Igrali smo dobro u drugom dijelu prvog poluvremena s Dinamom«. Potom nakon Rujevičkog debakla, »Igrali smo dobro prvih pola sata s Rijekom«. Da čovjek ne povjeruje. Trener Istre 1961 Mislav Karoglan hvata se, kao davljenik, za slamku, za dva kraća radoblja igre u porazima s Dinamom i Rijekom u kojima su suparnički golmani ostali neocijenjeni, a Lovro Majkić, autor rekordnih prošlosezonskih 17 »clean shitova« je čak devet puta vadio loptu iz mreže. I nije problem u tome što je kvalitetniji suparnik zabio gol, problem je u onome što je uslijedilo nakon toga. A uslijedila je nevjerojatna lakoća raspada igre. Pulska se momčad u oba susreta jednostavno raspala, nestala s travnjaka i do kraja je bilo tek upitno koliko će golova primiti.

»Momčad je mentalno pala«, objašnjenje je trenera koji vodi, uigrava i slaže momčad. Pa je valjda odgovoran i za njezine uspone i padove. Ne može momčad pasti, a da trener bude izuzet odgovornosti. A onaj marljivi rad na treninzima bi se, valjda, trebao vidjeti na utakmicama. Utakmice su ogledalo treninga, znali su često govoriti treneri, ne samo u nogometu. Sudeći po ovome što »zeleno-žuti« prikazuju u zadnjih 180 minuta, možda bi bilo bolje da se kupaju u moru, a ne u znoju.

Gdje je nestala prošlogodišnja Istra? Gdje je nestala igra na posjed koju je dvije godine klesao Gonzalo Garcia? Gdje je nestala druga najbolja obrana lige? Jasno je da svaki trener ima svoje viđenje igre, da donosi svoj štih. Od Karoglana se, kao mladog i ambicioznog trenera, očekivalo da nadogradi prošlogodišnju igru. Da pulski sastav i dalje igra na posjed, ali da bude nešto okomitiji. I to je prije sezone zagovarao Karoglan. Nažalost, te su riječi nestale putem. Nema prepoznatljive igre, štoviše za svaku se utakmicu momčad i igra prilagođavaju suparniku, a nema niti standardnih 11. Malo igraju jedni, malo drugi. Pa pojedini kojima treba vremena za prilagodbu na HNL, poput Amatkarija i Douglasa, ili pojedinih dojučerašnjih juniora, ili Čuića, igraju, a iskusniji igrači, ili oni koji su uigraniji, sjede na klupi.

Stalne promjene sastava živciraju igrače. Jednostavno, niti igrači više ne znaju tko će igrati, kako će igrati, što se od njih očekuje na terenu. Pulska je momčad prošle sezone upisala rekordno peto mjesto zahvaljući, između ostaloga, sjajnoj atmosferi u svlačionici. Atmosferi koja je sad nestala i ozbiljno je narušena. Uvukla se nesigurnost, sumnja u rad. A to je najgore. Trener Karoglan mora preuzeti odgovornost za ovakva izdanja svoje momčadi, mora im biti štit i mora uvjeriti igrače da ga slijede. A to ovoga trenutka nije slučaj i to se jasno vidi na terenu.

Garcia je imao standardnu postavu i standardnu igru, uz sjajnu atmosferu u svlačionici. Karoglan nema standardne postave, niti standardne igre, niti dobre atmosfere u svlačionici. Može li to preokrenuti, vidjet ćemo već protiv Osijeka. U suprotnom, možda je ovom »braku« Istre 1961 i Mislava Karoglana već istekao rok trajanja.