(Snimio Milivoj Mijošek)
Od tragičara do heroja u četiri dana. To je put trenera Istre 1961 Oriola Riere proteklog tjedna. Na pulskoj klupi naslijedio je Gorana Tomića i u sedam prvenstvenih utakmica osvojio impresivnih 14 bodova, ali je istovremeno ispao iz Kupa u ogledu s Kurilovcem. Dojmovi o njemu i momčadi su različiti, ali bivši napadač Barcelone, Celte, Osasune, Deportiva i Wigana, u Puli gradi prvu značajniju postaju svog trenerskog puta.
Protekli tjedan bio je vrlo zahtjevan, počeo je ispadanjem iz Kupa što je jako naljutilo navijače, a završio je uz pobjedničku pjesmu i ples te standing ovation na Drosini. Kako ste to doživjeli?
- To je nogomet, planina emocija. Nakon poraza uvijek slijede teški trenuci, a kad pobijedite to je uvijek veliki trenutak. To nije novost za mene, ta vrsta osjećaja. Morate imati dobar balans. Morate uzimati kao normalno i pobjede i poraze. Ne smijete poletjeti kad pobijedite, niti pasti kad izgubite. Trebate ostati mirni i nastojati analizirati na normalan način sve što se dogodilo i pokušati razumijeti način na koji momčad može napredovati.
Kad nakon utakmice dolazite na presicu, ne iskazujete emocije. Zato ste među novinarima dobili nadimak "Poker face". Da li je to samo predstava za novinare?
- Poker face? Ha, ha - nasmijao se Riera, i tu je pala maska.
Nakon toga se trener Istre otvorio i pokazao u pravom svijetlu, onakvim kakav je bio dirigirajući igrom svoje momčadi uz rub igrališta tijekom svih 90 minuta protiv Dinama ili kakav je na treninzima.
- Dugo sam u ovom poslu, 20 godina i znam što je konferencija za medije, što je svaki intervju. I želim pokazati balans, biti normalan koliko je to moguće. Ne ispoljavati sreću kad pobijedimo, ili tugu kad izgubimo. Preferiram pokazati taj "Poker face". Kad sam u prijateljskoj atmosferi, okružen suradnicima ili igračima onda sam vrlo emocionalan.