ODBOJKA

SAMANTA FABRIS Istarska odbojkašica odbrojava posljednje dane samoizolacije u mjestu Danijeli kraj Kringe: DRAGO MI JE ŠTO SAM SE UPUSTILA U RUSKU PRIČU

| Autor: Ivan VOLARIĆ / Novi list
JAKO DOBRA SEZONA - Samanta u dresu Dinama iz Kazanja (www.dinamo-kazan.com)

JAKO DOBRA SEZONA - Samanta u dresu Dinama iz Kazanja (www.dinamo-kazan.com)


Bila sam skeptična kada sam odlazila iz Italije i jedne vrlo dobre ekipe. Međutim, u Rusiji su me dočekali raširenih ruku, jako sam se pozitivno iznenadila, kaže najbolja hrvatska odbojkašica

Samanta Fabris odbrojava posljednje dane 15-dnevne samoizolacije u obiteljskom domu u mjestu Danijeli kraj Kringe, u središnjoj Istri, a po povratku iz Rusije. Najbolja hrvatska odbojkašica nakon sedmogodišnje talijanske epizode (Chieri, Modena, Novara, Casalmaggiore i Conegliano), prošloga je ljeta preselila u redove Dinama iz Kazanja. Rusija je dugo odolijevala epidemiji koronavirusa, međutim, na kraju su i tamo zaustavljena sva sportska natjecanja pa i odbojkaška. Samantu i kolegice prekid prvenstva zatekao je uoči uzvratne polufinalne utakmice doigravanja za prvaka protiv Moskovljanki.

- Uhvatila sam praktički zadnji let, dva dana nakon mojega odlaska svi letovi iz Rusije su ukinuti, govori 28-godišnja hrvatska reprezentativka. - U Rusiji virus tada nije uzeo previše maha, nije bilo puno slučajeva kao u ostatku Europe gdje su se već zaustavila natjecanja. U tom trenutku igralo se još u Rusiji i Turskoj. Igrale smo normalno četvrtfinale doigravanja, dok je u prvoj polufinalnoj utakmici u Moskvi već bio dopušten samo određeni broj gledatelja na tribinama. Drugi polufinalni par se igrao normalno, pred punim tribinama. Uzvrat u Kazanju trebali smo igrati u subotu, 21. ožujka, Moskovljanke su već stigle na utakmicu, no u petak navečer, dakle večer prije utakmice, došlo je do odgode, da bi u ponedjeljak već uslijedio sastanak i odluka o definitivnom prekidu natjecanja. U srijedu sam već bila kući.

Liga prvaka

I saznala da je u svoju osobnu trofejnu riznicu, nakon hrvatskog i talijanskog, stavila i naslov prvakinja Rusije.

- Proglasili su muške i ženske prvake na temelju plasmana nakon regularnog dijela sezone.

Sigurno da osvajanje takve titule ne donosi ni približno onaj osjećaj zadovoljstva koji bi donijela titula osvojena na parketu.

- Ni blizu! Dobra je stvar što imamo u rukama kartu za Ligu prvaka što nam je bio cilj. A sve drugo... Najbitnije je zdravlje i da se ta bitka protiv koronavirusa dobije. Sigurno da će onda biti vremena i za sport i za nova odličja ili titule.

Možete li usporediti ozračje oko koronavirusa u Rusiji i Hrvatskoj?

- Moram priznati da je atmosfera u Rusiji bila dosta ležerna. U gradu se nije vidjela niti jedna osoba s maskom, grad je bio u pokretu, mi smo četiri dana prije nego što je zaustavljeno prvenstvo normalno igrale utakmicu u Moskvi. Ruska prijestolnica je također bila u pokretu. Naravno da smo pratile situaciju u Europi i po drugim državama, posebno u Italiji. Međutim, u Rusiji je sve to bilo prilično mirno. Razgovarala sam s kolegicama iz kluba posljednjih dana i kažu mi da je virus i tamo uzeo maha. Rusi su stavljeni u karantenu do kraja travnja, tako da je kod njih sve zatvoreno zbog mjera sigurnost. Kada sam sletjela u Hrvatsku, to je već bila druga priča. Na putu od Zagreba do Istre policija me zaustavila u nekoliko navrata i sve evidentirala, te upozoravala da se ide u samoizolaciju. Osim toga, bilo je manje ljudi u zračnoj luci.

Vjerojatno su roditelji mirniji kada ste stigli kući, a i vi, jer kroz ovu tešku situaciju prolazite zajedno s obitelji.

- Tako je, posebno nakon što je koronavirus stigao u Hrvatsku, a prvi slučajevi pojavili su se u Istri. Zabrinjavajuće je gdje kod se pojavi zaraza, ali kada stigne kod tvojih najbližih, onda svi postanemo svjesni koliko moramo biti zabrinuti. Stigla sam kući, sretna sam kao i moja obitelj.

Vjerojatno nemate precizniju informacija kada bi se mogla nastaviti sportska natjecanja u Rusiji?

