Iako s manjim vremenskim odmakom, i u rukometni je Umag stigla brončana, ali i povijesna kolajna hrvatskog ženskog rukometa. Ona koju je osvojila Marijeta Vidak na nedavnom europskom prvenstvu. Puno vremena za slavlje, osim onog u Danskoj i nije bilo, jer su većinu igračica čekale klupske obveze. Tako je i s umaškom Virovitičankom koja je među bližnjima uz blagdansko i novogodišnje slavlje provela koji dan više. U klubu su je nagradili s nekoliko dana zasluženog odmora, jer su nju i suigračice već proteklog vikenda očekivali bodovni ispiti. Po završetku treninga od umaške reprezentativke Marijete Vidak doznajemo ponešto više o krunskom postignuću njene karijere.

Zaslužena nagrada

– Svakoj od nas je trebalo vremena da shvatimo da je to stvarnost, da smo uz dvije najbolje reprezentacije Europe i da je ta naša medalja zaslužena nagrada za sve što smo ugradile u taj uspjeh. Vjerujem da se svaka od nas budila s uvijek istim pitanjem, je li to istina da smo mi osvojile te medalje? O protivnicama i njihovoj kvaliteti nije potrebno trošiti riječi, ali da um i srce mogu štošta, ponajprije protiv snage, pokazale smo u svakoj od utakmica. Da na otvaranju prvenstva naša pobjeda nad Mađaricama nije bila splet okolnosti, kako se to mnogima činilo, u svakoj narednoj utakmici smo potvrđivale. Tako smo, u istom stilu nastavile pobjednički niz, a da nam je netko spomenuo da ćemo natjecanje u skupinu završiti s tri pobjede i bez poraza, činilo bi nam se to nemogućim, kazuje nam Marijeta Vidak.

Svi su bili prezadovoljni takvim raspletom.

- Međutim, euforiji nije bilo ni traga, osim onih skrovitih izljeva sreće i zadovoljstva u tom našem, svojevrsnom "balonu" u kojem smo živjele i radile. Stručni stožer je samo "podgrijavao" tu želju za uspjehom poticajnim uputama u kojima su naglašavali da najveća snaga leži u kolektivnom izričaju, što se na kraju i pokazalo dobitnim. Mi smo svaki savjet "upijale" i na kraju doživjele toliko radosti koju je teško oslikati riječima. Dijelom se to dalo vidjeti na slikama koje su zabilježene. No, najviše u fokusu smo bile mi igračice tijekom nastupa, ali i stručni stožer, svaki njegov član ugradio je sve svoje umijeće u ovaj naš domet, svatko u svom segmentu stručnosti. Naravno, počevši od izbornika Šoštarića, trenerice Petike, trenera golmanica Bilušića, doktora Kukina, fizioterapeutkinje Hodić te direktorice Vresk, što je u konačnici urodilo zvjezdanim uspjehom. Oni su uvelike zaslužni za naše nadahnuće kroz sve te predstave koje su i nama samima nerijetko izgledale kao iz bajke, nastavila je Vidak.

Ispravljena nepravda

Toliko toga je već napisano o brončanom dosegu hrvatskih rukometnih kraljica na nedavnoj europskoj smotri na koju su otišle nezamijećeno. Tu i tamo pokoji regionalni medij ispratio ih je s ponosom, jer su djevojke koje brane ugled Hrvatske iz njihovih sredina. Uvelike su na tom planu zatajile nacionalne, kako tiskovne jednako tako i elektroničke "kuće" i tek usputno i uglavnom sramežljivo ispratile tu hrvatsku izabranu vrstu u kojoj su im poznate tek rijetke igračice. Da su se tako Tea Pijević i suigračice odnosile prema reprezentaciji, obvezi igranja koju smatraju izuzetno časnom, ne treba nagađati kakav bi plasman ostvarile. Na sreću čarobna selekcija Nenada Šoštarića koja je Hrvatska u malom, od Dubrovnika, Ploča, Knina, Novog Vinodolskog, Raba, Rovinja, Velike Gorice, Zagreba, Sesveta, Virovitice, Križevaca, Čakovca, Bjelovara i Požege, disala je istim dahom i igrala ujedinjenih srca u jedno veliko, pobjedničko. Ostvariti nešto slično što nije pošlo za rukom trofejnijim generacijama koje je Hrvatska imala, zavrjeđuje poštovanje. No, tek poslije čudesnog uspjeha brojni su se sjetili ispraviti načinjenu nepravdu hrvatskim kraljicama rukometa, ali tek kada su iste započele s "pisanjem" povijesti ženskog rukometa u zemlji koja se ponosi sličnim dometima. Napokon su i one stale uz bok dečkima i tu nije njihov kraj. Što taj čarobnjak Šoštarić sprema za SP doznat ćemo, no već sada možemo reći da je u najljepšem obliku potvrdio magisterij u svom životnom djelovanju.

Na sličnom tragu je i naša sugovornica koja je nedavno, nakon osvajanja brončane medalje, uspješno obranila diplomski rad iz poslovne ekonomije, no tu ne misli stati.

– Nakon sportskog uspjeha, na moju radost ostvarila sam još jedan, onaj u obrazovanju koje sam odabrala za životni poziv. Privela sam kraju preddiplomski studij s prigodnom temom, "Analiza promocijskih aktivnosti Hrvatskog rukometnog saveza", čime sam upotpunila priču o onome u čemu sam cijeli život. Prije odlaska u Dansku sam napisala taj rad, a nakon povratka s EP-a ga obranila. Sada mi ostaje da uz igranje i uživanje u rukometu, sve to na kraju začinim stjecanjem magisterija, ističe Marijeta Vidak.

Uspjeh iz snova

Poželjeli smo joj ostvarenje i tog cilja, te onih koje kani postići s klubom i reprezentacijom u razdoblju koje slijedi. Recimo da je umaška igračica uz Teu Pijević, Doru Krsnik, Katarinu Ježić, Valentinu Blažević, Anu Debelić, Dejanu Milosavljević i Ćamilu Mičijević najiskusnija u reprezentaciji. Nije bilo dvojbi o krunskom doživljaju otkako je članicom izabranih vrsta, od najmlađih do najbolje selekcije.

– Da, imam puno lijepih uspomena za igranja u svim dobrim reprezentacija, pa i sa EP-a 2016. u Švedskoj, no ovo iz Danske se ne da uspoređivati ni sa čime što sam doživjela. Igrati u takvom ozračju, doslovno obiteljskom, bio je istinski užitak za svaku igračicu, kako starijih isto tako i onih najmlađih poput Tene Japundža i Lucije Bešen, jer sve je bilo u drugom planu osim zajedništva, igranja svim srcem nošene osjećajem kako se u domovini doživljavaju naši rezultati. Stručni je stožer u svakom trenutku povlačio dobitne poteze. Niti u jednom trenutku nije bilo razmišljanja tko i kada, te koliko igra tijekom utakmice. Obiteljsko zajedništvo bilo je naš dodatni forte. Za ekipnu kompoziciju i sustav igre protiv svakoga izbornik Šoštarić je imao poučnu priču i nepogrešivo slagao sve "kockice" za iznenađenja sve do polufinala. Naš moto, koji nam je usadio bio je, uživajmo u igri, bez drugih obveza, s najmanje razmišljanja o rezultatima. Bila je to neka nova vrlina ove reprezentacije čemu smo zahvaljujući, uz srčani, ali i krajnje razuman pristup, ostvarile uspjeh iz najljepših snova. Što se sve može postići kada se radi i igra u takvom ozračju i bez pritiska, pokazale smo u najljepšem obliku, mišljenja je naša sugovornica.

Povezane vijesti

• Červar objavio popis od 26 igrača
• Ova tri natjecateljska dana bit će samo šlag na tortu
• Veprovi osvojili "Velog Jožu"