Iako se, naravno, Keruma ne može uspoređivati s oriđinalima, slobodno se može reći da je po mnogočemu originalan. I oni koji preziru hrvatsku politiku znaju za Keruma, jer svaka epizoda iz njegovog javnog, poslovnog i političkog života obilovala je šou nastupom kojeg ne može javnosti priuštiti nitko, osim možda Ćire Blaževića, koji nema političkih ambicija. I dok je Ćiro duhovit i suptilan, Kerum, koji je u životu bio i vozač bagera i graditelj Saddamovih bunkera u Iraku, je brutalan i direktan. Većinu će šokirati, mnoge nasmijati, neke zgranuti, ali njegovi će se nastupi pamtiti kao nešto nikad prije, ali ni kasnije viđeno na političkoj sceni

Ima nekoliko krasnih pričica iz starog Splita u kojima su u glavnoj ulozi oriđinali, likovi koje samo jedan Split može imati. Nikada nije bilo potpuno jasno jesu li se Splićani rugali oriđinalima, ili je bilo obrnuto. Mate Bu je tako sjedio na stepenicama pred Jupiterovim hramom i svirao na češalj, a spavao u sarkofagu pred Krstionicom. Chaplin je bio kolporter duge smiješne figure, koji je sjajno oponašao čuvenog komičara, dok je vozač autobusa Strauss uveseljavao putnike. Ipak, legendarni splitski oriđinal bio je Vinko Jadrijević, "dr. Picara", kojem je na splitskom groblju podignut i spomenik. U svim splitskim restoranima imao je besplatnu hranu i piće, a Splićani su izdvajali svaki mjesec u "fond dr. Picare". Priređen je tom veseljaku koji je bio nevjerojatno duhovit, sarkastičan i zabavan veličanstveni sprovod na kojem je bilo 50.000 ljudi.

Vremena starog Splita, onog koje je tako šarmantno u glazbi dočarao Ivo Tijardović, već davno nema, nema ni čuvenih gradonačelnika poput Antonija Bajamontija, Ive Tartaglije, Ante Trumbića, ostalo je samo sjećanje na jedno neponovljivo vrijeme u kojem je Split, taj osebujni grad kojeg zaista nema nigdje "na svitu", dao i osebujne ljude koje malo tko van splitskih zidina može razumjeti.

Jesti gradonačelnike

Jedan od njih svakako je Željko Kerum, rođen u Ogorju 1960. godine, da bi u Splitu upisao srednju školu i izabrao smjer strojarskog tehničara. Ogorje je pod planinom Svilaje u dalmatinskoj Zagori, kraju od kojeg će se fetivi Splićani malo stresti. Za razliku od sadašnjeg, uglađenog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, "pravog" Splićanina, diplomata i povjesničara umjetnosti, za čiji će mandat lucidni Jurica Pavičić napisati da je krenuo s velikim obećanjima, a na kraju će ostati upamćen po dva brutalna ideološka skandala. "Kako je Opara postao Kerum". E, uz malu digresiju. Kerum će ostati zapamćen po mnogo više skandala. U gradu za kojeg Pavičić kaže da gradonačelnike jede za doručak, jer je od početka ovog stoljeća promijenio sedam gradonačelnika iz pet stranaka, dok je u Zagrebi ili Rijeci svo vrijeme u gradonačelničkoj fotelji sjedio isti čovjek, Bandić i Obersnel.

