AVANTURA ŽIVOTA

RENE SAIN, libero hrvatske reprezentacije, donedavno na privremenom radu u Rumunjskoj: "Pobjegla sam u zadnji čas, neposredno prije nego što je MAĐARSKA ZATVORILA GRANICE"

| Autor: Ivica CEROVAC
Temperament zaštitni znak - Rene Sain

Pomoćni klupski trener vozio je mog dečka i mene do rumunjsko-mađarske granice gdje nas je čekala Ivana Miloš, suigračica iz reprezentacije koja nas je nazvala i rekla da Mađari zatvaraju granicu. Poručila sam da stižemo za sat vremena i da je drži otvorenu kako zna i umije. Srećom, ta je mjera stupila na snagu tek u ponoć i uspjeli smo proći, rekla je Rene Sain

Rene Sain, libero hrvatske ženske odbojkaške reprezentacije, odlučila je u ljeto 2016, godinu dana nakon što je sa svojim Porečom osvojila naslov prvakinja Hrvatske, krenuti u "bijeli svijet". Prve dvije inozemne sezone provela je u redovima češkog prvoligaša Olomouca, potom je jednu branila boje njemačkog prvoligaša Lotto Thüringena iz Sulla, a onda je 2019. godine potpisala za Stiintu iz Bacaua, grada smještenog na istoku Rumunjske, nedaleko granice s Moldavijom. Tu ju je zatekla pandemija izazvana koronavirusom i svoju prvu sezonu u rumunjskom prvoligašu nije uspjela odraditi do kraja.

Krenula ludnica

- Posljednju utakmicu odigrale smo 11. ožujka pred praznim gledalištem. Narednu smo trebale imati tri dana kasnije, ali s obzirom da nam je protivnik dolazio iz grada koji je bio žarište epidemije u Rumunjskoj, njima prvima nisu dopustili da igraju, a nedugo zatim prvenstvo je prekinuto. Alba Blaj proglašena je prvakom, što je realno jer je riječ o najboljoj rumunjskoj ekipi, dok smo mi završile četvrte. Možda smo se mogle probiti do treće pozicije da se prvenstvo odigralo do kraja, ali viša sila uskratila nam je tu priliku, rekla je Porečanka Rene Sain. - Regularni dio prvenstva završen je krajem veljače, a onda je krenuo play-off. Liga se podijelila na dva dijela i šest najboljih ekipa igralo je za prvaka, a preostalih pet za ostanak. Svi osvojeni bodovi su se prenosili i krenule su dvije mini-lige, koje su okončane nakon dva odigrana kola. Iskreno, ne znam kakav će biti rasplet u "donjem domu", ali s obzirom da je jedan klub otkazao pred sam početak sezone te nas je umjesto predviđenih 12 bilo 11, za očekivati je da nitko neće ispasti i da će se liga popuniti s najboljim drugoligašem.

Po okončanju prvenstva, za Rene je krenula avantura radnog naziva "kako se dokopati kuće", koja je uspješno okončana 17. ožujka.

- Prestali smo s treninzima i brzo je krenula prava ludnica. Vidjeli smo kako se situacija razvija u Italiji, odakle se puno ljudi vraćalo u Rumunjsku te je bilo za očekivati da će se i tamo pogoršati stanje. Ispostavilo se kako su nam slutnje bile točne te sam nazvala ljude iz kluba, koji su mi dopustili da se vratim kući. Bilo je to u nedjelju, dečko je bio sa mnom, spremili smo stvari i u ponedjeljak ujutro krenuli autom koji je vozio pomoćni trener, prema granici s Mađarskom do koje nam je trebalo osam-devet sati vožnje, istaknula je Sain. - U Rumunjskoj je ove sezone igrala i Ivana Miloš, suigračica iz reprezentacije, s kojom smo se trebali naći na granici i potom zajedno vratiti u Hrvatsku. Ona je prva tamo stigla te me je nazvala i rekla da požurimo jer Mađari zatvaraju granicu, na što sam joj ja poručila da stižemo za sat vremena i da je drži otvorenu kako zna i umije. Srećom, ta je mjera stupila na snagu tek u ponoć i uspjeli smo proći, nakon čega smo se s jednim prijateljem, koji je autom došao po nas iz Poreča, vratili kući. Ukupno smo se vozili 18-19 sati, ali ne žalimo se, jer smo se izvukli u zadnji čas. Da smo odlučili krenuti dan kasnije na put, ne znam što bi bilo, možda bismo trebali provesti neko vrijeme u karanteni prije nego bi nas pustili da prođemo granicu, dok je ovako bilo dovoljno da po povratku u Poreč odradimo dva tjedna samoizolacije.

Šetnja i učenje

Gledano sa sportske strane, sezona provedena u Rumunjskoj novo je vrijedno iskustvo u karijeri 22-godišnje porečke odbojkašice.

- Njemačka liga najbolja je od svih u kojima sam dosad igrala, ali i u Rumunjskoj je bilo odličnih utakmica. Četiri najbolje ekipe stvarno su kvalitetne, peta i šesta su solidne, dok su ostale malo slabije. Usto, igrale smo i Challenge Cup, putovale na Azore i u Njemačku, što nam je donijelo dodatne zanimljive susrete, naglasila je Sain, priznavši da u ovom trenutku ne zna što joj donosi odbojkaška budućnost. - Treba vidjeti kako će se situacija razvijati, jer se u nekim zemljama još uvijek nadaju da bi se prvenstvo moglo nastaviti. Kad se sve zaključi znat ćemo više, a dotad nastojim održavati formu individualnim treninzima, dosta vremena provodim u šetnji i učim za fakultet. Nadam se da će se situacija što prije normalizirati, ne samo radi sporta nego i zbog svega drugog te da ćemo se uskoro opet moći vratiti u dvoranu. Fali mi i previše te pokušavam ne razmišljati o tome, pa uzmem doma loptu i malo udaram s njom u zid, pa se malo dodajem s mamom. Kao kad sam bila mala.

Njemački navijači najbolji

U sve tri njene dosadašnje inozemne destinacije, Rene je pohvalila atmosferu koju su navijači stvarali u dvorani.

- Ne mogu reći da nam je u Bacauu dvorana na svakoj utakmici bila ispunjena do posljednjeg mjesta, ali skupio bi se fini broj ljudi i tribine bi se lijepo popunile. Većina klubova u Rumunjskoj, pogotovo oni bolji, imaju svoje navijače, pa smo tako i mi imali skupinu koja bi na utakmicu došla opremljena s bubnjevima te nas pratila uz pjesmu i deranje. Na tom planu Rumunji su bolji od Čeha, gdje u početku nije bila neka atmosfera, ali se potom malo popravila kad smo neočekivano osvojile tamošnji kup. Počeli su tada ljudi u većem broju dolaziti na naše utakmice i navijati, ali nije to bilo ni blizu onoga što sam doživjela u Njemačkoj. Nijemci cijene sport, vole ga i imaju kulturu dolaska na utakmice te su nam doslovno na svakoj tribine bile krcate, otkrila nam je Sain.

Odbojka nadjačala košarku

Kao i njena porečka vršnjakinja, košarkaška reprezentativka Ivana Dojkić, Rene je u mladim danima paralelno "gurala" odbojku i košarku. S Ivanom dijeli još jednu činjenicu, a to je da su im mame bivše odbojkašice.

- A Ivanin tata ih je obje trenirao, no moja je mama dosta rano prestala s odbojkom jer je dobila mene, pa sam morala nastaviti tamo gdje je ona stala, nadovezala se Sain. - Ivana je krenula s odbojkom pa došla na košarku, dok je kod mene bilo obrnuto, jer sam prvo počela trenirati košarku, da bih kasnije stigla i na odbojku. Na kraju smo se zamijenile, jer je ona sada u košarci, a ja u odbojci. Kad smo bile mlađe zajedno smo odlazile u Zagreb igrati utakmice za tamošnju Dubravu, a onda se po završetku osnovne škole Ivana preselila u Zagreb, dok sam ja ostala u Poreču. Klub se u međuvremenu raspao te sam probala još neko kraće vrijeme trenirati košarku u Pazinu, da bih se onda u potpunosti prebacila na odbojku.


Podijeli: Facebook Twiter








Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater