PIŠE DAVOR ŠIŠOVIĆ
Domaće je domaće
Nakon prošlog vikenda održanog trinaestog po redu Internacionalnog sajma pršuta u Tinjanu organizatori su ponosno objavili da je u tri dana 30.000 posjetitelja pojelo ukupno 20 tona pršuta, čime je srušen lanjski rekord od 25.000 posjetitelja i 15 tona pojedenog pršuta. Naravno da su najviše pažnje privlačili nagrađeni pršuti, pogotovo oni okićeni šampionskim naslovom. Organizatori su sa svih strana dobivali pohvale, na blogovima i fejsbuku hvali se odlična atmosfera i vrhunska organizacija, ali, naravno da uvijek ima i poneki "ali". U komentarima na društvenim mrežama (napominjem: ne u autorskim objavama koje su odreda afirmativne, nego u komentarima ispod tih objava) još se uvijek iščitava podozrivost prema zaštićenom istarskom pršutu s europskom oznakom izvornosti i proizvedenom u registriranim pršutanama. Dvoji se i, da budemo realni, truća o tehnologijama proizvodnje, o podrijetlu svinja, o okusima ovih "industrijskih" pršuta i onih koje su radili naši noneti i none… Priča, naravno, nije nova, ali je već dosadna.