PIŠE ROBERT MATTEONI
METROPULA: Golmani i akademije
Uvriježila se parola da su u nogometu golmani posebna sporta ljudi. U mlađim danima moje generacije bilo je to više na duhovitoj bazi, jer sam se i sam uvjeravao u dvije stvari. Jedna je da su golmani doista drugačiji nogometaši jer im je djelokrug rada zbilja različit u odnosu na "obične" igrače. Ta različitost nameće niz teških zadaća koje vratari imaju, a koje onima koji gledaju djeluju sasvim normalne. A nisu. Vratari moraju letjeti zrakom i tvrdo aterirati tijekom cijele utakmice. Isto, i više rade na svakom treningu. Kada se igra, na treningu i pogotovo utakmici, golmani moraju uletavati u vrlo rizične situacije, bacajući se u noge suparnicima, često se sudarajući na način da čovjek koji gleda, "pogleda" na drugu stranu. Druga stvar koju sam primjećivao za rana to je da su golmani osuđeni na muku, kako se god okrenu stvari. Ako se pobijedi, uglavnom se veličaju strijelci. Kada se izgubi, prvi na udaru je vratar. I što je još neugodnije, ako golman obrani desetak teških udaraca i onda ima samo jednu (polu)grešku iz koje se primi pogodak, velikom većinom ljudi će im tretirati samo tu grešku.