Kerumov otac po zanimanju je bravar i dobar dio života proveo je radeći van zemlje, od Šri Lanke do Kolumbije i Njemačke, da bi u Splitu u naselju Brda kupio kuću. Majka mu se nije preselila u kuću, već je s djecom živjela u selu Radunići, bavila se poljoprivredom i imala mlin. A Željko je otišao na školovanje i zarađivao prodajom robe na Rivi, gdje je upoznao i prvu suprugu Ankicu Lalin iz Kaštel Sućurca, koja je bila pripravnica na sudu. Nakon vjenčanja dobili su dvoje djece, Nevu i Joška i bili su u braku 19 godina. Koji je samo šok bio kada je Kerum u svom tada već prepoznatljivom stilu u televizijskoj emisiji objavio da se rastaje i da je zaljubljen u mladu, atraktivnu Fani Horvat, s kojom je ljubovao pet godina u tajnosti. Tada se saznalo i da je mlada Fani, tada cura od dvadeset i četiri godine, trudna, a pripisivale su mu se još neke veze koje je on zdušno demantirao. "Ne želim povrijediti ni djecu, ni suprugu, ni rodbinu, ali moram to ovako kazati: napuštam suprugu. Pet godina sam u ljubavnoj vezi s mladom Fani Horvat s kojom očekujem i dijete". Ankici je, navodno ostavio 56 milijuna kuna i njihovu kuću na Trsteniku.

Poput Ćire

Iako se, naravno, Keruma ne može uspoređivati s oriđinalima s početka teksta, slobodno se može reći da je po mnogočemu originalan. I oni koji preziru hrvatsku politiku znaju za Keruma, jer svaka epizoda iz njegovog javnog, poslovnog i političkog života obilovala je šou nastupom kojeg ne može javnosti priuštiti nitko, osim možda Ćire Blaževića, koji nema političkih ambicija. I dok je Ćiro duhovit i suptilan, Kerum, koji je u životu bio i vozač bagera i graditelj Saddamovih bunkera u Iraku, je brutalan i direktan. Većinu će šokirati, mnoge nasmijati, neke zgranuti, ali njegovi će se nastupi pamtiti kao nešto nikad prije, ali ni kasnije viđeno na političkoj sceni.

Dug je, međutim, bio Kerumov put do politike. Počeo je 1981. u Melioraciji, prodavao je ribu, a onda otvorio trgovačku radnju u prizemlju obiteljske kuće. Čim je zaradio prve marke počeo se širiti, a slijedile su i prijave da šverca šećer. Nije osuđen, da bi 1996. kupio prvi veliki trgovački centar, pa bivšu Jugoplastiku i na kraju zapošljavao 3.000 ljudi. Mozak firme uvijek je bila sestra Nevenka i taj par, Braco i Seka, drmali su kasnije i u politici. Kada je 2009. godine kao nezavisni kandidat pobijedio SDP-ovog teškaša Ranka Ostojića i postao gradonačelnik, Splitu se dogodilo nešto što nije zabilježeno nikada u povijesti. Sljedeće četiri godine redali su se Kerumovi biseri, a gdje je vlast tu je i HDZ, makar su si braco i seka podijelili sve funkcije, on šef grada, ona predsjednica Gradskog vijeća. Ali, HDZ ne bi bio HDZ da nije uspio Keruma uvući u svoje krilo, pa su Željko i Nevenka 2011. ušli u koaliciju za Sabor s najdomoljubnijom hrvatskom strankom. I ponovo šou. Ali i početak kraja uspješne poslovne karijere, jer su njegove tvrtke, jedna za drugom, bile u blokadi. Nevenku, nezadovoljnu nekim odlukama Željka, zamijenio je brat Jure, a 2013. Kerum nije osvojio još jedan mandat, da bi pred politički slom na Marjanu postavio ogromni križ, a na Rivi podignuo Tuđmanu spomenik.

Veza s HDZ-om

A za nabrajati sve Kerumove bisere trebale bi valjda cijele novine. Kada su ga ulovili kako vozi Ferrari 190 kilometara na sat rekao je da to nije brzo, već sportski. A i nije lako takav auto voziti po rupama. Prepristojnom Žarku Puhovskom nudio je okladu "za janje" da će pobijediti na izborima, a u emisiji Aleksandra Stankovića izjavio da ne želi Srbina za zeta. Naguravao se na bini s jednim nezadovoljnim građaninom usred Splita, a agenciju koja procjenjuje rejting političara nazvao klošarskom. Kada je u Splitu pao snijeg i izazvao kaos u gradu, Kerum je stoički poručio "kome nije prohodno, neka stoji kući". "U Hrvatskoj imaju čizme samo oni koji rade u državnoj službi. Ispada da trebaš biti političar da bi imao love. A snijeg nije, bogati, Etna vulkan".

Neki su se s Kerumom zabavljali, neki čekali njegov gradonačelnički kraj, a kada je došao i kada su ga novinari pitali što je napravio u te četiri godine, brzo je odgovorio "dva sina". "To nije uspjelo niti jednom gradonačelniku prije mene". Razračunavao se tako Željko i s novinarima i s političkim protivnicima, padale su teške riječi, psovke, sve i svašta. Izvrijeđao je i Ministarstvo kulture nazvavši ga ministarstvom govna jer su mu zabranili radove na biseru secesije u Vili Antičević, a bio je i krajnje vulgaran u sučeljavanju s Oparom, nakon čega je izbore i izgubio. Nije bio pošteđen ni veliki književnik Miljenko Jergović, a omiljeni su mu bili sukobi s hadezeovem Dujomirom Marasovićem na kojeg se izderao na jednom otvorenju. "Puka san, ne moš više trpit tog kretena", rekao je. Sanji Bilač iz HDZ-a je doviknuo "đava te odnio tako ludu", da nastavak ne spominjemo.

"Ako mi netko takne Fani i bebu, gučak ću mu iščupat", govorio je na Radio Dalmaciji, a novinarki poručio "štraco nad štracama". Ponekad u odijelu, ponekad u majici koja je jedva pokrivala oveći trbuh, sipao je uvrede na sve srane, pa bi mu i Donald Trump mogao zavidjeti na maštovitosti. "Imam petero djece, široku obitelj i time se ponosim. To što su govorili ti Oparini članovi, ti jadnici i jebivjetri da sam propalica. Nisam, ja imam petero djece. Borit ću se za svoju djecu i za djecu svih onih koji su glasali za mene. Sram ih bilo na što su spali. Ovakva krađa nije viđena ni u Zimbabveu ni u Ugandi".

Oparu je nazvao zlotvorom, ali ga je HDZ ubrzo primirio pa su ostali u nekoj tihoj, vanbračnoj vezi u kojoj nema više tenzija i svađa.

Nezaboravni Karuzo

I kako je propadalo Kerumovo carstvo, a kultni hotel Marjan otišao drugima, bio je sve tiši, do nedavno, kada je naprosto ponovo uskrsnuo. Sada bi na izbore, a na Hrvatskoj televiziji se pojavio između ostalih u društvu Marijane Petir, Mirele Holy i Marije Selak Raspudić i ponovo pripremio šou. "Što ćete vi i suprug u politici, tko će dicu čuvat". Tvrdi, nije ponovo došao u politiku, već je tu dvanaest godina. "Ako uđem u Sabor koalirat ću s pobjednicima".

Neće ući, a mi ćemo se vratiti na početak ove priče, splitske oriđinale iz drugog vremena, koji su bili ipak suptilniji od Željka Keruma. Kao nezaboravni Karuzo, pravim imenom Marin Pavlović, koji je godinama umišljao da pjeva kao slavni tenor. Za svoje pjevanje od Splićana je uzimao "honorar", a nastupao je na splitskom trgu između 10 i 12 sati. Cijeli niz šala pratilo ga je cijeli život, pa i ona kada su mu Splićani priredili odlazak brodom u Ameriku, gdje ga čeka nastup. Brod je međutim pristao u susjednoj luci, gdje mu je opet priređen doček.

Tko se tu kome rugao, Karuzo Splićanima ili Splićani Karuzu, nikada nećemo saznati. Kao što nikada nećemo saznati jel se to Kerum ruga nama, ili mi njemu. U tome je i tajna tih osebujnih likova koje može dati samo Split.