Čovjek koji je promijenio FIFA-u
Kako je Gianni Infantino od spasitelja postao najomraženije lice nogometa
Gianni Infantino (Foto Brendan SMIALOWSKI / AFP)
Znate li tko je danas najomraženiji čovjek na svijetu? Mnogi bi bez razmišljanja rekli Benjamin Netanyahu, Vladimir Putin ili Donald Trump. No analiza više od milijuna internetskih objava dala je sasvim drukčiji odgovor. Titulu najomraženije osobe odnio je čovjek kojeg milijarde ljudi gledaju barem jednom u četiri godine – predsjednik FIFA-e Gianni Infantino.
Ako je Grinch ukrao Božić, Gianni Infantino mnogima je postao simbol čovjeka koji je »ukrao« nogomet. Posljednji val kritika izazvao je njegov prijedlog da FIFA osnuje novu komercijalnu tvrtku i manjinski udio u njoj proda privatnim investitorima, čime bi oni stekli udio u prihodima od Svjetskog prvenstva i drugih FIFA-inih natjecanja. Ideja je izazvala gotovo nezapamćen otpor u nogometnom svijetu. UEFA je zaprijetila bojkotom FIFA-inih natjecanja, a brojne druge kontinentalne konfederacije javno su se usprotivile planu. Pod pritiskom saveza Infantino je na kraju povukao prijedlog.
SVE IMA CIJENU
Ne može se osporiti da je Infantino vrlo uspješan poslovni čovjek. Ovogodišnje Svjetsko prvenstvo ostvarilo je prihod veći od devet milijardi dolara, a u četverogodišnjem razdoblju projiciraju se ukupni prihodi od 15 milijardi dolara. Više no ijedno drugo u povijesti. Više nego što iznosi BDP pojedinih zemalja, poput, recimo, Somalije. A i nacionalni savezi su se osladili. Ukupno je nacionalnim savezima isplaćeno gotovo 730 milijuna dolara, što je za oko 50 posto više nego što su premije iznosile tijekom prošlog Svjetskog prvenstva održanog u Kataru, a svaki od 48 sudionika dobio je zajamčenu isplatu već samim plasmanom na prvenstvo. No sve je to imalo svoju cijenu. Urušavanje ugleda organizacije, očiglednu korupciju, mijenjanje pravila, izmišljene kartone, poništavanje gola zbog vlasi kose koja dira nogometnu loptu, suspenzija crvenog kartona na intervenciju predsjednika SAD… A iza svega stoji upravo Infantino.
Ovaj Švicarac, koji već deset godina vodi FIFA-u, nije nogometaš. On je pravnik koji sam za sebe govori kako ima dvije lijeve noge. Pokušao je u mladosti igrati amaterski nogomet, ali na zelenom terenu nije daleko dogurao.
Infantino je odrastao u Švicarskoj, ali u vrlo siromašnoj obitelji. Još kao klinac pomagao je ocu skupljati staro željezo kako bi ga prodali u otpad i time zaradili za koricu kruha. No bio je vrlo ambiciozan i uporan. Završio je pravo, a uz to je učio jezike. Infantino govori najmanje sedam jezika. Talijanski, njemački, francuski, engleski, španjolski, portugalski i arapski, pa zbog toga danas gotovo nikada ne koristi prevoditelje na međunarodnim sastancima.
Iako sam nije nikada bio vrhunski sportaš, gotovo cijela karijera vezana mu je uz sport. Radio je u Međunarodnom centru za sportske studije pri Sveučilištu u Neuchatelu kao pravni savjetnik nekoliko nogometnih reprezentacija, bio je stručnjak za sportsko pravo licenciranje i organizaciju natjecanja. Početkom 2000. angažirala ga je UEFA gdje je već četiri godine kasnije postao direktorom pravnih poslova. Uskoro dolazi na mjesto zamjenika glavnog tajnika, a potom i glavni tajnik UEFA-e u vrijeme dok je Europskom nogometnom federacijom predsjedavao Platini. A potom dolazi njegov streloviti uspon na sam vrh svjetskog nogometa.
