(FIVB)
Puna utisaka, u Pulu se vratila Lana Drviš, kapetan hrvatske U-17 odbojkaške reprezentacije koja je na Svjetskom prvenstvu u Čileu osvojila osmo mjesto. Hrvatska je u grupi upisala tri pobjede (Brazil, Španjolska, Argentina) i dva poraza (Japan, Poljska) te kao drugoplasirana prošla u osminu finala. Tu je svladala Češku, potom u četvrtfinalu izgubila od Kine te u razigravanju od petog do osmog mjesta upisala još dva poraza, od Italije i Tajlanda.
- Osmo mjesto na svijetu je velika stvar, pogotovo za "malu" državu poput Hrvatske. Imale smo vjerojatno najtežu grupu jer su u ostalima bile po dvije-tri jake reprezentacije, dok u našoj nije bilo slabe, svaka utakmica bila je bitna i svaku smo igrale kao da nam je zadnja. Svaki dan bio je nova stranica te nismo smjele gledati ni unazad, ni unaprijed, jer ne bi dobro završilo - nije dvojila Lana Drviš, koja skupa sa suigračicama do posljednjeg dana razigravanja po grupama nije znala da li je ispunjen primarni cilj, prolazak u nokaut fazu. - Trebala nam je u prvoj utakmici dana 3:0 pobjeda Poljske nad Španjolskom za potvrdu četvrte pozicije i to se ostvarilo, a onda smo mi svladale Argentinu i "skočile" na treće mjesto. Za drugo mjesto nam je trebalo da Brazil, koji je dotad imao sve poraze, svlada Japan, što je i napravio. Brazilke su, za razliku od nas, znale kako se igra protiv Japanki, koje su male, izvlače sve živo na terenu i svaki poen trebaš nekoliko puta osvojiti, a mi jednostavno nemamo živaca za to. Visoke smo i snažno napadamo, ali ne igramo obranu da ćemo "izginuti" za svaku loptu te se jednostavno ne znamo postaviti protiv reprezentacija poput Japana i Tajlanda.
Takvim raspletom, Hrvatska je u osmini finala umjesto Turske, kasnijeg finalista, išla na Češku koju je svladala i izborila četvrtfinale protiv branitelja naslova Kine te ga izgubila u "ruletu" petog seta.
- Jedino se mi možemo vratiti nakon 0:2 i onda izgubiti peti set koji smo imale u rukama, ali bez obzira na to, bila mi je to jedna od najboljih utakmica u životu i jako sam sretna kako smo odigrale protiv zemlje koja vjerojatno ima više odbojkašice nego Hrvatska stanovnika. Nismo u susret ušle s razmišljanjem da igramo protiv Kine kojoj ne možemo ništa, već smo igrale svoju igru s puno rizika na servisu, koji nam u prva dva seta nije išao, a kad je on napokon proradio, sve je bilo puno bolje. Izborile smo tako peti set u kojem najčešće pobjeđuje onaj tko ima više koncentracije i discipline, a kineska reprezentacija je poznata po tome da može jako dugo držati konstantu, za razliku od nas koje smo sklone oscilacijama - istaknula je Drviš.
- U 11 dana odigrale smo devet utakmica i s fizičke strane bile smo spremne za to, ali poraz od Kine nas je mentalno "ubio". Nismo mislile da će tako biti, ali nakon što smo na takav način izgubile priliku za polufinale, više jednostavno nismo mogle odigrati na potrebnoj razini. I dalje smo bile tim, ali više nije bilo kemije između nas te je izostao smijeh i zezancija na terenu. Kao da smo potpuno ostale bez snage i energije te smo dva posljednja susreta samo odradile.
Najučinkovitija hrvatska igračica na svjetskoj smotri bila je Erin Ivezić sa 162 osvojena poena, Emilie Stojić ih je upisala 115, a Lana Drviš 96.
- Zajedno smo godinu i pol dana, znamo se u dušu, znamo svoje uloge i u Čileu je svaka radila svoj posao, nitko nije kiksao te smo zato i ostvarile takav uspjeh. Ja sam tu da branim i primam serve te ako mogu da napravim poen, ali za njih su prvenstveno zadužene Erin i Emilie. Samim tim, prolaz u napadu mi nije toliko bitan, koliko su mi važni prijem i igra u obrani te sam iznimno zadovoljna što sam u oba segmenta među 15 najboljih igračica na prvenstvu - nije krila Drviš, koju su među prvima "napale" zdravstvene tegobe s kojima se cijela reprezentacija borila. - Pred utakmicu s Brazilom nisam mogla spavati skoro cijelu noć, bila mi je muka i stalno sam trčala u wc, ali na kraju sam imala najblaže simptome te sam bila jedna od rijetkih koja nije povraćala. Bez obzira na to, primila sam po prvi put u životu infuziju, ali na kraju sam još dobro i prošla jer smo bile užasno dehidrirane te su neke cure primile po nekoliko infuzija.
Umjesto uživanja u ljetnim radostima, Lana se u debeloj jakni smrzavala u Čileu, ali priznaje da u niti jednom trenutku nije zažalila što je bila dio ove priče.
- Bio mi je to jedan od najboljih perioda u životu te se i sada naježim kad pričam o tome, isto kao što sam se svaki put naježila kad bi prije utakmice krenula hrvatska himna. Nezaboravan osjećaj i definitivno najbolja reprezentativna akcija do sada, skupila se odlična ekipa, bile smo kao velika obitelj i uvijek tu jedna za drugu. Zadnji dan sam cijelo vrijeme plakala jer nisam mogla vjerovati da je već prošlo mjesec i pol dana te je stigao kraj - zaključila je Drviš.