(Snimio Mijat Gavran)
Poslije višegodišnjeg igranja u društvu prvoligaša, a u međuvremenu i Premijer ligi, od nove sezone buzetski će rukometaši igrati u drugoligaškoj konkurenciji. Slijed je to raznih zbivanja u momčadi prije samog početka i za nedavno završene sezone. Još su u tijeku ljetnih priprema neki od iskusnih igrača najavili mogućnost odlaska što se nedugo zatim i obistinilo. Tako su uoči jesenjeg starta Valković i Karaula odabrali nove sredine, a nakon dvaju nastupa Buzećani su ostali i bez Samardžića.
I tu ne završava priča o odlascima jer i Lorenzo Nežić je odlučio poslije derbija s Umažanima postati članom Ardiaeia iz Župe dubrovačke. Unatoč tim promjenama otvorenje sezone je bilo uspješno. Vrijedne pobjede nad Rovinjanima u Buzetu i protiv Zadrana u gostima su izborili Arian Bašić, braća Šegota i suigrači. Zatim su ih čekala neugodna iskušenja s Umažanima, Kaštelanima i protiv momčadi iz Župe dubrovačke doma, a u međuvremenu protiv Kozale i Senja u gostima. Teško se u tih nastupa moglo računati na poneki bod, što je i realnost. To što je buzetska družina ostala "praznih ruku" u tim ogledima i nije problem, koliko da su bez učinka ostali protiv sebi jednakovrijednih rivala.
(Snimio Mijat Gavran)
- Malo tko je slutio da bi nakon svega toga, uistinu to mogla biti tako turbulentna sezone koja se manifestirala u najnepovoljnijem obliku za klub, a i sve nas. Otpočetka priprema započinje osipanje igrača koji su proteklih sezona bili okosnica momčadi. Takav nedostatak nismo uz sva nastojanja uspjeli nadomjestiti tijekom sezonu, da bi nam se dogodilo ispadanje u niži rang što po svima nama uvelike predstavlja i splet nesretnih okolnosti. Niti jednom riječju igračima koji su ostali u klubu i maksimalno trenirali te "do krvi" u nastupima davali sve od sebe, da bi očuvali prvoligaški status, ama baš ništa ne mogu prigovoriti.
Dali su sve od sebe, no nažalost nisu uspjeli u tome. Za utjehu nam može poslužiti činjenica da su se isprofilirali mlađi igrači koji ranije nisu imali priliku za veću minutažu. Plejada mladih je iskoristila svoju prigodu za stjecanje neprocjenjivog iskustva i sada su spremni za kvalitetnije igre. Ostanemo li na okupu i nastavimo dobrim radom ne dvojim da se možemo nadati uspješnoj sezoni, zašto ne i brzom povratku u dosadašnje društvo - istaknuo je trener buzetske momčadi Ranko Silić.
(Snimio Mijat Gavran)
Moguće bi ovaj prvoligaški epilog lakše "pao" našem sugovorniku, igračima i vodstvu kluba da su momci igrama razočarali. No tome nije bilo niti traga, ali Fortuna je u zaleđu ostavila, ili bolje rečeno zaboravila, na "bordo" družinu, a tako malo im je dašak sreće nedostajao da odjedre u mirne prvoligaške vode. Rijetko da je trener Silić u dvije-tri utakmice za redom, mogao igrati s najboljima, od raspoloživih snaga. Ipak, niti te činjenice, uz sustavne izostanke ponekih ključnih igrača, nisu priječile maksimalno borbene Buzećane da sve svoje vrijednosti ispolje u najvećoj mjeri, no za takve izvedbe su ostali bez zaslužene nagrade bodova.
- Unatoč svim nastojanjima doista se nije u bezbolnijem obliku, ponajprije na prihološkom planu, dalo nadoknaditi odlaske igrača s kojim smo sezonu prije bili treći u ligi. Uz sve ono na što nismo mogli utjecati pokazalo se da je baš ta karika odredila našu ligašku sudbinu. Kako drugačije pojasniti da smo bez bodova ostajali i u utakmicama kada smo imali vodstvo od 6-7 golova. Vjerojatno je to nešto najgore, ostati "praznih ruku" pred svojim navijačima u takvim nastupima, ili izgubiti već osvojeno bod(ove) u zadnjim sekundama u nekim jakim ispitima na gostovanjima.
To je sve prošla, odnosno iskusila, ova generacija naših igrača, što je sudeći po svemu bila neizbježna cijena stasanja. To su ponajprije trebali osjeti najmlađi u momčadi koji čine većini dio kadra. Niti mladost i neiskustvo nisu bili toliki problem koliko izostanci. Uvijek bi nam nedostajao pokoji igrač da bi ostvarili ono na čemu se radilo kroz tjedan. Neki od igrača uistinu nisu svoje obiteljske, radne i studentske obveze u pojedinim situacijama mogli pretpostaviti sportskom zadatku - podsjeća trener buzetskih rukometaša.
Istina je da su od pobjeda, odnosno bodova s kojima bi i danas imali prvoligaški status, igrače i trenera Silića praktički dijelile sekunde u nekim nastupima. No i to je neizostavna sastavnica sporta, odnosno njegovo naličje. No, rijetki će spomenuti da Buzećani nisu bili na razini svojih vrijednosti, što je trebalo biti dovoljno za ostanak u društvu koje itekako zaslužuju.
- Kad s vremenskim odmakom sagledamo sve što nam se događalo, gotovo ništa ne možemo spočitnuti tim dečkima koji su bili tako blizu sretnijem raspletu završetka ove sezone. Tko bi od njih samih bio sretniji i zato ovo treba prihvatiti sportski te iz svega ovog izaći još snažniji i psihički jači, ponajprije mislim na mlađe igrače. Za njih je to neprocjenjivo iskustvo, koje će im itekako dobro doći u nadolazećoj sezoni. Svi smo se nadali, što je uostalom i sportski, da ćemo uspjeti iz svega toga izaći kao dobitnici, jer 4-5 bodova smo praktički imali "u rukama" ali su ipak na kraju završavali na kontu suparnika. Temeljni nam je plan zadržati momčad na okupu i vratiti se u Prvu ligu - kazao je dopredsjednik kluba Branko Bašić.
Uz iskustvo starije skupine igrača, mladenački zanos će u toj simbiozi biti dodatana snaga za ostvarenje klupskih ciljeva u novoj sezoni. Predvodnici tih generacija svakako su 20-godišnji Rene Skukan koji stasa u momčadsku uzdanicu kao kružni napadač. Drugi je klupski strijelac (104 gola), uz zavidan učinak od 87 posto pri izvođenju sedmeraca (27/31) po čemu je četvrti igrač lige. Prvi topnik momčadi je Arian Bašić, peti na prvoligaškoj listi najučinkovitijih, sa 138 golova, od kojih 17 iz sedmeraca.