NOVO U KINIMA

"Posljednji Srbin u Hrvatskoj" Predraga Ličine: Zombiji između trasha i hrvatske političke zbilje


Sjedajući u naslonjač u kino dvorani, pitali smo se koliko je ljudi na gledanje ovog filma privukao (i) naslov. Eto, nas jest.

"Posljednji Srbin u Hrvatskoj" film je redatelja i scenarista Predraga Ličine, a u glavnoj ulozi je Krešmir Mikić kojeg smo nedavno gledali u Brešanovom "Koja je ovo država". No, dok je u Brešanovom filmu uglavnom glumio koristeći svoje suptilne grimase i zapravo govorio kroz šutnju, za što je pravi majstor, ovdje je morao naučiti puno više teksta. Mikić predvodi glumačku ekipu čiji udarni ešalon čine Hristina Popović, Tihana Lazović i Dado Ćosić.

Bogatun i zavodnik Mićo Motika

Priča se vrti oko infekcije koja ljude u Hrvatskoj pretvara u zombije, a Hrvatska je pala na 2,5 milijuna stanovnika pa DJ Mrkva na početku objavljuje da je dobra vijest što je Hrvatsku napustilo "samo" 180 i nešto tisuća stanovnika što je nekoliko posto manje nego godinu prije. Iskreno, nije nam sasvim jasno o čemu se tu radi i što je uzrok toj depopulaciji i velikom siromaštvu koje se vidi u početnim kadrovima. Krešimir Mikić glumi bogatuna i zavodnika Miću Motiku koji se svime time ne zamara, sve dok djevojka s kojom izlazi na spoj ne biva ugrizena i pretvori se u zombija te ugrize i njega. Mićo Motika će se uskoro naći u bolnici gdje ga primaju zato što se nekim čudom još nije zarazio. No, zombiji uskoro okružuju bolnicu gladni ljudskog mesa te naš bonvivan i ekipa u kojoj su ustašofil Maks (Dado Ćosić), glumica koja glumi superjunakinju Hrvojku Horvat (Hristina Popović) i zagonetna dama (Tihana Lazović) bježe iz Zagreba. Put ih vodi ni manje ni više nego u srpsko selo na granici Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom.

Na objašnjenje naslova, ili početak objašnjenja, treba pričekati kraj prvog poluvremena, s obzirom da film traje koliko jedna nogometna utakmica bez sudačke nadoknade i produžetaka. U prvoj polovici filma likovi bježe i čuvaju živu glavu dok se infekcija širi, no nikako da netko poentira zašto je i kako ta infekcija izazvana, da dobijemo neku širu sliku. Imamo tu i neke likove koji tu infekciju izazivaju iz nekakve svemirske stanice nad Zemljom, ali do kraja nam nije jasno koji su njihovi motivi. Neke akcije ima, ali sve to uspijeva biti razvučeno i povremeno prelazi u dosadu.

Kada se počinje naslućivati značenje naslova filma, sve se prebacuje u višu brzinu pa imamo tu Srbe, Slovence, Bosance, Šveđane i rakiju, uz više akcije i krvi, a film dodatno dobiva smisao kada ga se počne promatrati kao neopterećujući parodični trash ili sprdačinu. Međutim, izgleda da je upravo u tome problem jer "Posljednji Srbin u Hrvatskoj" ima ambiciju biti nešto više, ali kao da nekako ni sam ne zna što. Film sadrži dovoljno satiričkih referenci na hrvatsku političku prošlost i sadašnjost, s ciničnom najavom budućnosti, ali kao da ni sam nije siguran želi li biti čista zabava da ljudi uz njega puste mozak na pašu ili nešto više. Jer, taman kada se opustimo pojavi se neki detalj koji je vjerojatno važan, ali nam promakne.

Također, i kada se radi o nekim likovima situacija nije do kraja jasna, pa na koncu nismo shvatili koga i što predstavlja Vesna koju glumi Tihana Lazović. Tu je i uvijek odlični Sergej Trifunović, a i slavna Severina. Njena uloga je kratka i zabavna, ali fora je upravo u tome da je u kadru Severina.

Prati svjetske trendove

Film nije predug, zabavan je, ali nije baš da nas je zabolio želudac od smijeha. Također u njemu ima akcije i ljudskih iznutrica ali ništa radi čega bi sjeli na rub stolice ili okrenuli lice (i drago nam je zbog ovog zadnjeg). No, to nije zabava za cijelu obitelj, niti je to film za one koji nisu spremni prihvatiti ironiju. Nekome, tko još živi u devedesetima, će se možda dići kosa na glavi kada se priča krene raspletati i kada počne biti jasno zašto neki likovi nisu zaraženi iako su ugrizeni te kada se priča u samom finišu dodatno zapetlja i raspetlja. Mi bi radije da su neke stvari barem malo jasnije prezentirane. Ipak, s obzirom da u Hrvatskoj nema previše ovakvih filmova koji kroz mainstream malo tresu te okvire uštogljenosti i političke korektnosti, a pritom prate svjetske trendove nije nam na kraju bilo žao para koje smo dali za ulaznicu. (Mladen RADIĆ)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter