Unutarstranački izbori u Socijaldemokratskoj partiji završili su, u Zagrebu, u drugom krugu, izborom dr. Viktora Gotovca za predsjednika stranačke organizacije koja je bila raspuštena. Gotovac je poznat kao profesor radnog prava na Pravnom fakultetu, aktivan je u društvenom životu, a u politiku kreće citirajući prvu rečenicu "Kapitala" Karla Marxa - "Svaki početak je težak".

- Dan po izboru za šefa zagrebačkog SDP-a krenule su kritike i objede na Vaš račun. Navodno ste "crvena buržoazija", "dečko s Tuškanca", maltene salonski ljevičar?

- "Crvena buržoazija", "dečko s Tuškanca", "salonski ljevičar", sve to baš nekako profano zvuči, pomalo u stilu "Bujice", podosta u stilu trača. Jest, priznajem Vam odmah, ja sam pripadnik tajne organizacije salonskih ljevičara u koju su me primili kada su mi roditelji 1979. kupili stan na Tuškancu i kada smo postali pripadnici te ikonske "crvene buržoazije". Jedino što ne znam točno da li je to bilo u prvom ili drugom razredu osnovne škole. Šalu na stranu, sudeći po obitelji, nemam baš mnogo toga buržujskog, a nije sve baš niti crveno.

- Niste bili "zlatna omladina" u komunizmu?

- Jedna podosta obična obiteljska priča, ali obitelj u kojoj se uvijek poticalo znanje, a uspjeh uvijek identificirao s trudom. Put od Švarcove 22, stana na 8. katu, preko Tuškanca, do salona u kojima "ljevičarim" put je za koji su umnogome zaslužni moji roditelji, majka liječnica i pokojni otac inženjer tehnolog, koji su omogućili da dobijem dobro i široko obrazovanje i, tako, umnogome olakšali put kroz život. U svijetu pravih vrijednosti baš su me roditelji njima oplemenili i, da, po tome sam zaista buržujski bogat obiteljskom ljubavlju, poticajima i razumijevanjem.

- Zašto ste odabrali SDP?

- Socijaldemokracija je moj politički izbor. I moje profesionalno usmjerenje, radno i socijalno pravo kao pravna disciplina, uvelike se poklapa sa socijaldemokracijom, u tome da je fokusirano na socijalnu državu, njene elemente, na tržište rada i odnose iz rada i u vezi s radom. Sve me to, smatram, intelektualno i praktično kapacitira i za političke stavove. A to gdje živim, tko mi je obitelj, kako stojim, valja i kako se oblačim, to mi se čine kao neke medijski zanimljive pojedinosti koje, ako promislite, ne govore mnogo o meni - da biste upoznali osobu važni su stavovi i ideje te osobe, to kako ta osoba djeluje i što poduzima u životu, a ne kvalifikacije kao iz nekog časopisa koji opisuje svijet nekakvog političkog glamura i hedonizma.

Kafić u Masarykovoj

- S druge strane, frend ste sa Zlatkom Hasanabegovićem i Ivanom Penavom, skoro pa - salonski desničar?

- Da, eto, i poznanstva i prijateljstva se propituju. Imam vrlo širok krug prijatelja i poznanika. Volim ljude i uživam u razgovorima. Posebno uz kavu, sjajnu kavu koju pijem u Masarykovoj ulici. Tu se okuplja vrlo raznoliko društvo, Boris Malešević, Boris Lalovac, Milorad Pupovac, ponekad Branko Grčić, moj kolega s fakulteta Đorđe Gardašević, moji prijatelji Albin Hotić, Stjepan Vokić i Jaša Kraus, jedan stariji kolega Blivajs, ljudi vrlo različitih pogleda na svijet, ali sjajno društvo za komentare društva i politike. Nekad je centralnu poziciju uz prozor imao pokojni profesor Josip Kregar, osoba koja je i okupila tako raznoliko društvo oko sebe.

- A popularni Hasanbegović?

- I, da, u to društvo naiđe i Zlatko Hasanbegović. U cijelom tom društvu okupljamo se oko kave i razgovora, u kojima se nekad ugodno oko nekih stvari i ne slažemo. Zlatko Hasanbegović je učen čovjek kojeg sam upoznao prigodom predstavljanja njegovih knjiga, sredinom 2000-ih. On je lucidna osoba koja je u razgovoru ponekad šeret, ponekad i provokator, ali svakako zanimljiv sugovornik u političkim i povijesnim temama.

