Saborska zastupnica SDP-a Sanja Radolović upozorila je da Hrvatska nema cjelovitu, državotvornu strategiju upravljanja useljavanjem strane radne snage te pozvala na hitno definiranje politike koja će istodobno štititi domaće radnike, spriječiti eksploataciju stranih radnika i omogućiti gospodarstvu stabilan razvoj.

Imigracijska politika za mene je uz demografsku politiku jedna od glavnih državotvornih politika i ključno pitanje smjera razvoja naše države i hrvatskog društva općenito. Istina je da nije lako definirati politiku prema useljavanju stranih radnika, međutim nije normalno niti da je ona trenutačno u našoj zemlji bazirana isključivo na interesima poslodavaca. Činjenica je da hrvatsko gospodarstvo ne bi preživjelo bez stranih radnika, ali i da sadašnji zakonski okvir ne štiti ni strane radnike, ali bome niti domaće radnike, odnosno sve radnike u Hrvatskoj. Sada imamo damping plaća, eksploataciju stranih radnika i rušenje cijene rada domaćih radnika te preveliko porezno opterećenje poduzetnika koje bi se moglo rasteretiti u zamjenu za povećanje plaća domaćim radnicima kako ne bi morali posezati za stranim radnicima. Višesatna saborska rasprava o izmjenama Zakona o strancima izgledala je kao neobičan filmski maraton u kojem se žanrovi sudaraju, a scenarij stalno mijenja ton. U verziji nalik Igrama gladi, govornici se izmjenjuju za govornicom poput tributa u areni, samo što umjesto lukova i strijela barataju statistikama, demografskim projekcijama i dramatičnim upozorenjima o "zamjeni stanovništva". Publika nije sigurna gleda li distopiju ili politički reality show, dok Kapitol – u ovom slučaju vladajući – mirno ponavljaju da je sve to samo tehničko pitanje tržišta rada.

Kad rasprava sklizne u romantično-patetični ton vladajućih zastupnika, scena počinje nalikovati Orkanskim visovima: imigracijska politika uzdiže se do gotovo metafizičkih visina, puni se velikim riječima o otvorenosti i povijesnoj nužnosti. Emocije su snažne, vjetar retorike puše preko sabornice, a svaka kritika zvuči kao da remeti sudbinsku ljubav između vladajućih i potreba tržišta rada, pritom zanemarujući zaštitu domaćih radnika, ali kada nastane problem s integracijom stranih radnika pokušavaju se okoristiti tom temom kroz krajnje desni populistički pristup.

U trećem činu atmosfera podsjeća na komediju zabune iz Svadbe: likovi ulaze i izlaze, rodbina iz daleka stalno pristiže, a domaćini pokušavaju održati red dok broj uzvanika raste brže nego što je planirano. Jedni tvrde da je riječ o veselom širenju zajednice, drugi šapuću da bi stolovi mogli postati pretijesni, a bend neumorno svira istu melodiju – "treba nam radna snaga".

Na kraju projekcije gledatelj ostaje s dojmom da nije gledao jedan film nego kolaž žanrova: malo distopije, malo romantične oluje i malo svadbene gužve. A prava radnja – ona koja se tiče svakodnevnog života svih naših građana, radnika i poslodavaca ostaje izvan sabornice i tek treba dobiti svoj nastavak, a radi se o jednoj od najvažnijih državnih politika.

"Odgovorna država ne prepušta migracijsku i radnu politiku stihiji tržišta ni kratkoročnim interesima. Hrvatska mora imati jasna pravila koja štite rad, dostojanstvo i društvenu stabilnost", poručila je Radolović.

Rasprave stručnjaka i sudionika tržišta rada ukazuju na ozbiljne strukturne probleme: nedostatak licenciranja i nadzora agencija za zapošljavanje, dugotrajne i neučinkovite postupke izdavanja dozvola, nedovoljno uređene standarde smještaja i integracije te činjenicu da troškove dolaska često snose sami strani radnici, što ih dovodi u izrazito ranjiv položaj već pri dolasku u Hrvatsku . Takav sustav ne štiti ni domaće radnike, ni strane radnike, ni dugoročne interese države.

Radolović naglašava da državotvornost u ovoj politici znači tri stvari: Prvo – zaštitu domaćih radnika. Hrvatska mora spriječiti socijalni damping, rušenje cijene rada i zamjenu domaće radne snage jeftinom i nesigurnom. Potrebne su mjere za aktivaciju domaćeg radnog potencijala, rast plaća, ulaganje u produktivnost i tehnologiju te jasna pravila koja osiguravaju da uvoz radne snage ne postane zamjena za razvoj.

Drugo – zaštitu stranih radnika od eksploatacije. Država mora onemogućiti prakse u kojima se radnici zadužuju tisućama eura kako bi došli raditi u Hrvatsku, žive u neadekvatnim uvjetima ili ostaju bez pravne i zdravstvene zaštite. Hrvatska mora biti zemlja rada i dostojanstva, a ne prostor jeftine i nezaštićene radne snage.
Treće – predvidivo i stabilno okruženje za poslodavce. Gospodarstvo treba radnike i sigurnost planiranja. Zato je nužno ubrzati izdavanje dozvola, urediti sustav zapošljavanja, razviti integracijske politike i osigurati jasna, provediva pravila koja vrijede za sve.

SDP zato predlaže konkretan paket mjera koji uključuje uvođenje licenciranja i strogog nadzora agencija za zapošljavanje, ubrzavanje izdavanja radnih i boravišnih dozvola uz jačanje administrativnih kapaciteta, propisivanje visokih standarda smještaja, zdravstvene zaštite i sigurnosti na radu te razvoj stvarnih integracijskih politika, uključujući sustavno učenje hrvatskog jezika. Uz to, nužno je osigurati zaštitu razine plaća i radnih prava domaćih radnika, aktivirati neiskorišteni domaći radni potencijal kroz obrazovne, socijalne i demografske mjere te uspostaviti jasnu strategiju koja povezuje migracijsku politiku, tržište rada i dugoročni demografski razvoj Hrvatske.
"Hrvatska mora biti zemlja koja štiti svoje radnike, poštuje strane radnike i omogućuje gospodarstvu razvoj. To nije ideološko pitanje – to je pitanje odgovorne države i sigurne budućnosti.", zaključila je Radolović.

Povezane vijesti

• BRATOUBILAČKI RAT ISTARSKOG I PRIMORSKO-GORANSKOG SDP-a ZA MJESTA NA LISTI 8. JEDNICE: Sanja Radolović sigurna, neki se nadaju, a ni Bernardić ne zna što bi s Ferićem
• Sanja Radolović: Zakon o strancima neće riješiti nekontrolirani uvoz stranih radnika i iseljavanje mladih trbuhom za kruhom!
• Strani radnici pune praznine, ali po kojoj cijeni: Hrvatska pred izborom modela zapošljavanja