Euforija u susjedstvu
Podijeljena zemlja ili obožava, ili je baš briga, za Zmajeve
(Snimio Boris Vidulin)
Hrvatska i Bosna i Hercegovina su duboko podijeljene zemlje u puno životnih segmenata i to je toliko očito kroz svakodnevni život, bilo da se govori o, primjerice, geopolitičkim pitanjima, ili samo sportu. No, postoji jedna razlika, kada krene nogometno prvenstvo, bilo europsko ili svjetsko, Hrvatska se promjeni, Tada se svi ujedine, srce kuca kao jedno, apsolutno svi podržavaju nogometnu reprezentaciju, bili sa sjevera ili juga, bili lijevi ili desni, crveni ili plavi, navijaju za hrvatske nogometaše. U Bosni i Hercegovini toga nema, ta duboka podijeljenost još i više dolazi do izražaja upravo kada BiH reprezentacija, u bilo kojem sportu, odlazi na veliko natjecanje. Ovom prilikom to je Svjetsko nogometno prvenstvo gdje će nastupati Zmajevi, kako od milja zovu nogometaše BiH, i to po drugi puta u svojoj povijesti.
Premijerni nastup imali su u Brazilu, gdje su u grupi s Argentinom, Nigerijom i Iranom pobijedili samo ove potonje 3:1 i nisu se plasirali u daljnje natjecanje, dok ove godine igraju protiv Kanade, Švicarske i Katara.
No, ne zanima baš svih u BiH nogometna reprezentacija. Zapravo, dojam je, obilazeći našu istočnu susjednu državu da tek manji postotak ljudi želi uspjeh države u kojoj živi. Primjerice, u Banja Luci, kao glavom administrativnom centru Republike Srpske i jednom od dva entiteta, ne postoji niti jedan jedini plakat, ili pak bilo što, a da sugerira da ubrzo kreće Svjetsko prvenstvo. Ljudi su zainteresirani za gledanje, no igranje reprezentacije BiH im apsolutno ništa ne znači. Nešto niže prema srednjoj Bosni, gdje pretežno živi najviše Hrvata, svo domoljublje usmjereno je prema Hrvatskoj.
- NIkada im nećemo zaboraviti kako su slavili pobjedu Turske nad Hrvatskom na Euru 2008. godine. Zbog toga ne mislim ništa o reprezentaciji BiH - uglavnom su razmišljanja onih koji žive u tom dijelu Bosne, ali nemaju izrazite osjećaje prema njoj.
To je došlo do tolike mjere da se, primjerice, u nekim gradovima s desetak tisuća ljudi neće gledati susreti reprezentacije na javnim gradskim površinama kada igra BiH. Jajce je suprotan primjer svemu do sada napisanom, oni će na trgu imati veliki ekran i biti će organizirano gledanje utakmica i Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske.
Približavanjem Sarajevu, glavnom gradu BiH, stanje stvari se mijenja. Tu su sve primjećeniji automobili s obilježjima BiH reprezentacije, zastave plavo žute boje, po gradovima se najavljuju utakmice, kafići su spremni, štandovi puni dresova gdje dominira kapetan Edin Đeko te mladi 18-godišnji Kerim Alajbegović. Osjeća se izuzetno pozitivna atmosfera koja nekog i zabrinjava.
- Krenula je euforija, pobjeda protiv Italije toliko nas je podignula, dala "krila" navijačima, sve je sada i više nego pozitivno, što je dobro, ali me strah da imamo preveliko mišljenje sami o sebi. Prije 12 godina u Brazilu smo imali daleko jaču reprezentaciju, ali i skupinu. Sada smo igrački slabiji, lakša skupina i svašta je moguće. Ako pobijedimo Kanadu na otvaranju mislim da će "gorjeti" svaki kafić gdje se gledaju utakmice, da drugi dan nitko neće na posao. Ovo je velika prilika da napravimo dobar rezultat, ali znaš nas. Kada ti se tako nešto pruži, sve zezneš - rekao je Mirza iz Konjica, dobro ne baš tako pristojnim izražajem, ali svakako razumljivo.
U Sarajevu je zanos najveći, ulice su doslovno žuto plave, grad "diše" za svoje nogometaše, sve je ukrašeno nacionalnim obilježjima i plakatima podrške, na više mjesta organizirano je javno gledanje utakmica u velikim šatorima, i navijačke zone "I'm from Bosnia" za sve zainteresirane, a njih ne manjka. Sa zvučnika se gotovo stalno čuje pjesma Dubioze Kolektiv "I am from Bosnia, take me to America " koja je nastala 2011. godine ali je tek sada, 15 godina kasnije, dobila svoj puni smisao, a povremeno atmosferu podgrijava i Halid Bešlić sa pjesmom Ljiljani. Groznica je već ušla u grad po kojem se šeta s BiH dresovima i željno iščekuje prvi susret sutra u 21 sati protiv jednog od tri domaćina Kanade.
