TRIBINA ODSJEKA ZA POVIJEST PULSKOG FILOZOFSKOG FAKULTETA

Znanje o ljudskoj genetici kroz povijest


"Imate pred vama slučaj žene koja je prvi put rodila sa 17 godina i dijete je umrlo nakon nekoliko dana. Ta je žena potom rodila jedno dijete koje je slijepo, te jedno gluho dijete. Muž joj je alkoholičar, a baka boluje od tuberkoloze. Ta će žena do svoje 41. godine, kada će umrijeti, roditi osmero djece, od čega će dvije umrijeti pri porodu. Treba li ta žena pobaciti dijete koje sada nosi?"

Dobro i loza

Bio je to uvod gošće siječanjske Tribine Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile izv. prof. dr. sc. Ive Rinčić koja je održala predavanje naslovljeno "Od eugenike do genetike".

Tom je prigodom objasnila da riječ eugenika, čiji korijen dolazi iz starogrčkog eu što znači dobro i genos što znači loza, a to je kao pojam utemeljio britanski antropolog Francis Galton i u biti je to upotreba znanja o ljudskoj genetici radi utjecanja na stanovništvo i zdravstvenu politiku s ciljem povećanja udjela pozitivno ponderiranih gena, što označava pozitivnu eugeniku, ali i smanjenja negativno ponderiranih gena (što označava negativnu eugeniku) s ciljem poboljšanja određenih svojstava ljudske vrste.

Ona je dala i povijesni pregled na razvoj eugenike kroz povijest, te istaknula kako se kroz godine na različite načine definirala. Eugenika se koristila za otkrivanje sklonosti ploda genetskim bolestima tijekom trudnoće, a veliku je primjenu postigla u acionalsocijalističkoj Njemačkoj.

Određivanje spola

Bilo je govora i o brojnim kontroverzama vezanim uz eugeniku, primjerice kako se u kineskoj natalnoj politici koristila za određivanje spola, kada je svaki par mogao imati najviše jedno dijete, ali i o tome kako ta znanost treba kontrolirati genetske malformacije te koristit se u pozitivne svrhe.

Kroz povijest je ta znanost imala razne promjene, a navedene su i korelacije s genetičkim inženjeringom.

Iva Rinčić rođena je 1975. godine u Rijeci. Magistrirala je 2005. godine na Fakultetu političkih znanosti s temom "Problem bioetičke odgovornosti u genetici: praksa u Hrvatskoj i Europi". Doktorsku disertaciju "Teorijska uporišta, postignuća i perspektive bioetičke institucionalizacije u Europskoj uniji" obranila je 2010. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1. lipnja 2001. radi na Katedri za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, a od 2014. i na Katedri za javno zdravstvo Fakulteta zdravstvenih studija. Sudjelovala je

na 50-ak domaćih i međunarodnih skupova, objavila 40-ak znanstvenih i stručnih članaka, te bila autorica i koautorica četiri knjige iz bioetike. (V. BEGIĆ)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter