SKRIVENO BLAGO
Ugledni slovenski restaurator Ivan Bogovčič koji je obnavljao antički mozaik u središtu Pule otkriva: "Kažnjavanje Dirke je dio puno šireg mozaičkog kompleksa!"
Ivan je restaurirao još puno toga u Istri, koja mu je prirasla srcu i gdje je zapravo i započeo svoju profesionalnu karijeru koja i dalje traje
Centralni prizor mozaika Kažnjavanje Dirke/Otac i sin, Ivan i Luka Bogovčič
Ne tako davno od Luke Bogovčiča, prijatelja restauratora iz Ljubljane, doznao sam da je 60-ih godina njegov otac Ivan Bogovčič bio odabran u ekipu koja je restaurirala poznati, vrijedni, ali danas marginalizirani antički mozaik Kažnjavanje Dirke u središtu Pule. No, priča se pokazala puno širom. Ivan je restaurirao još puno toga u Istri, koja mu je prirasla srcu i gdje je zapravo i započeo svoju profesionalnu karijeru koja i dalje traje. Naime, još uvijek pomaže sinu Luki, koji je naslijedio posao, ali i ljubav prema Istri, i postao direktor tvrtke Restauratorski atelje Bogovčič, Triptih d.o.o., u čijem je radu sudjelovao i Lukin brat Jure. Dakle, gotovo cijela obitelj u priči koja je za Ivana Bogovčiča, danas umirovljenog redovnog profesora na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani, dobitnika brojnih priznanja za svoj rad, Steletove nagrade za životno djelo, počasnog člana Društva restavratorjev Slovenije i počasnog građanina Brežica, započela 1961. godine u Vranji pod Učkom, u crkvi Svetih Petra i Pavla.
Ivan otkriva kako je dospio u restauratorsku ekipu Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Rijeka.
- Rođen sam uz samu granicu s Hrvatskom. Taj dio Slovenije, Posavje, gravitira, prije svega gospodarski, prema Zagrebu. Mnogi su se preselili u taj grad i tamo ostvarivali svoje snove ili naprosto rješavali egzistencijalne probleme. I mene je iz malog slovenskog sela put vodio u Zagreb, u Školu primijenjenih umjetnosti. Jednog dana je kod nas došla Nevenka Vučićević tražeći suradnike za restauratorske radove u Istri. Tako sam se s nekoliko kolega našao u ljeto 1961. u Vranji, gdje su obitavali potomci Rumunja. Ekipa se dobro snašla. Kako smo planirane radove završili ranije, krenuli smo u Barban, u crkvu Svetog Jakova. Sve su to freske 15. stoljeća pa sam možda zbog tih prvih susreta i emocija zavolio taj posao i napose gotičko razdoblje, priča Ivan Bogovčič.
Ista se ekipa i idućeg ljeta ponovno našla u Barbanu, nastavivši radove u istoj crkvi. "Tada smo moj pokojni školski drug Stojan Maričić i ja jedne noći izradili kopiju jednog prizora. Vrsni je poznavatelj istarskih fresaka Branko Fučić, vidjevši dobru kopiju, čak s ugrebanim grafitima u glagoljici, odnio kopiju u Sveučilišnu knjižnicu u Rijeci, gdje je još uvijek dio stalnog postava. Radove smo nastavili u crkvi Svetog Antuna na zapadnom ulazu u Barban. Moram napomenuti da je tada bio član ekipe i poznati istarski slikar i pedagog, Labinjan, kojem sam bio i vjenčani kum, Eugen Kokot."
Ubrzo dolazimo i do pulskog antičkog mozaika. Ivan se prisjeća da je, na preporuku svog profesora na zagrebačkoj likovnoj akademiji Sige Summereckera, bio primljen u ekipu Jugoslavenskog instituta za zaštitu spomenika kulture iz Beograda za restauratorske radove na znamenitom mozaiku u Puli.
- Te 1963. krenuli su radovi na nedavno pronađenom divnom kompleksu antičkog mozaika. Šarolika ekipa studenata iz Hrvatske, Slovenije, Srbije i Makedonije radila je tri mjeseca na pripremi i privremenoj dislokaciji mozaika na radilište u franjevačkom samostanu. Našu ekipu predvodio je Zvonimir Zeković, a istovremeno je u Poreču u Efrazijani radila još jedna ekipa pod vodstvom Mile Medića, koji je bio koordinator obje ekipe. Radove smo nastavili u jesen iduće godine. Naime, mene su kolege iz Beograda 1964. uzeli u svoju ekipu na srpskim terenima pa sam u Puli bio svega mjesec dana. Stjecajem okolnosti nisam bio prisutan kod vraćanja mozaika natrag na staru lokaciju. Moram napomenuti da smo već prve godine bili dobro upoznati s kulturnom baštinom Pule. Predvođeni dobrim poznavateljem ne samo tog grada nego i šire Milanom Bačićem, tadašnjim direktorom Arheološkog muzeja, pročešljali smo stari dio grada uzduž i poprijeko, prisjeća se Ivan.
Otkriva i zanimljivu informaciju, a ta je da je Kažnjavanje Dirke dio mozaičkog kompleksa koji se širi ispod okolnih zgrada, no okolnosti nikada nisu dopuštale da se to i istraži. Naime, ovaj je mozaik otkriven tek nakon što je zgrada, koja je bila na tom mjestu, srušena u bombardiranju u Drugom svjetskom ratu. Inače, mozaik je podignut na višu razinu od one na kojoj je pronađen zbog ugroženosti od podzemnih voda.
Ivan Bogovčič je mozaik posljednji put obišao 2011. Smatra da bi danas svakako trebalo zamijeniti krovnu konstrukciju iznad njega, jer je, kako kaže, nespretno napravljena, previše masivna, pogotovo zato što je točno u visini očiju onoga koji promatra mozaik. "Naravno, za dobru prezentaciju tako lijepog i časno starog mozaika jako je važna i osmišljeno uređena okolica te svaki detalj u neposrednoj blizini", pristojno Ivan komentira današnju razinu brige oko pulskog mozaika.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