- Penava je slična priča?

- S Ivanom Penavom se znam već tridesetak godina, zajedno smo veslali i vodili školu veslanja HAVK Mladost u devedesetima, od tada smo prijatelji koji su nekad dijelili ljubav prema sportu, a danas strast za politikom, mada ne s istih političkih pozicija niti u istim ulogama.

- Dakle, kad ne može drukčije, kritičar vam mora pronaći pravog prijatelja?

- Moram priznati, ipak, čudno smo mi društvo kada vas se ocjenjuje, pa i diskreditira, po prijateljima i poznanicima, a ne po tome što si i kakav si sam. A i ta društvena premisa da bi se čovjek, valjda, trebao družiti samo s istomišljenicima zvuči mi nekako karikaturalno neprihvatljiva premisa nekog uskogrudnog bontona. Ne vidim kako bi se sučeljavale ideje i stavovi, ako bi svi dijelili iste. A upravo to, da se ljudi ne slažu, da razgovaraju, da traže stvari oko kojih će se složiti i da identificiraju one oko kojih će ostati na svojim polaznim pozicijama, to je put komuniciranja i kreiranja nečeg novog. Baš iz tog produktivnog nesporazumijevanja mogu proizaći nove misli, nove ideje, a ako svi misle isto, govore isto, pa to je onda neko dosadno i opasno jednoumlje. Konačno, zamislite svijet u kojem nitko nikome ne spori da je svijet ravna ploča koja počiva na tijelu slona kojeg nosi kornjača, svi su suglasni da se Sunce vrti oko Zemlje, nema dileme da se bolesti liječe pijavicama i da je lobotomija pravi način da se izliječi neko mentalno stanje. A da nije bilo ljudi koji različito misle i djeluju upravo nam je to i danas mogla biti stvarnost. No, da završim o prijateljima i poznanicima, s ljudima s kojima sam prijatelj - prijatelj sam, s kim se družim - družim se, mnogo bi gore bilo licemjerno zanijekati 45 godina svog prethodnog života da bi se dopao što širem stranačkom krugu nego da me netko negira ili ignorira zbog iskrenosti, zar ne?

Trg za Aleksandru

- Pustimo te priče - ali zašto ste odmah lansirali priču o povratku Trga maršala Tita i ulici ili trgu Aleksandre Zec. Za djevojčicu je jasno - sada je 30 godina od dana kada je ubijena - ali nema li vladajuća koalicija drugih zadataka od druga Tita?

- Zašto? Zato što to mislim, naravno, a onda i komuniciram. Recimo, o Titu - radi se o jasnom i jednostavnom stavu: Grad Zagreb je europski grad, antifašizam je europska vrijednost, nije li to dovoljno? A da uopće ne objašnjavam gdje bismo mi danas, kao narod, društvo i država, bez antifašizma bili. Recimo, rodbini u Međimurje išao bih s covid potvrdom, jer bi blizu Varaždina bila granica. Na more u Podgoru nosio bih rječnik talijanskog da mogu naručiti espresso i prosecco. Ako govorimo o bivšem Trgu maršala Tita, kao toponimu, uz to, naziv tog trga promijenjen je nasilno i ucjenjivački. U mom sustavu vrijednosti, osobnih i političkih, na nasilju i ucjeni ne mogu se osnivati politike i politički stavovi, a pogotovo se ne mogu iskazivati određene društvene vrijednosti, što se čini nazivima ulica i trgova.

- Tito nije jedini primjer?

- Nije to jedini primjer, brojne smo osobe pokušali iz raznih razloga ukloniti iz javnog prostora, time prekrajajući i svoju povijest i svoju svijest. Sjetite se samo Trga žrtava fašizma. No, to tako ne bi smjelo ići, postoje i vrijednosti i pojave kojih se ne bismo smjeli sramiti i odricati ako ispravno valoriziramo povijest i identitet i našeg naroda i društva.

- Slučaj obitelji Zec i ubojstvo nje, oca i majke sada ste reaktualizirali?

- Za Aleksandru Zec, građanku Zagreba i državljanku Hrvatske, kojoj je netko oduzeo mladost i život, grad i domovinu, tu je valjda svakom sve jasno i ne treba objašnjavati. Moramo se sjetiti sve one djece, svih civila koje se tada, i izvan područja ratnog djelovanja, ubilo na kućnom pragu samo zato što nisu "naši", a onda se još i nakaradna vladavina "neprava" dodatno iživila nad mrtvim tijelom kada je "pospremila" zločine tih ubojica. Takve su bile ratne devedesete u Zagrebu i zbog toga Aleksandra Zec zaslužuje ulicu u Zagrebu - ne radi nje, ne niti radi njene obitelji, zapravo ne niti radi zločina, već radi grada i domovine, radi toga da se suočimo s time što se događalo. A bilo je zlo. Jednako tako u Borovom Selu gdje je netko ubio Martinu Štefančić od četiri godine ili u Vukovaru gdje je ubijena trudnica Markobašić moramo znati komemorirati žrtvu i kao društvo spoznati zlo da bismo ga izbjegli.

- Možemo! uglavnom šuti o tim temama, oni se bave vodovodom koji stalno puca?

- Što se tiče vladajuće koalicije u gradu Zagrebu, da, ovo zacijelo nisu prioriteti zbog kojih su građani baš Možemo! i SDP birali, i naravno da je u fokusu interesa građana poboljšanje socijalne, egzistencijalne i komunalne dimenzije ovog zapuštenog grada. No, vrijednosti čine ljude, pa su onda i pitanja naziva trgova i ulica važna i vrijedna. Ne možete se u gradu koji želi biti i regionalno relevantan baviti samo polaganjem cijevi ili asfaltiranjem autobusnih stajališta. Kultura, obrazovanje, a onda i valorizacija prošlosti kroz toponime - i to je nužnost grada. Konačno, dati naziv nekoj ulici ili trgu, ne radi se o nekom velikom poslu, to se riješi u gotovo pet minuta, tako da nemojmo sada mistificirati da će promjena naziva jednog trga obustaviti sve što je potrebno urediti u komunalnim uslugama i politikama.

Prošlost i budućnost

- Jasno je da maršal Tito ima zasluge za trg u Zagrebu, kao što ih ima (i nije ih izgubio) za toponime u istarskim gradovima. Niste li, ipak, privukli javnost na temu koja je dijeli i pokazali da se SDP zanima za prošlost, a ne budućnost?

- Eto, izazvao sam pažnju… To svakako. A pažnja je, tako kaže i Jonathan Beller, važna društvena vrijednost, čak i ekonomska kategorija ako promatramo suvremene ekonomije medija i pažnje.

- Nije li SDP tako postao i stranka demokratske prošlosti?

- Ne mogu prihvatiti to da sam svojom izjavom pokazao da se SDP zanima za prošlost, a ne budućnost. Prvo stoga što nisam ja SDP, samo u Zagrebu to je više od 1.700 ljudi koji, zacijelo, imaju i bitno drugačije stavove od mojih. Drugo, stav oko nekog naziva ipak je - samo stav oko nekog naziva. Ne radi se niti o kakvoj isključivoj agendi. SDP, a to je od gotovo svih kandidata u ovoj unutarstarnačkoj kampanji u Zagrebu i naglašeno, mora se boriti za ljude, građane Grada Zagreba, nuditi rješenja koja korespondiraju njihovim potrebama, politike koje rezoniraju njihovim vrijednostima. I sve to zato da se grad i njegovi sadržaji i usluge građanima usklade, kako s očekivanjima građana tako i onim što se od grada veličine Zagreba očekuje u kontekstu Europe.

- SDP, znači, gleda u oba pravca, i u prošlost i u budućnost?

- Komunalna infrastruktura i obnova od potresa, potom ono što je za socijaldemokraciju silno važno - obrazovanje, zdravstvo, stvaranje uvjeta za razvoj gospodarstva temeljenog na modernom tržištu rada i kvalificiranom radnicima - sve je to ono što SDP promišlja, formulira i nudi građanima kroz svoje politike.

- Korak naprijed, dva koraka nazad, govorio je Lenjin?

- Naravno, s pogledom usmjerenim prema naprijed ne prema natrag. Tako da, niti su ideje SDP-a niti moje osobne one koje gledaju unatrag niti mi dijelimo - podjele su već tu, zar ne? I započeo ih je netko drugi. Ali, da, vrijednosni sustav lijevih stranaka kakav je SDP nose u sebi i suprotstavljanje manipulacijom nekim pozdravima, grbovima i povijesnom istinom. Tako da, niti je stav oko toponima društvena podjela niti putu u "bolju prošlost", već potvrđivanje društvene istine.

