Kriva ekonomska politika koštala je fotelje Liz Truss, u Italiji je pala vlada Marija Draghija usprkos tome što je iz Bruxellesa donosio silne novce, Švedska je okrenula leđa socijaldemokratima. Dovoljna je jedna greška da se javnost okrene protiv vladajućih i ubrzo slijede tektonske političke promjene u europskim državama. A u Hrvatskoj je, nakon dugo vremena, jedna mega afera, kao ova s Inom, naštetila rejtingu vladajućeg HDZ-a. I dok se do jučer govorilo da ih ništa ne može smijeniti jer je opozicija jalova, gotovo preko noći sve se promijenilo. Ako HDZ nastavi ovako, i ova, nikakva opozicija ima realnu šansu da na sljedećim izborima osvoji vlast.

Što se to tako dramatično dogodilo da su i uspavani Hrvati, koji su davno digli ruke od politike, sada reagirali i kaznili HDZ u anketama koje pokazuju da im rejting pada? Doduše, nije narastao ni SDP, ni druge stranke opozicije, jer one naravno nisu zaslužne da se zakotrljala afera koja bi HDZ mogla koštati vlasti. Oni su samo sporedni igrači u političkoj predstavi u kojoj bi im kruška mogla s neba pasti u dvorište.

Afera za aferom

Afera za aferom koja se vuče oko Ine pokazuje da je to uvijek bila kompanija iz koje se sisao novac, od komunističkih vremena do danas. Bogatilo se naveliko, muljalo na sve strane, a onda je došla epizoda s Mađarima koja traje do danas. Teško je poloviti što se sve događalo, teško je i promatračima sa strane realno procijeniti u kojem pravcu to ide, ali je i običnom građaninu jasno da tu mnogo toga ne štima. Papiri i svjedočenja otkrivaju dogovore iza kulisa u kojima, ako ništa drugo, hrvatska strana nije prošla dobro. A ne prolazi ni sada.

I dok su građani gotovo benevolentno ocjenjivali rad Vlade i vladajuće stranke kad su nas bombardirale druge afere, ovoga puta to se nije dogodilo. Nakon dugo vremena rejting stranke dobrano se urušava. I dalje je HDZ uvjerljivo prva stranka po izboru hrvatskih građana, ali s malim ili nikakvih koalicijskim kapacitetom. To je uvijek opasnost kad se približavaju izbori, jer je manevarski prostor za dogovore, pa i one ispod stola, smanjen. S druge strane, opozicijske stranke, bez obzira kakve su, pojedinačno imaju dovoljno kapaciteta da udružene sruše vlast. I to bi se ovoga puta moglo dogoditi. Gotovo nevjerojatno, ali HDZ i sam premijer Andrej Plenković propustili su priliku da poentiraju. Procijenili su da će Pelješki most, uvođenje eura, ulazak u Schengen i obećanja s povećanjem plaća i raznih dodataka biti dobitna kombinacija s kojom će se lako dočekati izbore.

Kriza u Europi razgolitila je mnogo toga pa je Hrvatska počela stršati i po podacima koji ukazuju u kojim smo sve segmentima na europskom dnu. Inflacija je nevjerojatno visoka, svi mogući prevaranti iskoristili su najavu uvođenja eura da dignu cijene do neba, benzin plaćamo po visokoj cijeni, dok je kod Mađara koji uvoze našu naftu mnogo jeftiniji. Vladajući najavljuju povećanje plaća za zaposlene, ali one su, s obzirom na inflatorni stampedo, realno niže. Više kamate uništit će ionako osiromašene građane, a umirovljenici ni uz dva godišnja povećanja mirovina ne mogu preživjeti bez pomoći sa strane. Euro nije džoker koji bi podigao rejting vladajućih, a sa Schengenom moramo pričekati, jer efekta neće biti ako građani ionako nemaju novca da putuju preko granice. Sve u svemu, vladajući više nemaju puno municije za izbore koji više nisu daleko. Gotovo preko noći, ono što se činilo kao dobitna kombinacija blijedi, a razočaranje ljudi koji svakodnevno čitaju da jedna afera mijenja drugu sve je veće. Predsjednik države, kao jedini i istinski predstavnik opozicije, bez obzira na stil, dodatno pritišće.

