Rak prostate je najčešći zloćudni tumor u muškaraca u Hrvatskoj prema posljednjim dostupnim podatcima Registra za rak HZJZ-a. Prema posljednjim podatcima u Biltenu iz 2020 vidljivo je da je registrirano 2299 novih slučajeva raka prostate u 2019, te da je isto tako od raka prostate preminulo 785 bolesnika. Ovakve brojke slične su onima zemalja u okruženju no svakako ima dovoljno prostora za daljnje djelovanje kako bi se prvenstveno snizio specifični mortalitet raka prostate.

U okviru javnozdravstveno-edukativne inicijative Health Hub-a „Riješimo muški problem!“ koja se provodi kao podrška Movember-u i prioritizaciji teme raka prostate, dr. Dag Zahirović, specijalist radiologije i onkologije s KBC Rijeka, s nama je podijelio važne poruke o pravovremenom otkrivanju i suvremenom liječenju ovog „muškog“ problema.

Možete li nam nešto reći o epidemiologiji i pojavnosti raka prostate u Hrvatskoj i svijetu? 

Rak prostate je najčešći zloćudni tumor u muškaraca u Hrvatskoj prema posljednjim dostupnim podatcima Registra za rak HZJZ-a. Prema posljednjim podatcima u Biltenu iz 2020 vidljivo je da je registrirano 2299 novih slučajeva raka prostate u 2019, te da je isto tako od raka prostate preminulo 785 bolesnika. Ovakve brojke slične su onima zemalja u okruženju no svakako ima dovoljno prostora za daljnje djelovanje kako bi se prvenstveno snizio specifični mortalitet raka prostate. Moramo također spomenuti kako nema jasnog uzroka nastanka raka prostate. Smatra se da nije niti   u direktnoj vezi s dobroćudnim uvećanjem prostate, ali se kao rizični čimbenici navodi starija životna dob, nasljedna sklonost, čimbenici okoliša poput nekih toksina, kemikalija, načina ishrane, prekomjerne tjelesne težine i slično. Također, 2019. je u cijelom svijetu dijagnosticirano 1.4 milijuna novooboljelih te oko 375 tisuća umrlih. Najveća incidencija novovoboljelih je među afroamerikancima a najniža među azijatima. Također, viša je incidencija novooboljelih u visoko razvijenim zemljama poput skandinavskih.

Europska statistika ukazuje na činjenicu da nisu svi slučajevi karcinoma prostate u Hrvatskoj detektirani. Mišljenja sam da je incidencija bolesti viša ali da muškarci nažalost ne posvećuju dovoljnu brigu o vlastitom zdravlju odnosno javljaju se liječniku teku trenutku kada se pojave simptomi koji narušavaju kvalitetu života a mogu biti indikativni za postojanje raka prostate. Situacija je slična i s drugim bolestima poput npr. karcinoma debelog crijeva za koji postoji nacionalni program ranog otkrivanja ali je u Hrvatskoj odaziv stanovništva na ovaj program iznimno nizak.

Mortalitet od raka prostate u Hrvatskoj je neprihvatljivo visok. Prosječna stopa mortaliteta u EU 27 iznosi 32 osobe na 100.000 stanovnika dok je to u Hrvatskoj 40 na 100.000 stanovnika. Ovi rezultati ukazuju svakako na više različitih čimbenika koji imaju upliv u ove brojeve. Mišljenja sam da se bolest prostate u našoj zemlji vrlo često otkriva dosta kasno, odnosno u času kada već postoji uznapredovala, često i metastatska bolest. Liječenje je u uznapredovalijim stadijima bolesti manje uspješno i neminovno ovo ima upliva na veću stopu smrtnosti.

Što je po Vama potrebno napraviti iz perspektive pacijenata, struke i administracije kako bismo popravili statistiku preživljenja od raka prostate?

Svakako je potrebno težiti produljenju preživljenja bolesnika s rakom prostate. Petogodišnje preživljenje 90% bolesnika apsolutno je dostižno. I sada jedan veliki broj naših bolesnika, čak i oboljelih od vrlo uznapredovalih oblika bolesti, dosežu ovaj cilj. Nužno je bolest dijagnosticirati u što ranijem stadiju. Postavlja se pitanje nacionalnog programa ranog otkrivanja raka prostate odnosno screening programa za razvoj kojih postoji preporuka Europske komisije iz 2022. godine. Zdravstvena administracija mora osigurati ovakve pretpostavke jer je s ekonomske točke gledišta puno isplativije liječiti bolesnike u početnim fazama bolesti nego liječiti uznapredovale stadije bolesti i sve posljedice koje ova bolest nosi.

Kako poboljšati rano otkrivanje raka prostate?

Dijagnostički postupci u Hrvatskoj, počevši od inicijalnih laboratorijskih postupaka pa do specifičnih slikovnih postupaka, su u regijama Istre i Hrvatskog primorja široko dostupni. Moguće je provesti postupke dijagnostike relativno brzo i učinkovito. Svakako je potrebno započeti razvijati nacionalne preventivne programe i isto tako podići svjesnost populacije o karcinomu prostate i mogućnostima liječenja i izlječenja.

Rak prostate je dominantno bolesti starijih muškaraca, iznad 60 godina starosti. No, sve je više slučajeva pojave bolesti u mlađih muškaraca. Jedan dio muškaraca redovito kontrolira vrijednost PSA, osobito ukoliko su u obitelji imali bliskog rođaka koji je bolovao od tumora prostate. U općoj populaciji još nije osviještena potreba o sustavnom probiru na rak prostate kao niti o prednostima rane dijagnoze ove bolesti.

