Piše Rudolf Frančula
Traženje dežurnog krivca
Među inim, predsjedničku dužnost prihvatio sam kao prigodu da osobnim prinosom pokušam popraviti nastalu štetu, a zahtjevom za kumuliranjem dužnosti i predsjednika DSV-a namjeravao sam ukloniti Antu Potrebicu i učiniti kraj njegovim kriterijima u imenovanju pravosudnih dužnosnika. Iako je svima bilo jasno da je A. Potrebica djelovao kao daljinski upravljana prazna poslušnost HDZ-ova trolista, dosljedno ostvarujući njihovu koncepciju HDZ-ova pravosuđa i Tuđmanovu tezu o obvezi svih tijela da provode jedinstvenu državnu politiku, odlučno sam se tomu usprotivio i završio svoju predsjedničku karijeru na način koji je opće poznat hrvatskoj javnosti. Bio je to moj svjesni izbor i osobna žrtva koju sam podnio u pokušaju javnog suprotstavljanja i razobličavanja Tuđmanova režima pred domaćom i stranom javnošću. O veličini i značenju te žrtve, svi, pa i Rudolf Frančula, imaju pravo na svoj sud. No, njemu i drugima odričem pravo da se u svojim javnim »zapažanjima i razmišljanjima« služe poluistinama i neistinama. A upravo je jedna od njih, moje mjesto i uloga kao tadašnjeg državnog odvjetnika Republike Hrvatske u sastavljanju liste mogućih kandidata za članove DSV-a.