I ostaje ono najgore što se vuče oko vladajućih, a to je nevjerojatni odnos prema obnovi područja stradalih u potresu. Gotovo je uvredljivo prema nesretnim ljudima tvrditi da su se stvari pomaknule s mrtve točke, dok čitamo podatke da i dalje nisu iskorišteni milijuni koje možemo dobiti od Europe. Izgubljeni ministar se više i ne pojavljuje, što je bolje za njega. Sve je katastrofalno vođeno, i to tako da su postavljene barijere koje nitko ne može probiti. A ostaje i dojam da ovakva vlast nije sposobna pomoći građanima u slučajevima elementarnih nepogoda, pa ni kad Europa daje novac.

Lažni bolesnici

U pokušaju da se promijeni slika vlasti sada se povlače kozmetički potezi, poput onih u zdravstvenom sustavu i pokušaju da se stane na kraj lažnim bolovanjima. Pa to je trebalo učiniti davno, a ne dopustiti da tisuće i tisuće zdravih ljudi živi na grbači onih koji rade izigravajući lažne bolesnike. Najveći broj njih je u javnim službama, jer privatnici to baš i ne toleriraju. Ovako kako je to zamislio Beroš, da se ide od kuće do kuće, teško da će se nešto učiniti. Liječnici, prema kojima se vodi maćehinski odnos, još će teže pristati da sudjeluju u takvoj "reformi", jer su na udaru lažnih bolesnika koji im prijete, a sustav nije riješio ni sankcioniranje takvih prijetnji. Svima je svejedno, samo što u kasi više nema novca. A o tome je trebalo misliti mnogo ranije.

O pravnom sustavu ne treba previše govoriti, znamo gdje smo, sada nam se i Europa ruga proglašavajući jednog našeg suca za najvećeg pravnog zlostavljača. Zakon o radu nije baš krojen po mjeri radnika. Hrvatski građani više i ne znaju imena velikog broja ministara koji defiliraju u Banskim dvorima, a opstaju oni za koje nitko i ne zna da postoje. A sa svom tom prtljagom na leđima teško je dobiti nove izbore. Pogotovo ako i HDZ čekaju pretumbacije, u slučaju da Plenković nastavi europsku karijeru. Kao realističnom političaru, što mu drugo i preostaje, jer preostaje još malo vremena da se negativan trend zaustavi. I glavni adut koji se vuče godinama, nesposobna opozicija koju premijer naziva "trabantima iz Sabora" mogla bi osvojiti vlast. Uz građane koji će reći da je bolje da se dogodi bilo kakva promjena, pa i uz ove koji se nude. Kako bi država funkcionirala uz Peđu Grbina i ekipu, Most i Možemo! druga je stvar, ali ni mnogi Talijani nisu mislili da će ih nakon Draghija voditi neofašisti, niti su Britanci mislili da će Liz Truss srušiti sve rekorde po kratkoći mandata.

Promjene su promjene, ne moraju biti dobre, ali se događaju. I to bi napokon trebali shvatiti u središnjici HDZ-a, gdje je šest godina sve išlo glatko. Bar su bili sigurni da ih opozicija neće ugroziti, ni srušiti. Vremena se mijenjaju, brzo i nepredvidivo, a sa onima što vladajući danas imaju teško će do novog mandata. I to moraju biti svjesni. Plenković nije iskoristio šansu ni za uvjerljivu rekonstrukciju vlade i dolazak sposobnih ljudi, nije očito želio ni prijevremen izbore kada je mogao relativno glatko pobijediti. Vladajući nastavljaju okretati bicikl po receptu koji je vrijedio šest godina, ali se stroj umorio, a građani ponajviše. Pusta obećanja o boljem životu upravo taj život izbriše preko noći, ostaje besparica, dugovi, apsurdi da uhljebi najbolje žive, a da vlast nije sposobna ni potrošiti europske novce.

I dok Europljani brzo kažnjavaju vladajuće ako ne provode ono što su obećali, kod nas to ide sporo. Najnovije ankete pokazuju da ipak ide pa se HDZ itekako mora zamisliti što ga čeka u mjesecima koji su pred svima nama. Ako se nastavi ovako, ništa dobro.

Povezane vijesti

• Plenković: HDZ je otvoren za partnerstva sa strankama Domoljubne koalicije ili izvan nje
• Plenković: Izgradit ćemo Istarski ipsilon, dovršiti bolnicu…
• Plenković: HDZ kreće u konkretne dogovore o stabilnoj vladi