Skulpture simbolički pokazuju urušavanje tijela. Ta monolitnost korpusa ruši se pod našom stvarnošću, pod našom svakodnevicom i pod "strukturama", pod 'tijelima'-institucijama, rekao je kustos Mladen Lučić

U prisustvu autora koji se zahvalio prisutnima što su umjetnost pretpostavili nogometu (tada je Belgija vodila Brazil 2-0), preksinoć je u Muzeju suvremene umjetnosti Istre otvorena samostalna izložba Alema Korkuta pod nazivom "Tijelo".

Jedan od najznačajnijih hrvatskih kipara srednje generacije ovaj se put pulskoj publici, uz video rad "Vibrocrtež", predstavlja novim ciklusom koji čine devet skulptura. Za autora je skulptura, kako je prilikom otvaranja izložbe istaknuo kustos Mladen Lučić, odavno prerasla svoju uvriježenu, klasičnu definiciju trodimenzionalnog volumena u prostoru. Skulpture su, usput, izrađene od poliestera i epoksidnih smola, visine i do 220 centimetara.

Skulptura kao živo biće

- Današnje kiparstvo Hrvatske nemoguće je zamisliti bez Alema Korkuta. Korkuta ne zanima skulptura samo kao tijelo, nego on promatra i njene metafizičke manifestacije. Ove skulpture simbolički pokazuju urušavanje tijela. Ta monolitnost korpusa ruši se pod našom stvarnošću, pod našom svakodnevicom i pod "strukturama", pod 'tijelima'-institucija, rekao je kustos Lučić.

Naime, u ovom recentnom ciklusu skulptura autoru predstavlja živo fizičko biće. Tijelo je gotovo u svim svojim značenjima sinonim za čvrstinu, snagu i pouzdanost, no ono je podložno starenju i postupno nestaje. To se prvenstveno odnosi na prolaznost i krhkost života, ali autor ovdje propituje i relativnost funkcioniranja institucija. Današnji svjetski korporativni sistem putem svojih razgranatih institucija ulazi u sve pore društva te uspostavlja apsolutnu kontrolu nad pojedincima, modelirajući suvremeno društvo poslušnika kojima, putem svojih medija te sustavnim i pažljivo izabranim doziranjem informacija, želi u potpunosti zavladati.

Gubeći monolitnu čvrstoću, tijelo pojedinca nemoćno se urušava pred korporacijskom diktaturom svjetskih moćnika. Osim što ukazuju na prolaznost i krhkost života, skulpture su ujedno i autorova apokaliptička vizija budućnosti, no autor ipak, kako pojašnjava Lučić, ostavlja otvorena vrata boljoj budućnosti, jer tijela su još ovdje, još žive i polagano se kreću, a pitanje je trenutka kada će se iz trenutne urušenosti, poput Feniksa, ponovo uzdići i započeti novi i bolji život.

Višeznačnost skulptura

Lučić je posebno istaknuo višeznačnost i višeslojnost očitavanja skulptura koji, osim sjajne međuigre i te igre prostora i objekata, daju dodatni "šugo". U originalno industrijskom prostoru današnjeg MSUI-a za ovu je izložbu svjesno odabrano posebno osvjetljenje, koje asocira i daje memoriju na nekadašnju tiskaru i tvornicu obuće u ovom prostoru.

Alem Korkut poznat je pulskoj publici; bio je sudionikom izložbe "Kriza" i svih triju manifestacija "Tu smo", a u sklopu druge održao je i samostalnu izložbu u MMC-u Luka. U Pazinu na 'Putu Kaštela' 2002. postavljena mu je javna skulptura "Karijatida". Korkut je rođen 1970. u Travniku; diplomirao je Kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997. u klasi prof. Šime Vulasa, a od 2007. na toj akademiji predaje kiparstvo. Izložba je otvorena do 19. kolovoza, dio je popratnog programa Pulskog filmskog festivala, a realizirana je uz podršku županijskog Odjela za kulturu, Ministarstva kulture i Grada Pule. (Piše Zoran ANGELESKI, Snimio Filip ŠKATAR)