PROČITAJTE INTERVJU U CIJELOSTI
ANTE SIMONIĆ, priznati znanstvenik, istaknuti diplomat i bivši dopredsjednik Vlade ulazi u utrku za prvog čovjeka Hrvatske: "Primjere izvrsnosti kao što je dr. Peharec treba isticati i poticati. TO ĆU ČINITI KAD BUDEM PREDSJEDNIK"
Ante Simonić
Radimo na tome da me svi hrvatski građani upoznaju. Da znaju kakav je čovjek iza imena Ante Simonić i što mogu učiniti za njih i našu Hrvatsku. Iz tog sam razloga u Puli održao predavanje "Medicina prilika za Hrvatsku" u suradnji s dr. Stanislavom Peharcem, osnivačem poliklinike Peharec, jedne od najutjecajnijih poliklinika za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju. Cilj predavanja je bio pokazati što struka radi, kako tehnologija pomaže zdravstvu i što se sve može napraviti na području zdravstva, zdravstvenog turizma i sporta
Čudni su ovi predsjednički izbori u Hrvatskoj. Tri su favorita, a jednino se, bar se tako čini, Kolinda Grabar-Kitarović trudi da osigura drugi mandat. Zoran Milanović po običaju sam sebi puca u nogu, a Miroslav Škoro se previše i ne trudi, dojam je kao da se pomirio da neće uspjeti.
Svi ostali malo se ili ništa ne čuju. Pa tako i dr. Ante Simonić, koji se izuzetno trudi da pošalje poruke hrvatskim građanima, ali oni kao da za "autsajdere" ne mare. A biografija dr. Simonića zaista je impresivna. Međunarodno je priznati znanstvenik, istaknuti diplomat i uspješan političar s vrhunskim ostvarenjima u sportu. Bio je saborski zastupnik, potpredsjednik Vlade i hrvatski veleposlanik u Kini. Doktorirao je na Medicinskom fakultetu u Rijeci gdje je bio i najmlađi dekan. Predavao je na brojnim sveučilištima u zemlji i inozemstvu. Danas predaje i na 15-ak najuglednijih sveučilišta diljem Kine. Šest je puta bio prvak bivše države i desetak puta prvak Hrvatske u veslanju.
- Politički analitičari procjenjuju da samo Kolinda Grabar-Kitarović, Zoran Milanović i Miroslav Škoro imaju šansu ući u drugi krug. Je li i vaš dojam takav?
- Ovi su izbori puni iznenađenja. Sam broj kandidata to pokazuje. Dosta je niskih strasti, poglavito među samo anketno "prvim" kandidatima. Te su nas strasti dovele do sadašnje situacije, a tog je svim građankama i građanima Hrvatske dosta. Uz to, u ovoj predsjedničkoj kampanji prisutan je jedan paradoks među stranačkim kandidatima. Niti jedna stranka nije oduševljena svojim kandidatom, čak su i razočarani jer nemaju bolji izbor. I to se vidi.
- Mislite da je to šansa i za sve vas koji u ovom trenu ne slovite kao favoriti?
- To je jedan od razloga zbog kojeg očekujem i nadam se većoj izlaznosti jer je primjetan trend revolta u društvu koji će pokrenuti i animirati građane na glasanje. Svaki glas je bitan. To je alat nacije za promjene u ovom devastiranom društvu. A pritom znam da će i pripadnici pojedinih stranaka, nezadovoljni kandidatom vlastite stranke, potiho glasati za mene jer žele izaći iz okova toksičnog stranačkog jednoumlja i ovisnosti.
- Koji su uopće bili motivi da se uključite u predsjedničku trku?
- Svjestan bezvoljnosti i beznađa osjećao sam duboku dužnost za jače uključivanje u val promjena za dobrobit svih hrvatskih građana. Naša zemlja treba razboritog, časnog i dostojanstvenog predsjednika koji zna prepoznati i aktivirati prednosti koje imamo za boljitak Hrvatske. Ne smijemo više tratiti vrijeme na polovična kvazi rješenja.