Kako ocjenjujete dostupnost stručnjacima i metodama liječenja raka prostate?

Nažalost, poznata je situacija s nedostatkom liječnika i lošom distribucijom liječnika u Hrvatskoj. Situacija s brojem kliničkih onkologa (specijalisti radioterapije i onkologije) i internističkih onkologa nije zadovoljavajuća, odnosno postoji manjak ovih specijalista. Mora se voditi računa da je za razvoj liječnika odnosno sticanje specijalističkog zvanja potrebno razdoblje od minimalno 5 godine. Pritom je potrebno voditi računa i o prirodnom odljevu kadra. Nadalje, u skorije vrijeme planira se daljnja snažna ekspanzija radioterapije u javnom sektoru za što će biti nužno isto popratiti kadrovskim razvojem. Sve su to pretpostavke za osiguravanje dostupnosti specijalističkim službama visoke kompetentnosti u centrima koji imaju velike brojeve bolesnika.

Vrlo je jasno da je količina novca uložena u liječenje direktno proporcionalna s boljim ishodima liječenja bolesnika. U Hrvatskoj su danas kroz sustav javnog zdravstva dostupni mnogi oblici liječenja kao i u drugim europskim državama uz izvjesna ograničenja sa strane osiguravatelja po pitanju plaćanja lijekova. Nisu dostupne sve najrecentnije metode, no i one ipak u određenom vremenskom razdoblju postaju dostupne i našim bolesnicima. Situacija u našoj zemlji je često značajno povoljnija od drugih zemalja u bliskom okruženju iako ne uvijek zadovoljavajuća.

Koliko ova bolest negativno utječe na ostale segmente života oboljelih?

Rak prostate apsolutno ima utjecaj na oboljele osobe, njihove obitelji i društvo u cjelini. Sve gore navedene funkcije (urinarne, probavne, spolne, fizičke i socijalne) bivaju narušene privremeno ili trajno u nekoj fazi bolesti i/ili liječenja. Kada se bolest otkrije ranije i liječi radikalno bolesnici u pravilu budu zadovoljniji i njihove životne funkcije budu narušene kraće vrijeme iako je moguća i trajna šteta (poput spolne funkcije ili poremećene mokraćne funkcije).

Multidisciplinarna potpora bolesnicima i obiteljima je nužna u smanjenju utjecaja nuspojava liječenja i bolesti na svakodnevno funkcioniranje. Isto se provodi u zdravstvenim ustanovama u okviru liječenja, ali su možda još i važnije udruge bolesnika koje mogu značajno pridonijeti podizanju svijesti o samoj bolesti kao i pomoći u prevladavanju svih teškoća koje dolaze s bolešću i liječenjem.

Kako ocjenjujete danas „put pacijenta“ od sumnje na rak prostate, preko dijagnoze do dostupnosti liječenju i koji savjet biste dali muškarcima?

Danas se sve češće bolest otkriva tako da liječnik obiteljske medicine pošalje bolesnika na vađenje krvi i učini nalaz vrijednosti PSA. U slučaju povišene vrijednosti bolesni bude upućen urologu i tada se nastavlja daljnja dijagnostička obrada. Na ovaj način se bolest najčešće ustanovi u ranijoj fazi. Druga skupina bolesnika je ona koja se javlja kada se pojave simptomi u vidu vrlo otežana mokrenja, drugih dizuričnih tegoba ili npr. tjelesnog propadanja i bolova u kostima. U ove skupine se postavlja sumnja na bolest prostate i vrlo često urolozi budu oni koji postave sumnju na bolest prostate te preporuče osnovnu kliničku obradu kojom se dokaže bolest.(Photo by Studio B)

Svi bolesnici kojima se utvrdi karcinom prostate bivaju prikazani na multidisciplinarnim timovima u bolnicama koji u skladu s kliničkim smjernicama donose preporuke o daljnjim dijagnostičkim i terapijskim postupcima za svakog bolesnika te ga usmjeravaju prema odgovarajućim specijalistima.

Savjet je svakako da se redovito kontrolira vrijednost PSA u krvi te da se u slučaju povišenih vrijednosti svakako konzultira urolog.

Koji bi bio Vaš poziv na akciju kako bismo što odlučnije i učinkovitije riješili ovaj muški problem?

Svjesnost o karcinomu prostate kao vodećem zdravstvenom problemu muške populacije je niska. Javno mnijenje je takvo da zaključuje kako je riječ o bolesti vrlo stare populacije što ne odgovara istini. Bolest se javlja u sve mlađim životnim kategorijama pa samim time ima sve veći upliv na cjelokupno društveno funkcioniranje, a ne samo na pojedinca i ograničeni broj pojedinaca.

Muškarci bi se trebali ugledati na organizaciju i djelovanje udruga koje okupljaju bolesnice oboljele od karcinoma dojke i sve one koji žele i mogu doprinijeti liječenju i pomoći ovom dijelu populacije.

Potrebno je potaknuti državu na implementaciju programa ranog dijagnosticiranja bolesti. Isto tako treba nastaviti promovirati provođenja zdravih navika u populaciji i provođenja zdravstvenih politika koje su već dobro definirane. 

Povezane vijesti

• ELEKTRIČNA ENERGIJA S KROVOVA HEP-ovih ZGRADA
• DRUŠTVENI STANDARD Prošle i ove godine pokrenuta izgradnja cestovne infrastrukture vrijedne 1,5 milijardi kuna