RAOUL MARINI I DANILO STOJANOVIĆ
Pulski umjetnici izlažu u Galeriji Poola: Danas ima više slobode u kršćanskom nego u umjetničkom svijetu
Uoči sinoćnjeg službenog otvorenja izložbe njihovih slika i grafika u Galeriji Poola, pulski umjetnici mlađe generacije Raoul Marini (1993.) i Danilo Stojanović (1989.) jučer su tijekom dana s voditeljem galerije slikarom Bojanom Šumonjom, pred učenicima slikarskog i kiparskog razreda pulske Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna, razgovarali o umjetnosti i svom umjetničkom putu.
U Veneciji vrijeme sporije teče
Ne čudi pozornost publike jer je to bila jedna od rijetkih prilika da budućim umjetnicima svoja iskustva prenesu i savjete daju njihovi kolege sugrađani. Stojanović i Marini akademski slikari postali su u Veneciji, gdje i danas žive, a na priče da ovaj grad ima drugačije svijetlo kažu: "U Veneciji vrijeme sporije teče; ipak moraš ići pješke."
Izložba Danila Stojanovića "Images from Abyss" zamišljena je kroz seriju ulja na platnu nastalih tijekom protekle dvije godine, pretežito inspiriranih romanticizmom i magičnim realizmom. Stojanović je na Accademia di Belle Arti u Veneciji 2013. završio postdiplomski (BA, smjer slikarstvo), da bi 2017. završio magisterij (slikarski smjer) s pohvalama 110/110.
Misteriozno i usamljeno vrijeme
Iz njegovih slika izloženih u "Pooli", kako je jučer sam rekao Stojanović, odiše neko drugo vrijeme, misteriozno i usamljeno, vrijeme u kojemu su ljudi gledali iznad horizonta. Detalj koji na njega ostavi dojam, a najčešće je to fotografija ili filmska scena, on dekontekstualizira i stavlja u nove situacije, zatim intuitivno nastavlja svoj rad, zaboravljajući na izvor, a na kraju, veli, slikar treba znati kad je dosta i kad treba završiti rad. Velik je filmofil, gleda jako puno filmova, pogotovo rane SF filmove iz 20-ih i 30-ih godina, posebno trash filmove iz tog razdoblja, ali i filmove Fritza Langa.
- Bavim se magičnim i misterioznim. Obično je to vrlo, vrlo depresivno. Ljudska figura nije prisutna ili tek kao prikaza. Preferiram zelene, plave, tamne boje. Nisam neki kolorist. Reducirao sam što mi platno može dati, kazao je Stojanović.
Raoul Marini predstavlja se serijom grafika pod zvučnim nazivom "Hej Slaveni", a ciklus je rezultat autorova istraživanja djelovanja slavenskog ljudskog bića kroz povijest i posljedicama tog djelovanja. Pritom se našalio da je ovdje "glupi Talijan", a u Veneciji "bruti Slavi", dok mu je djed bio, kako je rekao, 'Austrougarac'. Pažnju privlači grafika u kojoj je korištena i čuvena Feralova naslovnica s golišavim Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom u krevetu "Jesmo li se za to borili?", kojom Marini tematizira slobodu govora.
Upornost i poniznost
Kada je u nastavku razgovora u Galeriji Poola savjetovao učenicima upornost, a još više poniznost (ne bježeći, veli, od metle kojom treba čistiti i iza sebe i iza drugih), voditelj galerije Šumonja rekao mu je da, zbog isticanja poniznosti, zvuči kao kršćanin. Na to mu je 25-godišnji Marini dojmljivom zrelošću uzvratio na način koji se danas rijetko čuje u isključivim crno-bijelim ideološkim prepucavanjima, kazavši: "Danas ima više slobode u kršćanskom svijetu nego u umjetničkom svijetu".
"Hej Slaveni", kako je pojasnio Marini, inspiriran je ciklusom epskih slika "Slavenska epopeja" moravskog umjetnika Alphonsea Muche (18 godina radio 20 ogromnih slika), u kojem Raoul nalazi analogiju s današnjom situacijom na Balkanu i svijetu općenito te je njen svojevrsni nastavak.
-Pretenciozno mi se čini reći da nadopunjujem Muchu, no s druge strane, on je isticao samo dobre stvari, no ne i one koji nije vidio ili nije htio vidjeti, kazao je Marini. On je 2012. u talijanskom Urbinu na Likovnoj akademiji diplomirao smjer grafike, a nakon stečene diplome preselio je u Veneciju gdje završava i viši stupanj pod mentorstvom Paola Fraternalija s kojim postaje dobar prijatelj i suradnik u kulturno umjetničkoj udruzi "Lab43 for print", koja okuplja čak 50 umjetnika, od kojih je većina etablirana na talijanskoj i međunarodnoj sceni. (Zoran ANGELESKI)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