Račan, Tripalo, Kregar…

- Kažete da Vam je ideologija važna. Znači li to da je SDP ne pokazuje dovoljno? SDP je dok je bio na vlasti izgledao kao liberalna stranka, dok danas ne izgleda nikako?

- Ideja je važna. Ideologija nije neprijatelj, upravo suprotno - oni koji se populistički prikazuju da su lišeni ideologije zapravo su problematični, jer ili ništa ne nude ili prikrivaju nešto loše što, u stvari, nude. Načela su vrijednost politike. Zato je važno prepoznavati načelno razlikovanje lijevih i desnih ideja, liberalnih, socijaldemokratskih, konzervativnih, kršćanskodemokratskih i drugih političkih opcija. One se razlikuju upravo po ideologijama. Ako se upustite u formiranje političkog prostora bez ideja, bez ideologija, vrijednosti, tada će taj univerzum ideološkog vakuuma brzo popuniti "neideologije" tržišnih zakona i lažne moralnosti klerikalizma, a u njima čovjek nema niti jednaku šansu, niti je mjerilo svijeta.

- Koja je danas ideologija u ponudi SDP-a?

- Ideje socijalne države i društvene pravde, ravnopravnosti i solidarnosti socijaldemokratske su teme. To je ideologija socijaldemokracije. Po tome je ona specifična. Pitanja zaposlenosti, humanost egzistencije iz rada i od rada, obrazovanje koje nas osnažuje da postižemo nezamislivo, javno zdravstvo dostupno svakome, mirovine za dostojanstvenu starost, skrb o slabima i nemoćnima, kultura koja oplemenjuje naše postojanje - to je prostor ideologije djelovanja i formuliranja ideja. Na osnovi tih ideja socijaldemokracija treba kreirati prijedloge za bolji život, nuditi rješenja socijalne sigurnosti, adresirati životna pitanja i strahove. To je svijet ideja koje će i Zagreb učiniti uspješnim i otvorenim, zdravim i humanim mjestom za život u zemlji, kako stih pjesme ide, za sve naše ljude!

- Da, i "za svu našu decu", kako je pjevala EKV. Ali na kojim još idejama moderne ljevice treba tražiti nove zasade SDP-a? Direktnoj demokraciji, participaciji radnika u upravljanju poduzećima, socijalizmu za 21. stoljeće?

- Moderna ljevica u svijetu rađa silno mnogo novih ideja. Nažalost, mi imamo povijesno pamćenje socijalizma pa ono što se pod nazivom demokratskog socijalizma 21. stoljeća razvija u SAD-u ili što je agenda ljevice na sjeveru Europe ne korespondira našim iskustvima.

- Možda naša iskustva nisu bila tako loša, s obzirom na današnja postignuća liberalnog kapitalizma?

- No, da, držim da industrijsku demokraciju valjda razvijati, radno mjesto učiniti participativnijim, radna prava, a i pravni sustav uopće, treba usklađivati s tehnološkim napretkom skrbeći o zaštiti temeljnih prava i sloboda. A u središtu svega jest rad, prestacija rada, kao osnova društvene vrijednosti, onog što društvo kreira. Rad treba promovirati i na način da ga se normativno i porezno reafirmira kao ključ za omogućavanje svih institucija socijalne države i socijalnih politika usmjerenih humanijem društvu.

- Tko su Vam politički uzori?

- Uopće, kada je riječ o SDP-u, nezaobilazno je ime Ivice Račana, jasno. Jednom od ključnih osoba hrvatske politike dvadesetog stoljeća vidim Antu Miku Tripala, osobu koja je u socijaldemokratskoj prošlosti, u vrijeme snažnog gospodarskog rasta 60 i 70-tih godina, pokazao da se strukom i znanjem može stvarati bolje društvo, što je pokušavao i tijekom devedesetih. Potom moj prezimenjak Vlado Gotovac, osoba koja je svojom neizmjernom energijom potvrđivala koliko su osobne slobode važne i koliko se u društvu moramo boriti za pojedinca.

- Riječ je o velikim povijesnim figurama. Još netko?

