Gradska štorija Vanese Begić
Lastik, divlje kupine i virkanje u dnevnik - nekada... a možda i opet
Mobiteli, tableti, tik-tok, poruke, viber, whatsapp, roditelji umreženi u grupi iz školskog razreda, iz ekipe za nogomet, sa skupine baleta, glazbene škole, gdje djeca ne stignu »smisliti« neku malu, sitnu laž da učiteljica nije ispravila kontrolne, jer - sve je umreženo. Gdje nema čari »virkanja« u dnevnik - onaj papirnati, dakako, noseći ga nakon tjelesnog do zbornice i pazeći da usput, od silnog virkanja, ne upadne narukvica negdje unutra, kao što se nekada jednoj simpatičnoj djevojčici, sada sigurno ženi u nekim godinama, dogodilo u prošlome stoljeću. Sve je servirano, šalabahteri su smatrani sada gotovo poput hijeroglifa - tehnologija daje sve, kao i AI, samo da ne bude - ajajaj.
