Piše Robert Matteoni
Motivacije u klinču s motivima koji kronično limitiraju urbanu Pulu i (tjelesnu) kulturu življenja
Imao sam točno 10 godina i mislim da sam baš tog dana uzeo u ruke prvi primjerak Sportskih novosti. Uz Glas Istre poželio sam da vidim kako to izgleda "samo sportske". Nisam bio baš pažljiv. Odjeven za školu, majka me požurivala da ne zakasnim u Neven Kirac (danas Šijana) i na brzinu si stavljan majicu u hlače. Eto pametnjakovića, pozdravljam je, a ona počne grintati. Pa tek sam ti ispeglala tu majicu, a već si je isprljao. Kako, pomislih, i na ruzinavo ogledalo vidim crne mrlje. Pogledam ruke, aha, ono šporke kao da sam ugljen nosio. Odakle to? Novine, dakako. Nekad, i to do ne tako davno, nakon listanja tiskovina, bilo je obvezno oprati ruke ako ste željeli ostati uredan. Kao da je to bio trening za ono što je dolazilo koje desetljeće kasnije, znate već, stalno dezinficiranje ruku, pandemija.
