FUTSAL

Čak četvorica igrača Futsal Pule Stanoinvesta pozvana u hrvatsku reprezentaciju. Finale doigravanja je rezultat koji nije prošao nezapaženo

  Daniel Moravac, Niko Vukmir, David Mataja i ja proveli smo šest dana u Poreču, odradili tri treninga, odigrali četiri utakmice i bilo je to jedno lijepo iskustvo, svojevrsna nagrada za sve što smo ove sezone napravili s klubom. Osobno, na ovaj poziv gledam kao na dodatni motiv za budućnost, da još jače nastavim s treninzima, rekao je Manolo Bilić  

| Autor: Ivica CEROVAC
ODLIČNE PREDSTAVE ZASLUŽILE NAGRADU - Manolo Bilić  (snimio Dejan ŠTIFANIĆ)

ODLIČNE PREDSTAVE ZASLUŽILE NAGRADU - Manolo Bilić (snimio Dejan ŠTIFANIĆ)


U svojoj debitantskoj sezoni u najjačem hrvatskom razredu, Futsal Pula Stanoinvest dogurala je do finala doigravanja. To nije prošlo nezapaženo i kad se po okončanju klupske sezone u Poreču na Futsal Weeku okupila hrvatska reprezentacija, svoje su mjesto u

njoj pronašla četvorica Puljana. Izbornik Marinko Mavrović pozvao je Manola Bilića, Daniela Moravca, Niku Vukmira i Davida Mataju te izuzmemo li ovog potonjeg, preostaloj trojici bio je to debi u dresu s državnim grbom.

- Okupila se jedna nova, mlada reprezentacijama sa samo četvoricom igrača koji su početkom godine nastupili na Europskom prvenstvu u Nizozemskoj, a od nas 17 pozvanih, tek jedan igra izvan Hrvatske.

Proveli smo šest dana u Poreču, odradili tri treninga, odigrali četiri utakmice i bilo je to jedno lijepo iskustvo, svojevrsna nagrada za sve što smo ove sezone napravili s klubom, nije dvojio Manolo Bilić. - Svakom je igraču čast i zadovoljstvo igrati za reprezentaciju i predstavljati svoju državu te na ovaj poziv gledam kao na dodatni motiv za budućnost, da još jače nastavim s treninzima. Probao sam nešto novo, upoznao neke nove dečke i zadovoljan sam kako je sve to skupa izgledalo, premda je sve skupa bilo duplo brže i jače, dvije dimenzije iznad utakmica koje se igraju u Prvoj HMNL.

gmndrg

REPREZENTACIJA U POREČU - Manolo Bilić drugi zdesna u donjem redu

Poput svakog sportaša, niti Bilić ne voli gubiti čak ni prijateljske

utakmice, pa samim tim priznaje kako nije zadovoljan rezultatskim učinkom u Poreču od dva remija i dva poraza.

Izbornik Mavrović složio je tri četvorke i ja sam igrao s Matajom te Gašparom i Gudasićem, dvojcem kojeg sam praktički tek upoznao. Teško je igrati s dečkima za koje ne znaš kako dišu, gdje trče, kako se kreću i što rade na terenu te je s te strane u klubu sve duplo lakše, jer je sve unaprijed poznato i svatko zna svoj posao. No, to

nije opravdanje, jer ipak je riječ o reprezentaciji i na nama je bilo da se prilagodimo što bolje možemo, premda nismo imali vremena da se posložimo i uigramo, naglasio je Bilić. - Iz našeg kuta mogu reći da je bio prisutan i umor, jer nitko u Puli nije očekivao da ćemo toliko produžiti sezonu, ali kad je stigao poziv u reprezentaciju,

pronašli smo neku skrivenu snagu da ovo odradimo kako spada, a sada slijedi odmor.

Na strani "malih kockastih" nije bilo ni iskustvo, jer izuzmemo li golmana Primića koji je bio i kapetan, najstariji reprezentativci imali su 24-25 godina. Svjesno se izbornik Mavrović odlučio na taj potez, jer je želio vidjeti na koga među mladim igračima može računati u budućnosti, koja u rujnu donosi kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. S druge strane, ostale reprezentacije koje su nastupile na Futsal Weeku nisu doživjele previše promjena.

- Poljska je došla u jako dobrom sastavu, s dosta igrača koji su nastupali na Europskom prvenstvu gdje su bili u grupi s Hrvatskom. Odlično su posloženi, fizički su spremni i dobili su nas 3:0. I Mađarska je stigla s jako dobrom reprezentacijom predvođena kapetanom Zoltanom Drothom, koji igra za prvaka Kazahstana Kairat. Mađari su, uz Poljake, imali najjaču momčad i protiv njih smo uspjeli izjednačiti 20-ak sekundi prije kraja susreta,

rekao je Bilić. - Najviše mi je žao utakmice s Bosnom i Hercegovinom, koja je također u Poreč došla u jakom

sastavu, s tek jednim ili dva izostanka u odnosu na reprezentaciju s Europskog prvenstva. Poveli smo, no potom smo primili tri jako naivna gola i izgubili. Smatram da smo tu utakmicu mogli pobijediti, isto kao i onu protiv Crne Gore, koja je završila 2:2. Crnogorci su se cijelu utakmicu branili, stajali su u svojih deset metara i čekali priliku iz kontre, a onda što se napravi, napravi. Dvaput smo vodili, ali nismo uspjeli sačuvati

prednost.

Sigurno da ostaje žal što u svom prvom reprezentativnom okupljanju Bilić nije upisao, barem, jednu pobjedu, ali ta se žal ne može mjeriti s onom koja se osjećala nakon finala hrvatskog prvenstva protiv Novog vremena, koje se još uvijek mota po pulskim glavama.

- Tri dana nisam spavao nakon te posljednje, četvrte utakmice i kad sam napokon izišao malo iz kuće, naletio sam na prvog susjeda koji me odmah pitao kako smo to mogli izgubiti. Tko god da me je taj dan sreo, stao bih s njim 20-ak minuta i uvijek je bila ista priča, o

izgubljenom finalu koje nam je iskliznulo iz ruku, prisjetio se Bilić. - Teško je bilo sve to slušati i ponavljati, ali to vam je život i možda nam se iduće godine vrati sve ono što smo sada izgubili. Mnogi su nakon tog finala prozivali suce, ali oni uopće nisu krivi za taj poraz u posljednjoj utakmici. Sami smo si krivi, jer smo imali sve u svojim rukama i promašili dosta šansi, što nam se poslije obilo o glavu. Do izražaja je došlo naše veliko neiskustvo i bit će nam to dobra pouka za dalje, škola kako trebamo biti pametniji i čvršći u glavi.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater