Ove je subote "spušten zastor" na SuperSport Drugu NL, treći nacionalni nogometni stupanj u kojem je naša županija imala dva predstavnika, Jadran kojem je to bio treći nastup u ligi i debitant iz Pule, Uljanik. Puljani su se kao novaci u ligi spasili. Nakon slabe jeseni, pomalo su se konsolidirali i završili u sredini ljestvice, malo niže od očekivanog, no dovoljno da nisu strahovali za ostanak u posljednjih nekoliko kola. Jadran je ispao, nakon prve godine u "zlatnoj sredini", druge kada je morao u kvalifikacije, ali se uspio izvući, ove sezone zauzeo je posljednje mjesto i slijedi povratak u regionalne okvire. Sve što se dogodilo bilo je realno i očekivano.

Prošli školu

Uljanik na krilima entuzijazma i prvog mjesta u Trećoj HNL zapad, na krilima potpisanog sporazuma o ustupanju igrača iz pulskog prvoligaša, krenuo je s velikim ambicijama u ligu. Nisu na Verudi ni pomišljali kako bi mogli biti dio donjeg dijela ljestvice, hrabrili su se izjavama o mladim i potentnim igračima pred kojima je prvoligaška budućnost, najavljivali pohod prema vrhu, iako nisu bili svjesni snage same lige, nisu ni mogli to znati. Zanemarili su da i drugi klubovi imaju svoje talente, prijeko potrebno iskustvo za ovaj rang, ali i još jednu puno jaču moć, onu financijsku.

Krenuli su loše, trebalo se priviknuti na ligu, na nove okolnosti i uvjete. Mladi dečki, u prosjeku šesta najmlađa momčad lige, koja ima potencijala, ali je bila neiskusna, teško se nosila s daleko iskusnijim protivnicima. Nisu igrali loše, ali ih nije pratio rezultat, što i je odlika neiskustva. Nisu znali kada treba stati i ne srljati, što ih je koštalo podosta bodova ili pak krenuti svim silama u napad i slomiti protivnika kada se on nudio. Kako je vrijeme odmicalo, tako su se neke stvari stabilizirale. Bivali su sve bolji, rezultat je počeo pratiti igru na terenu, počeli su biti stabilniji i na gostovanju i to je donijelo bodovnu zalihu koja im je garantirala da posljednjih nekoliko kola mogu igrati bez velikog pritiska. U konačnici se pokazalo da vrijede i da mogu biti dio ove lige uz potporu "starijeg brata".

Konstantno krpanje

I Jadran se nadao pomoći iz Pule, nije se dogodila, iako su oni to nekoliko puta obećali, nudili su igrače kakve već Jadran ima, a u Poreču su tražili nekoliko iskusnih i tu se dogodio prekid suradnje koji zapravo nikad nije ni postojao u smjeru Pula-Poreč. On je egzistirao samo na relaciji Poreč-Pula, no to je cijena koju plaća mali klub naspram onog većeg. Krenulo se u sezonu s jako malim brojem igrača, čak je bilo nebitno dal su iskusni ili ne, bilo ih je malo.

I kao da se to činilo svjesno, naprosto je bilo nemoguće privoliti da netko obuće dres Jadrana pod uvjetima koje su oni nudili pa su se počeli "krpati" s još mlađim i neiskusnijim igračima iz vlastitog kadra. Počele su se redati ozljede, otpadali su svako malo oni igrači oko kojih se sve vrtjelo, koji su bili važna karika u prvih jedanaest i naravno da se rezultat nije mogao dogoditi sam od sebe. Kvaliteta nekih igrača je bila i više nego upitna za ovaj rang, drugih nije bilo i sve je to vodilo samo ka jednom cilju, ispadanju. Promijenio se trener, no znalo se i ranije kako "bez namirnica ne možeš napraviti dobar ručak", pa bio i najbolji kuhar na svijetu.

Blaž Bugarin (Snimio Milivoj Mijošek)

Dečki su igrali u granicama svojih mogućnosti koje su uglavnom, kada se zbroji cijela momčad, skromne i tu je bio priči kraj. Imali su bljeskove koji se dogode pod utjecajem podcjenjivanja protivnika, lošeg dana, a i zakonom velikih brojki mora i Jadran nakon toliko utakmica jednom biti bolj. No, sve je to bilo premalo za nešto više od posljednjeg mjesta i samo 13 posto osvojenih bodova tijekom cijele godine. Jadranu treba remont, silazak u niži rang, preslagivanje, kako u Upravi kluba tako i u igračkom kadru. Treba pokazati snagu, volju i financijsku stabilnost u Trećoj NL zapad pa onda eventualno kroz neko vrijeme pokušati opet krenuti "put gore".

Ipak je u šoldima sve

I u Puli i u Poreču su svjesni da njihovu financijski gabariti nisu na razini SuperSport Druge NL, čak ni blizu onim klubovima srednjeg ranga i to je nešto što ih itekako sputava. Da je kojim slučajem Istra 1961 bila klub partner Jadranu, oni bi bili ti koji ostaju u ligi, Uljanik bi bio bivši i to je nesumnjivo tako. Mnogi će reći kako je Istra bogata regija gdje ima puno poduzetnika i tvrtki koji podupiru razne sportske ili kulturne događaje, ali rijetko tko će svoj novac preliti u nogometni klub kao u nekim drugim dijelovima Hrvatske gdje pronalaze interes.

Razni filmski i glazbeni festivali, gastronomski događaji, "elitne" sportske priredbe u vidu jedriličarskih utrka ili pola, igra s konjima, auto utrke… Sve pronalazi svoje mjesto u Istri, no ukoliko netko želi iskorak kroz nogomet koji okuplja najveći broj djece u klubovima, tu dolazi do problema. Sve se vrti oko nekoliko entuzijasta koji se prije ili poslije umore "gurati" klub na višu razinu, a sve bez potpore onih koji mogu, ali iz nekog razloga ne žele.

Nevjerojatno zvuči činjenica da klub koji se bori za ostanak u njihovom rangu natjecanja daje igračima 1500 eura, klub koji je u gornjem dijelu ljestvice bez ambicija za više rang, plaća igrača i do 5000 eura što je za Jadran i Uljanik misaona imenica. Zato je nemoguće dovesti igrača koji nije iz naše regije, čak ni domaći neće prihvatiti uvjete, a u odnosnu na ono što se traži od njega, to su svakodnevni treninzi i putovanja diljem Hrvatske. I onda ostaje tek igrati s vlastitim kadrom, a to je dovoljno tek za regionalna, a ne nacionalna natjecanja.

Povezane vijesti

• Uljanik preokretom do Druge lige: Puljani izborili plasman u viši rang
• "Brodograditelji" u uzvratu kvalifikacija sjajnom partijom izborili SuperSport Drugu ligu. Verudom zasluženo teče pobjednički šampanjac
• "Brodograditelji" odigrali još jedan susret nakon kojeg imaju za čime žaliti