David Mataja, kapetan Stanoinvest Futsal Pule, može se pohvaliti s hvale vrijednim dostignućem jer je prošli mjesec, u razmaku od samo tri dana, osvojio "Ulicu" i "Kutiju šibica". U Puli je otišao do kraja s Domino Malingom, u Zagrebu slavio s Biberonom Koestlin, a kao svojevrstan kuriozitet treba spomenuti da na niti jednom turniru nije odigrao ni polufinale ni finale.

Ne ide bez Mataje

- Tako se poklopilo, ali bitno je da su medalje doma, tko će za par godina znati jesam li nastupio na završnici ili ne. Možda je i bolje da je ovako, jer tko zna kako bi završilo da sam ja igrao, s osmijehom je prokomentirao David Mataja. - Kako su turniri bili u isto vrijeme, s dečkima iz Domina sam se dogovorio da ću igrati "Ulicu" kad se termini ne preklope, pa sam tako odigrao samo prvo kolo. Za vrijeme drugog bio sam u Zagrebu, kao i kad je bila osmina finala, ali ta se utakmica nije igrala jer nam protivnici nisu došli, isto kao ni četvrtfinale kad sam bio u dvorani. Na završnom danu "Ulice" me nije bilo, jer se istovremeno na "Kutiji" igralo četvrtfinale, što mi je bila četvrta i posljednja utakmica odigrana u Zagrebu. Tamo smo u prvom kolu kao nositelji bili slobodni, nakon čega sam odigrao drugo kolo, osminu finala i to četvrtfinale, poslije kojeg sam otputovao u Španjolsku s curom. Imali smo rezerviran let za 28. prosinca i gledao sam da li postoji mogućnost da ga zamijenimo za 30. prosinca, pa da putujemo odmah poslije finala "Kutije", ali nije se moglo ništa napraviti.

Mataja ne krije malo razočaranje takvim raspletom, ali šest dana boravka u Valenciji brzo mu je popravilo raspoloženje.

- Normalno da ostaje žal što nisam bio u dvorani kad se dizao pobjednički pehar, kako u Puli, tako i u Zagrebu. "Ulicu" sam već ranije osvojio, dok mi je ovo prva "Kutija" i nju sam nekako više ciljao, pogotovo jer se skupila dobra ekipa i znao sam da možemo daleko dogurati. Kao mala utjeha, ostaje mi činjenica da smo na četiri utakmice koje sam ja igrao pobijedili u regularnom dijelu, dok su na dvije bez mene dečki slavili nakon penala, pa sam ih barem mogao zafrkavati da kad nema mene ne mogu nikoga dobiti. Polufinale sam gledao na aerodromu i taman smo ušli u avion kad su na red došli penali. Baš se poklopilo, ja zagledan u mobitel, a stjuardesa nam objašnjava što sve trebamo napraviti prije nego poletimo, prisjetio se Mataja.

Kandidat za naj igrača

Potom se okrenuo destinaciji.

- Dosta sam zemalja proputovao, ali Valencia mi je definitivno najljepši grad gdje sam dosad bio i sigurno ću se tamo opet vratiti, pitanje je samo kada. Možda je toj ocjeni pridonijela i činjenica što mi je Valencia najdraži španjolski klub, još od malih nogu kad mi je tata iz Španjolske donio njen dres. Naravno da sam bio na stadionu i prošao turističku rutu, tijekom koje nam je vodič pričao o njenoj povijesti i posebno istaknuo kako je 2004. godine Valencia bila proglašena najboljim klubom na svijetu, nakon što je osvojila UEFA Kup, europski Superkup i La Ligu.

Mataja je zaključio kako je, izuzmemo li Ligu prvaka, ove sezone osvojio sve na čemu je nastupio - hrvatski Superkup, "Ulicu" i "Kutiju šibica". Ostaju mu još samo domaće prvenstvo i Kup, a usto se njegovo ime našlo među deset kandidata za najboljeg igrača Hrvatske u 2022. godini.

- Ovo mi je drugi put da sam se našao u završnici, nakon što sam prije tri godine podijelio treće mjesto s Josipom Jurlinom. Drago mi je zbog toga i bit će mi to dobar poticaj za dalji rad, a pritom se previše ne opterećujem koji ću na kraju završiti. Zbrajaju se glasovi stručnog žirija, novinara i navijača te je sve moguće, zaključio je Mataja.

Povezane vijesti

• OZLJEDE ODNIJELE NASLOV Cetina: Bio sam gotovo siguran da ćemo biti jesenski prvaci
• Puljani drugi put u tri dana nadjačali bivšeg prvoligaša Jesenje: FUTSAL PULA I DALJE STOPOSTOTNA U SEZONI
• Malonogometna ekipa s "gumenog", osim što je s godinama sakupila bezbroj pehara i medalja, je i vječni miljenik publike - PUNIH 30 GODINA IGRAJU ZAJEDNO. GALIĆ: USPJEH JE KADA U 56. GODINI ŠTOPAŠ LOPTU I TOČNO JE DODAŠ!