- Nadalje, netko tko je na mene ostavio dubok ljudski, kolegijalni i profesionalni utisak je pokojni profesor Josip Kregar, osoba koji mi je bila pravi prijatelj i drug. Moram spomenuti i druge kolege s fakulteta, profesora Ivu Josipovića koji je postavio važno mjerilo političke pristojnosti, pokazujući vrijednosti koje hrvatskom društvu trebaju. Spomenuo bih i utjecaj Željka Potočnjaka, šefa na Katedri radnog i socijalnog prava, koji me uputio i u svijet radnog i socijalnog prava, ali i njegovu političnost. To je krug ljudi koje bih istaknuo. Uz to spomenuo bih da sadašnja snaga socijaldemokracije u Njemačkoj sa Olafom Scholzom, posebno stoga što se i on bavio radnim pravom, motivira i primjer je kako socijaldemokracija može preuzeti vlast skrbeći o radništvu.

Otpuštanje 700 radnika

- Profesor ste radnog prava. Hoće li SDP imati svoj prijedlog Zakona o radu - najavljuju se njegove izmjene već dvije godine. Navodno će se olakšati otpuštanje radnika?

- Naravno, u okviru SDP-ovog savjeta za rad i mirovinski sustav već se pripremaju stavovi u odnosu na nacrt prijedloga Zakona o radu, ali i inicijative koje idu u širi prostor uređenja rada. Raspravljali smo i stav oko neradne nedjelje u trgovini, ali vidimo da se sada s tim, na sreću, zastaje. SDP će surađivati sa sindikatima, i onima u gospodarstvu i onima u javnom sektoru, nastojeći svojim prijedlozima i politikama korespondirati i njihovim stavovima. Nadamo se da ćemo tako omogućiti da neko novo uređenje rada bude kvalitetnije, a ako ne uspijemo na njega utjecati to ćemo učiniti kada osvojimo vlast na sljedećim izborima.

- Kad smo kod otpuštanja, Možemo! kaže da može otpustiti 700 radnika Zagrebačkog holdinga. Može li se SDP Zagreba s time složiti?

- Socijaldemokracija je uvijek zastupala ideju napretka, borila se za rad i branila radnike. Socijaldemokracija je izgrađena na radu i stvaranju i suprotstavljanju prekarijatu i siromaštvu. Slijedom toga bilo kakva otpuštanja većeg broja ljudi, kako u javnom gradskom sektoru, tako i u gospodarstvu, zahtijevaju jasnu analizu, a ne površnu komunikaciju putem medija. Treba jasna procjena koji su ljudi višak, ako jesu, a vidimo da, recimo u Čistoći, nedostaje radnika, jer nemaju covid potvrde.

- I što će tu učiniti SDP Zagreba?

- Dakle, vrlo jednostavno, SDP će se zalagati da se svi potezi, mjere i politike osnivaju na struci i znanju nakon čega politika bira neki od predloženih stručnih i znalačkih putova. Tako i u pitanju viška radnika valja brinuti i o efikasnosti, ali i o tome da li je rad tih ljudi potreban na nekom drugom radnom mjestu te i o tome da moramo osigurati kvalitetne komunalne usluge građanima koji ih plaćaju. Dakle, nije mjesto politici da upravlja gospodarstvom ili komunalnim poduzećima, ali jest da skrbi o tome da ishodi budu dobri i za te poslodavce, ali i za radnika. Tako, a ne paušalnim odnosim ili izjavom, ćemo skrbiti i za radnike i za građane.

- SDP Istre u očitoj je kadrovskoj krizi, što se Vas ne tiče, ali ni u Zagrebu stojite sjajno. Imate 1.700 članova i sreću da je Možemo! uzmanjkala jedna vijećnička ruka za većinu?

- Može se to tako reći, no činjenično SDP je u Zagrebu izabrao nove ljude, odredio se prema kreiranju produktivnih ideja i očekuje se pošteniji rad. SDP je potreban na političkoj sceni Zagreba i Hrvatske. Mi znamo da su politički sukobi odraz stvarnih sukoba bogatih i siromašnih, nama su kultura, obrazovanje i znanost važniji i vredniji od raznih proslava i egoizma samohvale, nama budućnost nije vraćanje u prošlost. Vrijeme pred izbore zaslužuje kreiranje stranačkog identiteta, ono je vrijeme preispitivanja. A vrijeme nakon izbora vrijeme je akcije. Ona kreće sada. I sada se odgovara za rezultat, ne za namjere, ne za obećanja. "Svaki početak je težak", rekao je Marx, naš novi početak će možda biti i teži, no siguran sam da ćemo uspjeti na tom putu.

Povezane vijesti

• SDP u izbore ide s istim ljudima i istom politikom
• IDS BEZ SDP-a - Soliranje za tri mandata
• HDZ: Potrebna je strategija migracijske politike