu na ono kako je izgledalo u prvim kolima, tako da napredujemo, treniramo, potentni smo i neupitno je da ćemo ostati u ligi, optimistično je zaključio Goran Terlević.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Trenutno na cestama