Da su kojim slučajem u redovima umaških prvoligašica bili praznovjerni teško da bi svi, počevši od igračica, stručnog stožera i vodstva kluba 13. prvoligašku sezonu okrunili povijesnim uspjehom i to za 60. klupski rođendan. Ni najoptimističniji sigurno nisu pomišljali na nešto slično, odnosno želje za natjecateljski iskorak poslije 12 godina igranja u elitnom društvu bez dometa primjerenog ekipnoj kvaliteti kojeg su "žuto-plave" zaslužile u tom razdoblju.

- Trebat će nam još malo vremena da spoznamo svu veličinu onoga što su djevojke ostvarile na parketu, na što smo uistinu svi u klubu ponosni. Prisjetimo li se neizvjesnosti i svega kroz što smo prolazili onda osvojeno treće mjesto ima još veću vrijednost. Svima nam je u sjećanju prethodna prekinuta sezona i upitnost što nam je dalje činiti. Nije nam bilo druge nego skupiti glave i učiniti najviše što se u toj situaciji moglo. Igračice su na sve nedaće s pandemijom reagirale neustrašivo i prionule treniranju. Sve je protjecalo u najboljem redu, ali su nam nedostajale protivnice za trening utakmice. Zato smo iznalazili drugi način treniranja i bez pripremne utakmice smo krenuli u prvenstvo, čega sam se pribojavao, kazuje trener Bruno Maros.

Da bude još nepovoljnije, na otvaranju sezone Umažanke su ugostile tradicionalno neugodnu ekipu Koke, no pobjeda izborena golom Marijete Vidak koja je preduhitrila zvuk sirene za kraj utakmice. Za početak ohrabrujuće uoči novih iskušenja.

- Da, značila nam je puno ta pobjeda što se vidjelo i u tri naredne utakmice u kojima smo bili maksimalno učinkoviti, na gostovanjima u Pločama i Splitu te s Osječankama doma. Takav je rasplet bio "vjetar u leđa" ali ne zadugo. Slijede odgode utakmica s Murvicom i Podravkom doma i s Lokomotivom u gostima. To je u "poplavi odgoda" donijelo jednomjesečnu stanku nakon koje smo iznova sve morali prilagoditi trenažnom ciklusu bez igranja. Poslije toga smo jesenji dio prvenstva zaključili utakmicom u Dugom Selu gdje smo minimalno poraženi. Nije nam štošta išlo od ruke, iako smo sve do završnice imali vodstvo. Iz tog smo izvukli korisne pouke koje su djevojke još više ujedinile, osnažile. Kada se osvrnete na trud koji smo uložili kroz dva ciklusa priprema, morali smo se zadovoljiti s takvim učinkom. Trebali smo smisliti kako najbolje iskoristiti dvomjesečnu stanku poslije koje nas čekalo igranje: subota - srijeda - subota, nastavlja trener Maros.- Zato smo dogovorili s trenerima za fizičku pripremu Milovanom Savićem i Renatom Dizdarom plan rada tijekom prvenstvene stanke. Sve je to išlo odlično samo je trebalo vidjeti kako će biti reakcija igračica. Da one nisu fenomenalno odradile taj ciklus, a zatim sve pretočile kroz igre, usuđujem se reći da ne bi ostvarile takav plasman. Mi treneri i svima u klubu možemo samo zapljeskati curama, jer odigrati onako utakmice u Bjelovaru, Čakovcu, Osijeku, Sesvetama i Varaždinu doista govori sve o karakteru ove ekipe. One su nas u nekim situacijama uvjeravale da to nije sve što mogu. Pokazale su zrelost u obje utakmice s Podravkom u Koprivnici. Pobjeda protiv Lokomotive u Umagu samo je bila potvrda ekipne zrelosti. Imali su nezapamćenu seriju u što je malo tko vjerovao, osim njih samih, a i nas dvojice. Krunski čimbenik je stručno odrađena fizička priprema Savića i Dizdara, a da je bilo na najvišoj razini potvrđuje činjenica da nismo imali ozbiljnijih ozljeda u tom ludom ritmu igranja, svaki drugi-treći dan.

Povezane vijesti

• Porečani se oprostili od Europe
• Croatia Cup: Kauboji tranzicijom slomili suparnika
• Rukometašice Umaga proigrale u nastavku