- Prvenstvo je zatvoreno, proglasili su prvake. Čeka se odluka CEV-a o europskim klupskim natjecanjima. Stigle smo do četvrtfinala Kupa CEV-a, pobijedile smo talijanski Busto 3:0 u prvoj utakmici, a trebao se igrati uzvrat. Međutim, kada smo trebali igrati uzvrat pored Milana, taj dio proglašen je "crvenom zonom". Trebalo se onda igrati u Mariboru pa je CEV odbacio i tu mogućnost. Iskreno, mislim da će se taj dio natjecanja teško odigrati jer većina odbojkaških prvenstava je zatvorena. Italija je primjerice, ostavila još prvenstvo otvorenim. Mislim da ne treba forsirati, uostalom i Olimpijske igre su prebačene na iduću godinu. Treba se koncentrirati na virus da se što prije riješi, jer bit će vremena za sport i sve ostale aktivnosti.

Čeka se CEV

Sigurno ste u kontaktu s bivšim suigračima u Italiji koja je jedno od najvećih svjetskih žarišta koronavirusa?

- Cure su u karanteni već tri, četiri tjedna. Situacija je kao što smo svi vidjeli poprilično kaotična. Cure su kući i čekaju, u prvom redu što će biti s prvenstvom. One su nadaju da bi se krajem svibnja prvenstvo ipak moglo odigrati. U pitanju je i Liga prvaka, u završnici su tri talijanske ekipe. Čeka se odluka CEV-a.

Je li odlazak u Rusiju ispunio očekivanja nakon što ste godinama igrali u Italiji, a ipak odrasli u kraju koji je uvijek bio blizak Italiji po mentalitetu i načinu života?

- U cijeloj ovoj tužnoj priči koja se događa iza mene je jedna jako pozitivna sezona. Osvojili smo Kup, bile smo prve u regularnom dijelu, proglašene smo pobjednicama ruskog prvenstva, igramo u Europi iduće sezone... Moram priznati da sam bila skeptična kada sam odlazila iz Italije i jedne vrlo dobre ekipe i kluba kao što je Conegliano. Međutim, u Rusiji su me dočekali raširenih ruku, jako sam se pozitivno iznenadila i moram priznati da je u nekim pogledima bolje u Rusiji nego u Italiji.

Ruska ulaganja u sport su enormna, može li u skorašnje vrijeme ruska liga dostići talijansku koja je u ženskoj odbojci ima gotovo pa status NBA lige u košarkaškom svijetu?

- Talijanska liga je jača i praćenija. Navijači u Rusiji nisu tako fanatični kao u Italiji, dvorane nisu toliko pune. Liga je malo slabija. Prvih četiri, pet ruskih klubova su na dobroj razini, ali nije moguće da, kao u Italiji, primjerice deveti na ljestvici može iznenaditi prvog ili drugoga. Talijansko prvenstvo je uravnoteženo, u Rusiji ipak nema takvih iznenađenja.

Život u Kazanju nakon Conegliana?

- Otišla sam iz Conegliana koji ima 40 tisuća stanovnika u Kazanj, koji je s milijun i pol stanovnika u ruskim okvirima mali grad. Super grad! Veliki grad, a nema gužve i meni je to super. Kazanj se smatra uz Moskvu i Sankt Peterburg među top tri ruska grada. Kazanj je grad sporta. Ima svega, od hokeja, nogometa, košarke pa do muške i ženske odbojke. Grad je smješten na rijeci Volgi i stvarno sam zadovoljna. Ove sezone nije bilo toliko hladno pa sam i s te strane imala sreće.

Produžili ste ugovor s Kazanjom na još dvije godine što zapravo sve govori koliko ste zadovoljni u Rusiji?

- Ostajem u Rusiji ukupno tri godine. Jako sam zadovoljna. Drago mi je što sam se upustila u ovu novu priču. Upoznala sam i novu kulturu, odgovara mi ruski mentalitet i imam samo pozitivne riječi, rekla je Samanta.

Reprezentacija

Hrvatska ženska odbojkaška reprezentacija je u svojevrsnom stvaranju. Samanta i nekoliko iskusnijih djevojaka su tu na usluzi nizu mladih igračica pred kojima je iduće sezone nastup na Europskom prvenstvu sudomaćin kojega je i Hrvatska. Mogu li Fabris i kolegice napasti medalju pred svojom publikom?

- Teško je sada govoriti o medalji, pogotovo jer će ovo ljeto biti specifično ne samo za nas, nego i sve ostale sportaše. Nama je potreban rad i jako puno rada. Imamo mladu ekipu punu potencijala, ali bez rada nema uspjeha. Izgubili smo vjerojatno ovo ljeto i to je za ovu mladu ekipu jako puno. Trebali smo, također ovoga ljeta biti organizatori i domaćini Challenge kupa što je također trebalo biti jedno iskustvo više za ove mlade igračice. Ništa, što je, tu je. Trebamo zapeti kada to bude moguće i nadati se da na domaćem terenu uz podršku naše publike možemo pružati dobre igre.

Nikolini je fakultet primaran

Samantina mlađa sestra Nikolina brani boje riječkih prvoligašica. Krenula je Samantinim odbojkaškim putem: iz Pazina do Rijeke pa...

- Nije baš krenula mojim putem. Nikolina trenira u Rijeci jer tamo ide na fakultet. Ona se više fokusirala na studij. Iskreno, ne pratim previše hrvatsku ligu, znam onoliko koliko čujem od Nikoline, rekla je Samanta o osam godina mlađoj sestri koja joj fizički neodoljivo nalikuje.

Novi list

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter