(Arhiva Glasa Istre)
Nije prvi put da se NK Smoljanci Sloboda pruži prilika igranja u rangu koji je iznad županijske lige, no svaki su put to bi odbili i obećali da će se to dogoditi kada budu prvaci. Prije nekoliko dana postali su prvaci najelitnije županijske lige i čini se da bi obećanje mogli ispuniti.
Baš nitko neće kategorički reći da ulaze, no nije im niti draga pomisao da odustanu, a kako su već počele određene predradnje ulaska u viši rang, za vjerovati je da će Uprava kluba podržati svoje dečke i dati im mogućnost nogometnog iskoraka izvan Istre. No, prije toga valja sumirati ono što se dogodilo ovog proljeća na Suhači. Prvi ovogodišnji potez bio je dovođenje novog trenera Daniela Ostovića, kojem je to bilo pravo trenersko iskustvo u seniorskom uzrastu.
- Bio sam nekoliko kola trener i igrač Arne Peruški, ali je ovo sada posve drugačije pa mogu reći da je ovo prvo pravo iskustvo. Do sada su to bile uglavnom mlađe dobne kategorije i razlika je enormna. Seniori su gotov proizvod, nemaš ih što naučiti, možeš ga samo navoditi i to ponekad zna biti stresno.
Netko ima nogometnu školu, netko nema ništa osim volje, netko je bez volje ali s talentom, baš je šareno društvo. Ipak, mislim da je bitan pristup prema njima i očekivanja koje si zadate jedni prema drugom. I naravno, povratna informacija koju dobiješ. Ako se tu dogodi određeni "klik" onda se dogodi ovo što se dogodilo meni i Smoljanci Slobodi - istaknuo je Ostović.
Momčad je preuzeo u zimskoj stanci i nije najbolje, barem što se tiče rezultata, krenuo u proljetni dio sezone. No vrlo se brzo sve stabiliziralo i dogodio se svojevrsni rekord, ne samo u klubu, nego možda i u Prvoj ŽNL. Nanizali su nevjerojatnih 11 uzastopnih pobjeda pa je Ostović sezonu završio s omjerom 11-1-1 i gol razlikom 29:6.
- Bez obzira što smo ispali iz Kupa nakon jedanaesteraca, što smo u prvoj utakmici izgubili u Dajli 0:1, pa sedam dana kasnije na svom terenu odigrali 0:0 protiv Iskre, neizmjerno sam vjerovao u dečke i sada mogu reći da su oni očito vjerovali u mene pa su nakon toga krenuli u pobjednički niz. Znao sam da postoji prostor za napredak, to je ono što me vuklo naprijed, vidio sam da su ozbiljni, zbilja nestvarni spoj kvalitetnih mladih igrača i iskusnih koji još imaju u sebi volju za natjecanje i glad za pobjedom.
Mladen Prodanović, Teo Krajcar, Mauro Mišan, Dean Perković, Dalen Peršić…, sve su to senatori koji su vukli kada je bilo najpotrebnije, ali nisam ništa manje od njih niti očekivao. Mladi su me oduševili, Karlo Peršić, Bartol Pekica i Ivan Andrijančić su bili vrhunski, a što reći o Roku Brajkoviću koji je stao kao igrač na gol i donio pobjedu u Rovinjskom Selu.
Između njih su oni srednjih godina, poput Luke Zaharije ili Atonija Ivančića, za koje u svakom trenutku znaš što od njih možeš očekivati. Zbilja posebna klapa. Ako tome pridodamo Upravu kluba i sve naše simpatizere koji nas prate, bodre, rade za nas izvan terena, sve je to sinergija koja čini ovaj rezultat kojeg smo ostvarili. Stvarno imamo zajedništvo koje nas prati na, ali i izvan, terenu i jednostavno je moralo doći do ovog da slavimo naslov prvaka.
U uspjeh je počeo vjeorvati nakon pobjede nad Štinjanom 3:0 prvog dana mjeseca travnja.
- Naš jedini pravi konkurent je bio Štinjan i kada smo ih pobijedili počeo sam vjerovati da bi mogli napraviti preokret i smijeniti ih sa čelne pozicije. Mogu reći da smo iskoristili njihove probleme s kojim su se susreli na proljeće i napravili preokret, s "minus 5" u odnosu na njih došli smo na "plus 8".
Da ne bi bilo samo hvalospjeva, postoji i segment kojeg bi trebalo popraviti.
- Treba biti iskren, ne bježati od problema već ga nastojati riješiti i zato ću reći da je treniranje moglo, zapravo moralo, biti bolje. Znam da je to županijska liga, dečki igraju za gušt, a opet imaju svoje životne prioritete, ali bi volio kada bi tu bili donekle bolji.
Za kraj se ispričao Upravi kluba.
- Moram reći da se dogodilo nešto neočekivano, koliko god svi mi u sportu stremimo višem i tražimo pobjedu u svakom susretu, ovaj rezultat je pomalo neočekivan za mene i sada sam malo "zeznuo stvar". Doveo sam upravu u "neugodnu" poziciju jer sam s igračima napravio prvi preduvjet za ulazak u viši rang pa im se tom prilikom ispričavam na neugodnostima pred kojima su sada - kroz osmijeh zaključio je Daniel Ostović.
Spreman je Ostović biti dio momčadi i u Četvrtoj ligi.
- Puno je tu stvari koje treba dogovoriti, ali da, volio bi biti na klupi žuto-ljubičastih kao trener i u višem rangu. Treba će nam veća ozbiljnost u svim segmentima, kako u igri, tako i u treniranju. Trebat će nam veća potpora svih u i oko kluba jer je to veliki iskorak za klub kakav smo trenutno mi. Treba odvagnuti puno stvari.
No ne sumnjam da postoji vjera da je sve moguće uz ove ljude koji su u klubu. Mogu reći da sam malo pratio i taj rang, sin mi igra u OŠK Omišalj koji su ove godine postali prvaci pa sam mišljenja da uz nekoliko pravih ciljanih pojačanja možemo biti konkurentni i u višem rangu - kaže Ostović.
Da u klubu "ne spavaju" kada je u pitanju promocija potvrditi će i Alen Obrovac, "sportski" i desna ruke predsjednika Mauricija Mišana.
- Krenuli smo s nekim inicijalnim, rekao bi neslužbenim, sastancima i razgovorima s igračima, tek da osjetimo kako dišu i u kojem smjeru idu njihova razmišljanja jer su oni krucijalni faktor u ovom trenutku. Nakon sastanka uprave ćemo znati nešto više, ali mogu reći da je atmosfera pozitivna i da se ide u smjeru ulaska u viši rang.
Imamo još ponešto vremena i to ćemo iskoristiti za razgovore s potencijalnim novim igračima koji su nam ipak potrebni za viši rang, vidjet ćemo kako stojim financijski i pokušati barem donekle napraviti neku projekciju i konstrukciju troškova, moramo malo animirati sve kojima je stalo do kluba, radimo i na marketingu, ne smijemo si dopustiti da sve ide na teret lokalne samouprave bez obzira što je načelnik naš igrač.
Srećom, nemamo problema sa mlađim dobnim kategorijama, imamo ih i viška, tako da barem u tome jako dobro stojimo - reći će Obrovac.