UZ SVJETSKI DAN KNJIGE
TKO KUPI KUNDERU I MÁRQUEZA VIŠE NIJE SAM "Sad su već trojica, bogati dragoga, počeli su se grupirati"
Iskreno, nije nam jasno zašto su se knjižare i zatvarale. Ali o tome kako je knjiga mnogima egzistencijalna potreba apsurdno je govoriti u vremenu koje sada samo zbraja korporativne gubitke. Ono što je Korona, između ostalog donijela, brzi je gubitak sjećanja na slobodu, ističe vodstvo pulskog Sajma knjiga
- Svjetski dan knjige proslavite s knjigom u ruci. I s nama navijajte da se knjižare što prije otvore. Iskreno, nije nam jasno zašto su se zatvarale. Ali o tome kako je knjiga mnogima egzistencijalna potreba apsurdno je govoriti u vremenu koje sada samo zbraja korporativne gubitke. Ono što je Korona, između ostalog donijela, brzi je gubitak sjećanja na slobodu, poručilo je vodstvo pulskog Sajma knjiga na svojoj Facebook stranici, na kojoj su jučer, uz Svjetski dan knjige i najavljivane mjere popuštanja - s naglaskom na reaktivaciju knjižara (najavljeno je za 27. travnja) - iz sata u sat objavljivane zdravice pisaca i suradnika sajma. Prva zdravica došla je od splitskog pisca i čestog gosta pulskog sajma knjiga Ivice Ivaniševića.
Knjižare su ljekarne
- Knjižare su, naravno, ljekarne. Pohode ih uglavnom stariji ljudi, ni na jednom ni na drugom mjestu nema osobitih gužvi, tiho je, žamorenje se smatra prostaštvom, a galama je apsolutno nedopustiva. U apotekama se prodaju lijekovi i kozmetika, baš kao što se i u knjižarama prodaju libri koji spašavaju živote i prateće drangulije. Knjižare su već tjednima u ovoj zemlji zatvorene, kao da nisu ljekarne. A zašto? Zato što je policijski mozak zaključio da onaj tko kupi Kunderu ili Márqueza više nije sam. Sad su već trojica, bogati dragoga, počeli su se grupirati... Sretna vam duga mračna noć knjige, poručuje Ivanišević.
Feralovsku zdravicu napisao je Boris Dežulović, a glasi ovako: "U potpunosti prihvaćam mišljenje struke i podržavam odluku vlasti da knjižare do daljnjeg drže zatvorene. U borbi protiv pandemije koronavirusa razumno je otvaranju mjesta javnih okupljanja pristupiti postupno, prema brojnosti njihove publike, od onih mizerno posjećenih do onih u koje Hrvati tradicionalno nagrću u stampedima. Zato je, u strogo epidemiološkom smislu, mudro najprije otvoriti niskorizične crkve ili svetišta poput Bleiburga, potom srednjerizične kafiće i trgovačke centre, a tek potkraj, kad stvar bude posve sigurna, prostore najvišeg rizika i mjesta najmasovnijih okupljanja - zloglasne hrvatske knjižare i antikvarijate. Kako onomad usred rata reče Winston Churchill: "Ako ne spasimo Crkvu, za koji smo kurac uopće otvarali knjižare?" Ili tako nekako."
Klinički mrtvi
Novinar i pisac Emir Imamović Pirke piše u svojoj zdravici: "Kada je radio postao dio svakog domaćinstva, rekli su da će knjiga izumrijeti. Onda je došla televizija, pa su rekli da će knjiga izumrijeti. Zatim je stigao internet, onaj davni, spori, dial up, pa knjigu nisu spominjali. No, čim su ga naslijedili ADSL i wi-fi, a mobitel postao nešto čim se, navodno, može i telefonirati, knjizi su opet predvidjeli smrt. Upornost se naziva vrlinom samo kada se djeci o njoj laže. Evo sada, u doba korone, knjiga kao predmet i knjižara kao njeno privremeno boravište - kao, dakle, mjesto na kojem čeka čitatelja i novi, trajni dom - su gotovo klinički mrtvi. Nije to bezazleno, ali nije ni trajno. Knjiga na ekranu je kao kazalište na Youtubeu, film na tabletu ili koncert odsviran u dnevnoj sobi: može kada mora i samo dok mora. Ovogodišnja Noć knjige nije kao ranije, ali ni kao one što dolaze i to brzo, jako brzo. Preživimo ovu i nazdravimo njima, noćima, knjižarama, knjižnicama i knjigama koje nisu samo skupovi riječi i rečenica, već su, svaka za sebe, miris, dodir, korice, podvučeni pasusi i... Dopišite po potrebi, nakon što ispijete to piće u njenu čast."
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