- Dok su u nekim europskim zemljama "autsajderi" došli na istaknute dužnosti, očito u Hrvatskoj birači ostaju vjerni kandidatima iza kojih stoje velike stranke ili skup manjih stranaka?
- Vrijeme stranačkih jednoumlja, desnih ili lijevih, prolazi i u Hrvatskoj. Ako to velike stranke ne prepoznaju, onda je razvidno da ne rade dobro ni svoj posao. To će upravo potvrditi i ovi i skori parlamentarni izbori. Za predsjednika biramo čovjeka, a ne stranku i tu je upravo alat građana da kažu stop dosadašnjoj, krajnje lošoj političkoj klimi.
- Kako ocjenjujete prvi mandat sadašnje predsjednice?
- Da ga ocjenjujem pozitivno, ne bih se kandidirao.
- Možete prokomentirati njene navode prema nogometnom klubu "Rijeka", željeznoj zavjesi i problemima s crvenim pasošem?
- Gospođa ne samo da ne barata znanjima, nego i pokazuje ekstremno nerazumijevanje spram građana Rijeke, svog rodnog grada, i žitelja ne samo Primorsko-goranske županije, nego cijele Hrvatske.
- Je li premijerski mandat Zorana Milanovića bio po vašem mišljenju dobar?
- Da je bio dobar građani bi to prepoznali pa ne bi izgubio izbore. Napravio je neke dobre poteze ali i puno loših koji su se očitovali i slabim rejtingom njegove matične stranke, SDP-a, te su negativno utjecali i na suradnju među tadašnjim koalicijskim partnerima.
- Podržavate li Škorin prijedlog za promjenu Ustava?
- Ne podržavam jer je vrijeme predsjedničkog sustava prošlo. Sada trebamo usmjeriti pozornost prema uređenju Hrvatske kao moderne i demokratske države. Države u kojoj je osnova kvalitetne suradnja zasnovana na stranački neovisnim stručnjacima koji će bez fige u džepu pomoći da krenemo prema naprijed. Predsjednički sustav je bio nužan u ratnom i poratnom razdoblju, ali više nije potreban. I sad bi bio jako opasan jer staviti sve na jedan mlin, znate kako završava. Ne dobro sigurno, a nama treba predsjednik koji će kvalitetno znati i htjeti koristiti postojeće predsjedničke ovlasti.
- U hrvatskoj politici mnogo je liječnika, na lijevom i desnom spektru. Štio to liječnike tjera prema politici?
- Da, poznam liječnike i lijevog i desnog spektra. Oni s kojima komuniciram jednakog su stava: u Hrvatskoj su nužne promjene. Mnogi kolege su i izašli iz politike jer je politički aparat takav da silom želi ugušiti stručnjake koji mogu napraviti pozitivne pomake. To se ciljano radi jer jedino tako može opstati ovako truli politički sustav. To moramo mijenjati.
- Koliko novac znači u kampanji, tko financijski stoji iza vaše kampanje?
- Primarno novac prikupljamo s donacijama, a dosta sam i sam investirao u kampanju. Trošimo skromno i okupljamo volontere. Nema velike sile koja financijski stoji iza moje kampanje jer ne želim i neću ostati nikom dužan i skupo vraćati usluge. Jer niti jedan predsjednički kandidat ne bi smio biti dužan, pa posljedično ovisan bilo kakvoj političkoj, financijskoj... grupaciji.
- Da ne ulazimo preopširno, što biste najhitnije kao predsjednik poduzeli da dođete na Pantovčak?
- Prvo, radit ću na stabilnosti unutarnje politike kroz postizanje barem minimalnog dogovora između stranaka jer je nužno da u područjima demografije, obrazovanja, zdravstva, gospodarstva i vanjske politike imamo sklad za boljitak hrvatskih građana. Pravosuđe bez stranačke iskaznice, poštivanje zakona i Ustava te dosljedna borba protiv korupcije je osnova stabilnosti. Drugo, ojačat ću diplomatski zbor i bit ću odgovoran predsjednik koji unapređuje lobističku moć Hrvatske. Otvarat ću vrata našem gospodarstvu. Poticat ću suradnju s vodećim svjetskim institucijama u područjima znanosti, zdravstva, obrazovanja i ekologije. Možemo i moramo postati uzor drugima! Treće, u području obrane usmjerit ću preuzete obveze obrane, iz članstva u NATOu, u investicije koje će potaknuti izvoz i novu priliku za tehnološki i gospodarski rast.
