U 52. prvoligaškom srazu između Istre 1961 i Dinama, Zagrepčani su upisali svoju 38. pobjedu, treću uzastopnu u Puli gdje su već dogurali do brojke 16. Bila je to većim dijelom poprilično suhoparna utakmica u čijem su prvom poluvremenu momčadi zajedničkim snagama uputile tek jedan udarac koji je išao u okvir protivničkog gola. Njegov autor bio je Gojak u 10. minuti, a pogodak je priznat tek nakon poprilično duge provjere u VAR sobi i tako su gosti na "veliki odmor" otišli s minimalnom prednošću.

Ludnica na kraju

Slika na terenu nije se promijenila niti u nastavku, a o nezanimljivosti nogometne predstave kojoj smo svjedočili najbolje može potvrditi činjenica da je "dodavanje" lopte Caseresa s 25 metara Livakoviću u ruke u 67. minuti bio prvi udarac upućen u drugom poluvremenu s obje strane. Puno opasniji bio je pokušaj Belje pet minuta kasnije, ali nedovoljno opasan da bi se svladao čuvar mreže Livakovićevog kalibra, a onda je stigla 80. minuta i sve što se nakon nje moglo vidjeti na terenu, bacilo je u zaborav sav onaj prijašnji "prazni hod".

- Totalna ludnica na kraju, bilo je napeto do zadnjeg trenutka i nitko nije mogao očekivati ovakav završetak utakmice. Davno nisam vidio tako nešto, a kamoli odigrao, pun utisaka bio je Mauro Perković, mladi stoper Istre 1961. - Nakon isključenja Theophile-Catherinea očekivalo se da mi preuzmemo inicijativu s igračem više, premda su u stvari snage na terenu ostale izjednačene, jer se Beljo ozlijedio i dok je Serderov čekao prekid kako bi ušao, dogodio se taj penal. Iskreno, ne znam da li je u tom trenutku bilo povoda da sudac pokaže na "bijelu točku" i dalo bi se o tome raspravljati, ali da nije to napravio, ne bismo onda svjedočili svemu onome što je potom uslijedilo. Najprije crveni karton za Lučića, pa Petković realizira penal, da bi potom sudac poništio gol i pokazao još jedan crveni karton. Tek smo u tom trenutku stvarno ostali s čovjekom više na terenu i prava je šteta što nismo uspjeli izjednačiti, jer bi onda ova luda utakmica bila zaokružena na najbolji mogući način. Ovako ostaje žal zbog poraza, ali ako ništa drugo, kao utjeha nam može poslužiti činjenica da smo se dobro nosili s Dinamom.

Igra se nakon isključenja Petkovića preselila u gostujući kazneni prostor i u 92. minuti je stigla nova sporna situacija. Marin je ubacio s lijeve strane, a lopta je u lijevu ruku pogodila Franjića i odbila se do Iličića, koji je pucao pored gola.

- Svi smo se u tom trenutku počeli derati i signalizirali sucu da je riječ o penalu, ali on nije reagirao niti je odlučio pogledati snimku. Čudno je kako ga nisu zvali iz VAR sobe da provjeri, jer je lopta sigurno pogodila jednog igrača Dinama u ruku, jedino ako su oni smatrali da je ta ruka bila uz tijelo te da nije bilo potrebe da sudac to dodatno provjerava, istaknuo je Perković. - Bilo kako bilo, utakmica se nastavila i onda smo u zadnjoj minuti dodanog vremena dobili korner te smo svi otišli u kazneni prostor, čak i naš golman. No, igrači Dinama su uspjeli izbiti loptu i Ristovski je pobjegao u kontru. Trčali smo Lisica i ja nazad kako bi pokušali spriječiti pogodak, ali nismo se uspjeli vratiti i on je potvrdio pobjedu.

Na sve ili ništa

Da će ovo biti utakmica isprekidana brojnim provjerama dalo se naslutiti već u desetoj minuti, kad je intervencija iz VAR sobe poništila mahanje zastavicom pomoćnog suca.

- Nama se u tom trenutku na terenu činilo da je Gojak bio dva metra u zaleđu, ali čim se toliko dugo gledala snimka, shvatili smo da je "gusto" i na kraju je pogodak priznat. Opet nas je prekid skupo koštao i praktički smo primili pogodak iz ničega, a kad protiv jake momčadi kao što je Dinamo tako rano dođeš u zaostatak, cijela situacija postaje puno teža. No, nismo pali u glavama i nastavili smo se dobro nositi te oni do odmora praktički nisu stvorili niti jednu izglednu priliku. Istina, ni mi njima, koliko se god trudili, nismo uspjeli zaprijetiti, svjestan je Perković. - Trener je u poluvremenu konstatirao kako se na terenu nije vidjela velika razlika u kvaliteti te da moramo nastaviti vjerovati i davati sve od sebe. Svjesno smo bili da nas jedan pogodak vraća u igru te nismo srljali, već smo nastavili mirno igrati i paziti pritom da ih nekom greškom ne gurnemo u priliku. Čekali smo završnicu da krenemo na sve ili ništa i vjerovali smo da možemo stići do izjednačenja, ali na kraju nismo uspjeli.

Ostaje žal za porazom, ali zbog otpora kojeg je pružila Dinamu desetkovana zeleno-žuta momčad, koja nije uspjela ni popuniti zapisnik pa je na klupu morao sjesti ozlijeđeni Slavko Blagojević, zaslužuje sve pohvale. Igrači su umorni i načeti ozljedama te nikog ne treba čuditi što su Mahmoud i Beljo teren napustili tek uz pomoć liječničke službe, ali i takvi se nisu željeli predati niti su potonuli nakon rano primljenog pogotka.

- Umorni smo i dosta nam igrača nedostaje, ali borimo se i dalje. Bilo je tako protiv Dinama, a ništa se s te strane neće promijeniti niti u subotu na Rujevici, gdje idemo dati sve od sebe i nadamo se da ćemo za takav pristup biti nagrađeni, zaključio je Perković.

Povezane vijesti

• SLABA POSJETA Na utakmice pulskog prvoligaša dolazi sve manje domaćih navijača. Bojkotiraju li Demoni klub ili im je skupo testiranje
• PRVI PUT U POVIJESTI pulski prvoligaš vodio u Maksimiru, ali se na koncu utakmice morao zadovoljiti podjelom bodova. Gonzalo Garcia reprizirao Igora Pamića i Gorana Tomića
• SVI ZADOVOLJNI NAKON ISTARSKOG DERBIJA. Puljanima je jedino bitan prolaz, a kvaliteta Rudara bila je vidljiva