VRHUNSKI MENADŽER
Švicarska policija upala je 27. svibnja u luksuzni hotel Baur al Lac u Zürichu i tamo, na zahtjev američkog FBI-a, uhitila sedmoricu visokih dužnosnika FIFA-e. Optužbe su uključivale primanje i davanje mita, pranje novca, reketarenje te prijevare pri dodjeli marketinških i televizijskih prava. Otvorilo je ovo ogroman skandal i istragu zbog kojeg je Svjetska nogometna organizacija FIFA prokazana kao jazbina korupcije i kriminala, a njen tadašnji čelnik Sepp Blatter kao lider kriminalne hobotnice.
Za čišćenje FIFA-e, za njenu katarzu i povratak na pravi put trebao je netko tko bi ovu organizaciju mogao potpuno promijeniti. A za to se, barem u tome trenutku, Infantino činio pravim izborom. Iskusan i vrsan pravnik, glavni tajnik UEFA-e koji je cijeli život proveo u upravi sporta, figurirao je kao pravi čovjek za težak i delikatan zadatak.
Izabran je na mjesto predsjednika Svjetske nogometne organizacije 2016. I tada je krenuo spektakl, postupna promjena svjetskog nogometa u ono što imamo danas.
Ne može se Infantinu osporiti i nekoliko dobrih stvari. Uspio je znatno povećati financijske pomoći nacionalnim savezima kroz program FIFA Forward, a prihodi FIFA-e od televizijskih prava i sponzorstava dosegli su rekordne razine. Snažno je širio Klupsko svjetsko prvenstvo, višestruko je povećao ulaganja u razvoj ženskog nogometa. Nema sumnje kako je Infantino vrhunski menadžer. No osnovni cilj zbog kojeg je doveden na čelo FIFA-e Infantino nije ostvario. Nije ju očistio niti je podigao njen ugled. Upravo suprotno. U vrijeme Blattera kriminal i korupcija su postojali, ali nisu bili javno vidljivi. Pod Infantinom korupcija postaje, iako teško dokaziva, vrlo očita.
Prvi prilično jasni pokazatelji kako se nešto krije ispod vode došli su nakon što je Infantino vrlo žestoko branio Katar i njegovu kandidaturu za SP 2022. godine, u vrijeme kada je bilo potpuno jasno da se stadioni za prvenstvo u ovoj zemlji grade gotovo robovskim radom. Deseci tisuća radnika iz Indije, Bangladeša, Pakistana dovedeni su u Katar gdje su im oduzimani dokumenti, smješteni su u gotovo neljudske uvjete i za malu nadnicu su radili po dvanaest sati dnevno bez zaštitne opreme na izgradnji stadiona. Procjenjuje se kako ih je na gradilištima poginulo nekoliko tisuća, a kada su zapadni mediji sve otkrili, a javnost zahtjevala da se Kataru domaćinstvo oduzme, Infantino je prvi stao u obranu Dohe. I to vrlo žestoko.
KONTROLIRANI IZBORI
Potom je prilično čvrsto upravljao i nadgledao izborima za domaćinstvo svjetskih prvenstava u kojima nije bilo protukandidata.
Prvo je domaćinstvo SP 2030. dodijeljeno Španjolskoj, Maroku i Portugalu kao glavnim domaćinima, s tim da će Argentina, Urugvaj i Paragvaj ugostiti po jednu uvodnu utakmicu u čast 100. obljetnice prvog svjetskog prvenstva. No to je bio tek uvod za domaćinstvo SP 2034.
Naime, FIFA je odlučila, pri čemu ne treba sumnjati kako je to upravo Infantinova ideja, kako se za domaćinstvo SP-a 2034. mogu natjecati samo zemlje iz Azije i Oceanije. Obrazloženje je bilo kako je to u duhu kontinentalne rotacije. Ali pritom je postavljen iznimno kratak rok. Samo nekoliko tjedana ostavljeno je za pripremu kandidature zemljama koje su bile zainteresirane. Priprema natječaja za izgradnju omanjeg mosta ili trgovačkog centra inače traje mjesecima, a sada su zemlje, koje bi eventualno željele biti domaćini, imale samo par tjedana za pripremu ideje i dokumentacije.
Saudijska Arabija praktički je odmah po objavi ovog neočekivanog poziva objavila kandidaturu, podnijela potrebnu, prilično opširnu dokumentaciju i razrađene planove te osigurala potporu velikog broja saveza iz Azije. Bilo je naočigled jasno kako su već imali sve spremno i unaprijed pripremljeno. Jedina zemlja koja je eventualno mogla parirati Saudijskoj Arabiji u kandidaturi, Australija, odustala je zbog prekratkih rokova i nemogućnosti pripreme cjelokupne dokumentacije i planova.
Svemu tome treba dodati i podatak kako je Saudijska Arabija uplatila platformi za sportske prijenose DAZN milijardu dolara, istoga dana kada je DAZN rezervirao prava za prijenos nogometnih utakmica FIFA-e po cijeni od, pogađate, jedne milijarde dolara. I sve se to događalo u istome tjednu kada je Saudijska Arabija dobila kandidaturu.
NAGRADA ZA TRUMPA
No dok se sve to odvijalo koliko toliko daleko od opće javnosti, prava razina Infantivnovog modus operandija postao je javno vidljiv ove godine, pred i tijekom održavanja Svjetskog prvenstva u SAD.
Nekoliko mjeseci prije nego li je sudac označio početak prve utakmice u Dallasu, američki predsjednik Donald Trump žarko je želio dobiti Nobelovu nagradu za mir. Kada ga je Nobelov komitet razočarao dodijelivši nagradu venezuelanskoj oporbenoj aktivistici Marii Corini Machado, Infantino je ustrojio FIFA-inu nagradu za mir. I dodijelio ju, znate već, Donaldu Trumpu. I postalo je jasno kako su dva predsjednika, jedan najveće globalne velesile, a drugi najveće nogometne organizacije, u jako dobrim odnosima.
Potom je Infantino uveo tijekom SP-a pauzu za hidrataciju. Nogometna utakmica više nije trajala dva poluvremena po 45 minuta, već četiri četvrtine po 22 minute. Obrazloženje je bilo da igračima treba pauza za osvježenje od tri minute. Upravo onoliko koliko traje blok reklama na televiziji. A televizije su jedan od bitnijih Trumpovih partnera.
Upotrebom tehnologije na ovom je Svjetskom prvenstvu cijeli niz utakmica korigiran kako bi se u samu završnicu dovele reprezentacije koje su Infantinu i Trumpu bile po volji. Pa je tako poništen i gol Hrvatskoj jer je lopta dirala vlas kose Matanovića te je »svirano« zaleđe, čime je naša reprezentacija izbačena iz natjecanja. No najveći skandal izbio je kada je američki reprezentativac Folarin Balogun na utakmici protiv BiH »popio« crveni karton. Tada je Trump telefonom nazvao Infantina, malo mu se požalio na tešku sudbinu američkog igrača, a FIFA je tada Balogunu dala »odgodu« omogućivši mu da ipak zaigra na sljedećoj utakmici. Zbog ovog očitog utjecaja na natjecanje Infantino je prijavljen i Međunarodnom olimpijskom odboru, no prijava je kasnije odbačena.
Posljednjom idejom o rasprodaji udjela u budućim Svjetskim prvenstvima ipak je Infantino očito prešao crvenu liniju. Taj mu potez, poručili su savezi većine kontinenata neće proći. I nije čudno što je upravo Infantino danas najomraženiji čovjek svijeta, bar ako je suditi po internetu.
I da, za kraj još jedna mala digresija. Infantino je poznat po svojoj obrijanoj glavi. No on inače ima kosu. On je inače crvenokos, i vrlo kovrčave frizure. Možete li ga zamisliti u tom izdanju?
