Ne mogu vjerovati da nam se može dogoditi onakav pad koncentracije. Gol kakvog smo mi primili u 80. minuti nakon prekida, to je strašno. Stoji da je utakmica mogla otići i na jednu i na drugu stranu, ali opet ne mogu shvatiti kako smo deset minuta prije kraja dopustili da nam protivnik na takav način zatrese mrežu, rekao je Cvitanović

Floskula "nakon prospavane noći" teško se može koristiti kod sportaša, a razlog je jednostavan. Rijetki su oni igrači i treneri koji poslije važnog meča ili utakmice uspiju uloviti "pristojnu" dozu sna, bez obzira na konačan ishod. Prisutno je tu puno adrenalina na kojeg se, u slučaju pobjede, nadoveže i euforija koja ne dopušta da se malo "ubije oko", dok su u slučaju poraza neizbježna razmišljanja koja spadaju u kategoriju "što bi bilo, da je bilo", "gdje sam to pogriješio" i "što se moglo bolje napraviti".

Neprospavana noć

Da Igor Cvitanović, trener Istre 1961, nije iznimka koja potvrđuje pravilo, potvrdio nam je kad smo ga nazvali u subotu ujutro i zamolili da se, nakon što su se poslije prospavane noći slegli utisci, osvrne još jednom na poraz koji su njegovi puleni doživjeli u Zaprešiću.

- Da li vi stvarno mislite da je noć koja je ostala iza mene bila prospavana, pitanjem je na pitanje odgovorio Igor Cvitanović. - Vjerujete mi da nije, jer sam umjesto spavanja odmah pogledao snimku cijele utakmice, i to dvaput, kako bih vidio neke stvari. Što mogu pametno reći? Utakmica je sama po sebi bila zanimljiva, stvoreno je puno šansi s jedne i druge strane, no opet ne mogu vjerovati da nam se može dogoditi onakav pad koncentracije. Gol kakvog smo mi primili u 80. minuti nakon prekida, to je strašno. Stoji da je utakmica mogla otići i na jednu i na drugu stranu, ali opet ne mogu shvatiti kako smo deset minuta prije kraja dopustili da nam protivnik na takav način zatrese mrežu.

"Utvrđivanje gradiva" samo je osnažilo razmišljanja koja su se, dok je uz aut liniju promatrao zbivanja na terenu, vrzmala po glavi treneru pulskog prvoligaša.

- Već sam tijekom utakmice vidio puno propusta u nekim stvarima. Ne volim javno prozivati igrače i ono što imam reći ću im u četiri oka, ali oni definitivno moraju puno više komunicirati na terenu te sudjelovati kolegijalno i u jednoj i u drugoj fazi igre, a ne individualno. Ne može se dozvoliti da netko fazu obrane ne igra, a u fazi napada djeluje sam. To su stvari koje su nedopustive i više ih neću tolerirati, bez obzira o kojem se igraču radi, decidiran je Cvitanović, koji se osvrnuo i na akciju iz drugog poluvremena kad se kod rezultata 1:1 Savio, umjesto da uposli bolje postavljenog Fuentesa, odlučio na udarac kojeg mu je zaustavio domaći čuvar mreže. - Bio sam napadač i znam kako je to. Ako se u takvim situacijama postigne pogodak onda je sve super, ali ako od gola ne bude ništa, onda padaju glave. Ndi je isprve odigrao u dubinu za Savija koji je izbio sam ispred golmana i u tom je trenutku imao samo dvije opcije, zabiti ili dodati bolje postavljenom Fuentesu. On je preuzeo odgovornost da sam to riješi i nije riješio, za što nema oprosta. To je jednostavno nedozvoljivo, jer to su matne situacije u kojima se rješava utakmica i odlučuje pitanje kome će otići tri boda, a možda i pitanje ostanka u Prvoj ligi. Nisu to više stvari za zafrkanciju, jer je nogomet ozbiljan posao.