Josip Čondrić (Ronald GORŠIĆ/CROPIX)
Da jedno zlo nikad ne dolazi samo, mogli su se jučer, u ranim jutarnjim satima, na vlastitoj koži uvjeriti stanovnici Zagreba i njegove bliže okolice. U situaciji kad se cijeli svijet bori s epidemijom izazvanom koronavirusom i kad se ljudima striktno nalaže da ostanu unutar svoja četiri zida, jer je to najbolji način da se zaraza suzbije, Zagrepčani su se morali oglušiti na te upute. Sigurnost svojih domova primorani su bili napustiti silom prilika, natjerani serijom potresa koji su pogodili glavni hrvatski grad i prisilili njegove stanovnike da utočište potraže na otvorenom prostoru.
- Šok za šokom, što drugo reći. Najprije koronavirus, sada potres, ne znam stvarno što bi moglo biti sljedeće, možda poplava, teško je jučer pronalazio prave riječi Josip Čondrić, golman Istre 1961. - Krenulo je negdje oko 6.20 sati i sve nas je zateklo i preplašilo. Osjećaj je bio užasan i uspjeli smo se tek ustati, držati za ruke, stati ispod štoka i pomoliti da sve prođe u najboljem redu. Kad se podrhtavanje smirilo, brzo smo se obukli, spremili neke stvari i dok smo razmišljali što dalje da radimo, oko sedam sati, krenulo je ponovno te sam pokupio malog iz kreveta i svi smo zajedno izišli iz kuće u dvorište. Ostali smo vani do iza deset sati, a onda smo se odlučili vratiti unutra.
Čondrić živi u obiteljskoj kući u zagrebačkom kvartu Rudeš, u kojem ima i popriličan broj nebodera te se u kratko vrijeme na malom prostoru okupio veliki broj ljudi, što definitivno nije preporučljivo u vremenu kad koronavirus prijeti.