Diego Datos, trener Labudica
Što budućnost nosi za rukometašice Rudara? "Teško ćemo nadomjestiti pet igračica, pokušat ćemo složiti novu ekipu"
(Snimio Branko Biočić)
Osvajanjem šestog mjesta u nedavno završenom prvenstvu Prve lige, rukometašice Rudara ostvarile su svoj najveći uspjeh do sada. Njihov trener Diego Datos rezimirajući sezonu nije skrivao ponos.
- Svakako moram završeno prvenstvo okarakterizirati vrlo uspješnim, što potvrđuje činjenica da je šesto mjesto najbolji rezultat Rudara uopće, a u novijoj prošlosti zasigurno. U sezoni 2023/24 smo bili 11, lani smo bili sedmi, a ove sezone šesti. Cilj je na početku sezone bio biti bolji nego lani i to smo i uspijeli. Djevojke šestim mjestom dobivaju i kategorizaciju HOO-a, što je isto tako jedno lijepo priznanje. A problemi su standardni. Meni kao treneru uvijek su najgore ozljede. Gotovo cijeli prvi dio bili smo bez Čović koja je došla ozlijeđena s Europskog prvenstva u Crnoj gori, pa par utakmica bez Đuzel, Mikolić, Raspudić, Peršić i ostale da ne nabrajam. Uz ovu smanjenu rotaciju koju imamo, to su veliki problemi. Problem su nam bile i utakmice u tjednu. Niti jedna moja igračica nije profesionalka pa smo sve utakmice u tjednu igrali u izrazito oslabljenom sastavu zbog poslovnih i obaveza na fakultetu. Ove sezone nas raspored nije mazio pa smo u tjednu u gostima imali redom sve zahtjevna i daleka gostovanja, do Koprivnice, Splita, Varaždina i Broda - rekao je trener Datos.
Stagnacija
Nakon posljednjeg kola od kluba se oprostilo čak pet igračica. O odlasku Jajčević, Žuzel, Mikolić, Žunko i Čović trener Rudara govori s velikim respektom.
- Naravno da je gubitak velik. To su stvari na koje mi možemo vrlo malo utjecati. One su donijele neke životne odluke koje moramo poštivati. Dale su jako puno za klub ovih godina i u ime kluba im se zahvaljujem na svemu. U moje osobno ime mogu reći da smo »svašta« prošli zajedno te da sam vrlo zahvalan i sretan da sam bio baš njihov trener. Igračke kvalitete, iskustvo i još puno toga u prvom redu Jajčevič i Mikolić, a na kraju i Đuzel su bile prevaga u gotovo svim utakmicama ove sezone. Čović odlazi na fakultet u Split i to je isto tako životna odluka koju svakako razumijem. Želim joj od srca sve najbolje i smatram da ima ogroman potencijal koji mora razviti. Žunko pak već studira i izrazito joj je teško uskladiti fakultet u Zagrebu i igranje u Labinu pa je potražila novu sredinu.
Sad se postavlja pitanje kako ih nadomjestiti.
- Vjerovatno nikako. Kvalitetnih igračica je sve manje, igračice biraju gradove s fakultetom, a naravno da je najveća koncentracija kvalitete u Podravci i Lokomotivi. Ostalima šta ostane. Pokušat ćemo složiti ekipu da bude konkurentna. Ovisno o igračicama, promijeniti način i taktiku igre. Neće biti lako, ali ne predajemo se unaprijed. U našem podmlatku ima perspektive, ali je prva liga još uvijek veliki zalogaj za njih. One trebaju vremena za pravilan razvoj. Polako dobivati minutažu, ali preskakanje stepenica nije baš najbolja opcija. Šta se tiče igračica iz drugih klubova u Istri koju mogu igrati prvu ligu, nije baš sjajna situacija. Jako je malo kvalitete i ozbiljnog treninga za korak više.
Situacija u istarskom rukometu ne pomaže labinskom klubu.
- Smatram da je rukomet u nekoj stagnaciji. Poreč u muškoj konkurenciji je konstanta i klub s jasnim smjerom i ciljem. Umag, Buzet i Rovinj mislim da imaju kvalitetu za siguran plov u Prvoj B ligi, a nadam se da će se umiješati i u borbu za vrh. Naravno da to ovisi u kakvim će sastavima ostati nakon ovog ljeta. Nadam se da će i Rudar nakon konsolidacije ići prema gore. Prva B liga je ona kojoj trenutno trebaju težiti. Ima još muških klubova i mišljenja sam da je kod njih nešto bolja situacija nego u ženskom dijelu gdje je, bez lažne skromnosti, zadnjih 5-6 godina perjanica Rudar. Naša škola ima veliku brojnost, a djevojčice postižu lijepe rezultate i na državnom nivou. Ove godine imamo i tri reprezentativke u mlađim uzrastima koje su počele i polako stasaju u našem klubu. Realnih problema ima svugdje i to je svima jasno. Klubovi nemaju adekvatne uvjete, a o financijama da i ne pričamo. Ali ipak sam dojma da se može više. Male sredine su uvijek hranile hrvatski rukomet i u ženskom i u muškom dijelu, a sada je to sve rjeđe. S obzirom da sam više upućen u ženski rukomet, reći ću da sam iznenađen malim brojem djevojčica u nekim klubovima, čak i u većim gradovima. Kao da je uz sve probleme nestalo i malo entuzijazma i inicijative. Kvalitetan rad mora prevladavati u odnosu na improvizaciju. Županija je napravila dosta, treneri se školuju, a na klubovima je da pokušaju podignuti sve na višu razinu. Raduje me konsolidacija Umaga koji je nakon ispadanja gotovo dodirnuo dno, ali diže se ovih godina. Nije sramota pasti već je sramota ne pokušati ustati. Poreč diže broj djece, trude se i ostali, ali ipak mislim da je za Istru to premalo. Zaboravio sam spomenuti i pozitivnu priču i »oživljavanje« rukometa u Pazinu. Kamo sreće da ima takvih primjera više. U moru klubova koji su nestali evo i jedan lijepi povratak.
Datos je mnoge stvari osim treniranja obavljao sam ili uz njegov stručni stožer. Čak je igračicama dijelio cvijeće na oproštaju od sezone, a cvijet ili nekakav prigodan poklon nije imao tko dati njemu.
Financije
- Danas je izrazito teško voditi klub. Potpora uprave nije upitna. Ušli smo u ovaj projekt kao jedna malo veća familija. Mislim da je malo preteško reći da smo obavljali poslove uprave. Trudili smo se svi da od seniorki pa do onih najmlađih imaju šta bolje uvjete. O udjelima nema smisla raspravljati, bitan je samo krajnji rezultat. Šta se tiče potpore grada tu ću biti vrlo kratak. Pravilnik o raspodjeli sredstava postoji. Naravno da nikad svi neće biti zadovoljni pa tako ni mi. Međutim pravilnik je za svih isti i moramo ga poštovati. U gradu se desila i promjena vlasti šta je iziskivalo još dodatnu prilagodbu. Iznos za sport je koji je i zahvalni smo i na tome, ali moram spomenuti da je i najmanji od svih u prvoj ligi, a mi smo ove godine bili šesta ekipa od četrnaest. Ako se ne varam mi smo jedan od ukupno dva kluba u ženskom sportu Istarske županije koji igraju u najvišem državnom rangu. Željeli smo djevojkama prirediti dostojanstven oproštaj. One su ipak nakon subotnje utakmice bile u prvom planu. Najviše je organizaciju na sebe preuzela moja pomoćna trenerica Ksenija Vidali. Ja volim reći da ja djevojke u mojoj ekipi poznam u dušu, a Ksenija ih zna još malo više. Njezina je bila ideja i mišljenje da ja predam poklone jer sam na kraju krajeva sa tim igračicama proveo najviše vremena, puno lijepih trenutaka i poneki manje lijepi - rekao je Datos.
O planovima nakon završetka prvenstva i budućnosti trener labinskih rukometašica govori bez kočnica.
- Djevojke će na odmor. Zaslužile su. Za nas odmora nema. Čeka nas dugo, toplo i radno ljeto. Pokušavamo obogatiti igrački kadar nakon ovih odlazaka. Neće biti lako. Igračice su vezane fakultetom i poslom za veće sredine. Naravno da im je to prioritet. Teško je pronaći kvalitetnu igračicu koja je slobodna, a kad i uspijemo, često ne možemo odgovoriti na financijska potraživanja. Dok to ne definiramo, barem 80 posto sastava za iduću sezonu, teško je odrediti smjer kojim ćemo ići. Trening, taktiku i igru svaki trener slaže prema ekipi koju ima tako da mi sada još sa sigurnošću ne znamo kako će to izgledati na jesen. Sigurno da ćemo ekipu graditi uz kostur Crnjak, Raspudić, Posavac. Svi u rukometu znaju da su to najvažnije osovine u rukometu, vratarka – srednji vanjski – pivot, ali treba im pridodati još poneku kvalitetnu prinovu jer liga je duga i naporna i teško je izdržati taj ritam. Naravno tu su još Benazić, Šegota, Markulinčić, Basanić, naše mlade snage koje već skupljaju minute u prvoj momčadi. Početkom sezone trebale bi nam se nakon ozljeda vratiti Vrkić i Golja, a poslije nove godine i Peršić. Očekujem konsolidaciju. Jedna »era« Labudica je došla do svog kraja. Primarni cilj će u narednoj sezoni biti opstanak. Ekipa je nova. Bit će dosta mlađa i s manje iskustva. Treba to uigrati i posložiti. Trebat će nam vremena, ali se sa ozbiljnim i predanim radom sve može. Prve sezone u prvoj ligi svi su nas vidjeli kao glavne kandidate za ispadanje, a ispalo je skroz nešto drugo. Svake smo godine osigurali ostanak dosta prije kraja prvenstva i polako dizali stepenice. Svi klubovi rade i žele što bolji plasman. Tome ćemo težiti i mi, a na kraju prvenstva ćemo svi podvući crte i vidjeti tko je šta uspio odraditi - zaključio je Datos te na kraju zahvalio publici koja je bila fantastična cijelu sezonu.
Izbor sportaša Labina
Trener Rudara nije proglašen za najboljeg trenera u Labinu, a Ana Jajčević za najbolju sportašicu za prošlu godinu kada je bila najbolji strijelac prve lige i drugi asistent u konkurenciji mnogih reprezentativki.
- Mi jesmo ostvarili odlične rezultate, ali ostvaruju ih i drugi. Odmah moram reći da je za mene Ana najbolja. Međutim, svaki trener sigurno to isto misli za neku svoju sportašicu. On je svaki dan vidi na treningu i zna šta sve ulaže da bi uspjela. Sve djevojke koje su bile nominirane zaslužuju nagradu. Izbori su nezahvalni. I uvijek ima onih koji misle drukčije. Ocjenjivački sud sportske zajednice glasanjem je ove godine izabralo za sportašicu grada Labina Agatu Miletić Lupetin i ja joj i ovim putem još jednom od srca čestitam. Što se tiče izbora za trenera, gotovo isti odgovor. Danas struka nije uvijek prepoznata i nailazi na mnoge probleme. Ima puno dobrih trenera. Ervin Kiršić je entuzijasta, a prije svega stručnjak u svom sportu koji je odgojio i imao zapažene rezultate s nizom atletičarki i atletičara. Zadnja u nizu i gore spomenuta Agata. Nagrada je stigla u prave ruke - smatra Datos.