- Svjedoci smo sve većeg naleta ekstremizma. Rijeka, ali i cijelo Primorje i Istra su uvijek bili mjesto tolerantno za život. Je li to i danas tako?
- Ekstremizam postoji svugdje, samo je pitanje kako se država nosi prema takvoj destruktivnoj političkoj prizmi. Uređeniji sustavi time bolje upravljaju. Kad čovjeku date kvalitetan fokus i osigurate mu dostojanstven život, tada se topi snaga ekstremizma. Zalažem se ne samo za otklanjanje posljedica ekstremizma, već i za eliminiranje uzroka. Primjerice, kroz izgradnju pravednog društva, a veliki su problem pojedinci ekstremnih stavova koji se kriju pod okriljem velikih stranaka.
- Bili ste dekan Medicinskog fakulteta u Rijeci, veleposlanik u Kini, usavršavali ste se u Americi, Velikoj Britaniji, Belgiji, objavili ste šest knjiga i 400 radova, bili ste i potpredsjednik HSS-a, a iza vas je i uspješna sportska karijera. Kako je moguće da se čovjek s takvom biografijom mora u politici boriti za svoje mjesto?
- Ljudi me trebaju upoznati, a sama komunikacija o mojim postignućima ima svoj tijek. Zato radimo na tome da me svi hrvatski građani upoznaju. Da znaju kakav je čovjek iza imena Ante Simonić i što mogu učiniti za njih i našu Hrvatsku. Iz tog sam razloga u Puli održao predavanje "Medicina prilika za Hrvatsku" u suradnji s dr. Stanislavom Peharcem, osnivačem poliklinike Peharec, jedne od najutjecajnijih poliklinika za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju. Cilj predavanja je bio pokazati što struka radi, kako tehnologija pomaže zdravstvu i što se sve može napraviti na području zdravstva, zdravstvenog turizma i sporta. Primjere izvrsnosti, kao što je dr. Peharec, treba isticati i poticati, što ću činiti i kad budem predsjednik. Uz to, Istra, kao regija primjer je uspješne poduzetnosti, što cijela Hrvatska može biti.
- Podržavate li posljednje štrajkove i kao vrhunski liječnik smatrate li da su ljudi iz javnog sektora, prije svega zdravstveni radnici, prosvjetari, policajci potplaćeni?
- Žalosno je što naš javni sektor, koji bi trebao biti osovina uređenog društva, mora štrajkati za svoja prava. Još je žalosnije što se radnici u javnom sektoru ucjenjuju od stranačkih moćnika. Ljudi u javnom sektoru trebaju imati primjeren sustav rada koji će ih dodatno poticati da se kvalitetno angažiraju. Ni u kom slučaju njihovo radno mjesto ne smije ovisiti o tome za koga će glasati.
- I ljevica i desnica kada dođu na vlast štite prije svega one koje javnost percipira kao "uhljebe", zaposlene u raznim agencijama, institutima, birokraciji, dok onda nema novca za zdravstvo i obrazovanje?
- Da, sustav se bori za puko preživljavanje. Rješenje je radikalna promjena s izgradnjom boljeg sustava. Kada govorimo o velikom državnom aparatu ne mislimo samo na 100 tisuća građana, nego i na njihove obitelji. Znači da govorimo o više od 200 tisuća građana i građanki RH kojima život može biti ugrožen. Treba stvoriti nova radna mjesta i optimizirati državni aparat. Zbog čega ne bismo višak radne snage u državnom sustavu usmjerili na gospodarstvo? Neko vrijeme taj višak može financirati država, ali ih gospodarstvo treba obučiti kako bi snaga od 100 tisuća zaposlenih u državnoj administraciji bila preusmjerena na projekte.
- A koje je rješenje?
- Primjerice, jedan vid bi mogao biti priprema projekata za financiranje iz EU fondova koji bi time stvorili dodatna radna mjesta i za našu mladost koja izlazi s fakulteta i iz sustava obrazovanja. Drugi bi mogao biti jačanje zdravstvenog turizma, treći poljoprivreda jer uvozimo 70 posto hrane, a 50 posto obradive zemlje je neobrađeno. Ne možemo i ne smijemo ugroziti minimalno 200 tisuća ljudskih života populističkim izjavama koje Hrvatsku dijele na poželjne i nepoželjne. Nije vrijeme za raskol, nego za zajedništvo i suradnju.
- Kako vidite budućnost Hrvatske, prije svega u činjenici da su nas i Bugarska i Rumunjska u mnogim segmentima dostigle, ako ne i pretekle?
- Hrvatska je sada ogroman potencijal koji može biti uzor drugim zemljama. Taj potencijal su ljudi koji svojim vještinama i znanjima mogu pokrenuti ekonomsko blagostanje. Kad se sustav razumno složi, možemo naprijed. Ovaj kaos nit' je mudar, nit' pametan, nit' se s njime može naprijed.
- Dobro poznajete Kinu. Jesmo li iskoristili potencijale za suradnju s tom velikom zemljom? Zašto malo turista dolazi u Hrvatsku, zašto više ne izvozimo u Kinu?
- Kina je svjetska gospodarska sila, a njihov sustav je slojevit i treba ga znati razumjeti i poznavati. Hrvatska koristi samo mrvice goleme šanse koju nudi Kina, što se očituje i kroz omjer uvoza i izvoza. Dosta smo prilika propustili u odnosu s Kinom. Već sutra možemo osigurati da u posezoni 2020. popunimo prazne kapacitete turistima iz Kine jer je poznato da oni putuju upravo izvan sezone. Trebaju nam pametni i veliki projekti u regijama koje su pretrpjele veliki egzodus iseljavanja kako bismo stvorili bolje plaćena radna mjesta i potaknuli demografski i gospodarski rast. Za te projekte treba nam i zdrav strani kapital kojem moramo pristupiti na način zaštite nacionalnih interesa i svih hrvatskih građana. Tu je i Kina, uz EU fondove, dobra prilika.
- Ali, bezbroj puta su najavljivani ogromni projekti, suradnja, a na kraju s naše strane nije bilo ničega?
- Činjenica jest da mi općenito nemamo valjane strategije u međunarodnim odnosima, ne samo prema Kini, nego i EU-u, SAD-u, Rusiji. To se vidi. Trenutno naša vanjska politika dozvoljava da nas se tretira kao ping-pong lopticu pojedinih lobističkih sila. Mi moramo imati jasne ciljeve i strategiju vanjske politike. Oko toga treba zbiti redove za boljitak hrvatskih građana. Hrvatska treba samostalno definirati prioritete u međunarodnim odnosima kojima će pametno privlačiti strani kapital i mudro sudjelovati u svjetskoj politici stvaranja vlastite i opće dobrobiti. To se može graditi primjerice i kroz sustav zdravstva gdje u suradnji s elitnim svjetskim centrima znanja možemo stvoriti učinkovitiju zdravstvenu skrb za sve građane i npr. turiste, te osigurati našem gospodarstvu rast.
- Koji su vam budući planovi, bez obzira na predsjedničku trku, ostajete li u politici?
- Od kako sam predstavio svoju kandidaturu za predsjednika sve mi više prilaze ljudi, svih profila, koji u meni vide osobu bez repova koja može iznijeti promjene ka razvoju i boljitku.
- Dakle, ostajete?
- Moj cilj je pomoći hrvatskim građanima, a kroz političko djelovanje mogu biti puno korisniji. Posebno, kao predsjednik, i to u ovim trenucima opće krize koju vidim kao golemu šansu za sve. Želim ljudima vratiti nadu, povjerenje u vlastite snage, te ih povesti u ostvarenje vlastitih snova. Stoga ću ostati u politici, neovisno o izborima.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
