Ulaznice najvažniji prihod
TEATAR NARANČA Najpogođenija u doba pandemije je nezavisna scena: Video-ulaznicama do spas dječjeg kazališta
Arhiva G. I.
Zbog cijele situacije odlučili smo se omogućiti našim vjernim posjetiteljima gledanje naših predstava putem Kućnog kazališta na način da kupe video-ulaznicu. Time nam zapravo pomažu opstati. Vjerujemo da ima ljudi koji su u mogućnosti i žele pomoći našem kazalištu jer na taj način mi i dalje postojimo, veli Katja Rabar
Trenutno nisu laka vremena ni za koga u kulturi, a posebice je teško nezavisnoj sceni. Kako se u tim teškim trenutcima snalazi Teatar Naranča, upitali smo čelne ljude iz toga kazališta.
Diplomirana glumica i lutkarica Katja Rabar ističe: zbog cijele situacije odlučili smo omogućiti našim vjernim posjetiteljima gledanje naših predstava putem Kućnog kazališta na način da kupe video-ulaznicu. Time nam zapravo pomažu opstati. Vjerujemo da ima ljudi koji su u mogućnosti i žele pomoći našem kazalištu jer na taj način mi i dalje postojimo. Kad završi pandemija, bit ćemo i dalje tu za njih. Kućno kazalište nalazi se na službenoj stranici teatarnaranca.hr, veli Rabar.
Podržati rad
- Video-ulaznica je zapravo način da oni koji žele podržati rad našeg kazališta u ovom najkritičnijem razdoblju kupe ulaznicu za gledanje predstava u ponudi Kućnog kazališta. Za cijenu jedne video-ulaznice koja iznosi četiri eura odnosno oko 31 kunu cijela obitelj može gledati predstavu, čak i više puta u 24 sata. Naši su vjerni gledatelji dolaze iz cijele Istre i vjerujem da će na ovakav način dati podršku projektu našeg kazališta do dolaska normalnih vremena, te prema svojim mogućnostima odlučiti se pogledati neke predstave i iz ponude na plaćanje, ističe Rabar.
U ponudi Kućnog kazališta nalaze se neki od njihovih "najjačih" naslova, a to su: "Aladdin", "Alisa u zemlji čudesa", "Čudnovate zgode šegrta Hlapića", "Heidi", "Ježeva kućica", "Mala sirena", "Pepeljuga", "Snjeguljica i sedam patuljaka", "Trnoružica" i "Vuk i sedam kozlića".
Kako uopće u ovim teškim vremenima funkcionira Teatar Naranča, upitali smo ravnatelja ovoga kazališta Majkla Mikolića.
- Nezavisna kazališta, odnosno glumačke družine su kazališta koja djeluju samostalno i koja su u Ministarstvu kulture registrirana kao umjetničke organizacije. Njihovi osnivači nisu jedinice lokalne samouprave, odnosno grad ili država, već školovani umjetnici. U slučaju Teatra Naranča trenutno su to diplomirani glumac i lutkar Majkl Mikolić, diplomirana glumica i lutkarica Katja Rabar i diplomirani glumac Luka Juričić. Prostor u kojem gotovo sve umjetničke organizacije u Hrvatskoj djeluju nije u njihovom vlasništvu, već im je ustupljen na korištenje ili dat u najam.
Ključna razlika između nezavisne scene i kazališta kojeg osnuje grad ili država je što grad ili država za kazalište koje su osnovali osigurava financiranje uvijek, pa i sad u vrijeme korone. Nezavisna scena daleko teže pronalazi izvore financiranja na tržištu kojeg sad nema, veli Mikolić.
Jedan izvor su javni natječaji Ministarstva kulture RH, i Naranča je u tome uspješna, zatim javni natječaji odjela za kulturu grada u kojem je umjetnička organizacija registrirana – u našem slučaju Grada Pule, i u tome smo uspješni, te ostali javni pozivi i natječaji na kojima procijenite da možete ponuditi zanimljiv sadržaj.
Komplicirani natječaji
- Da, zaboravio sam, postoje i županijski natječaji koji su u našem slučaju poprilično komplicirani i zahtjevni po pitanju papirologije, međutim odustali smo od njih jer je kulturno vijeće Istarske županije više puta procijenilo da program jedinog kazališta za djecu u Istri nudi programe koji nisu dovoljno zanimljivi za financiranje. Sredstva navedenih natječaja koja se dodijele umjetničkoj organizaciji dodjeljuju se za programe koje kazalište u ugovorenom roku mora ostvariti. Naravno, na kraju godine mora to i opravdati te dokazati da su sredstva utrošena upravo na ono na što su bila planirana. To je najčešće produkcija kazališnih predstava. U to ulaze svi autorski honorari onih koji su uključeni u proces produkcije jedne predstave - dakle autor teksta, redatelj, scenograf, kostimograf, koreograf, autor glazbe, te honorari za pripreme glumačkog ansambla. Kada se to sve zbroji, dolazimo do osam-deset ljudi uključenih u produkciju predstave, nastavlja Mikolić.
Također, u kasnijoj fazi tu je tehničko osoblje koje sudjeluje na probama: majstor rasvjete, majstor zvuka i scenski radnici, zatim u dječjim predstava vrlo važni šminkeri i frizeri jer ipak se često radi o u pričama o životinjama, morskim bićima, princezama i nesvakidašnjim stvorenjima koji su plod mašte, a ne realnog svijeta. A u završnoj fazi važni su likovni oblikovatelj plakata i ostalih promidžbenih materijala za predstavu, te osoba zadužena za promociju i prodaju predstave.
- Dakle jako brzo smo došli do brojke od 15-tak ljudi koji su angažirani za 45 do 60 dana intenzivnog rada. Kada se tome pridodaju materijali za izradu kostima i scenografije, kazališne šminke, tiskanja promidžbenih materijala, troškovi smještaja ukoliko angažirate ljude koji nisu iz vašeg grada te putni troškovi – jasno je da se ne radi o malim troškovima. Naravno, sredstva koja dobijete na natječajima za produkciju predstava u toj godini pokrivaju najčešće 50 posto tih troškova. To znači da umjetnička organizacija ostatak sredstava za produkciju predstave mora osigurati iz vlastitih prihoda, jer su financijska sponzorstva ili donacije u Hrvatskoj izuzetno rijetke. Konkretno, mi smo kao kazalište do sada dobili jednu donaciju na 100 poslanih molbi ili natječaja i nešto donacija u proizvodima, navodi Mikolić.
- Dakle jasno je, najvažniji prihod nezavisne scene je prihod od ulaznica za predstave, a predstave su zbog korone zabranjene.
To je za sve umjetničke organizacije najveći izvor financiranja, a u našem slučaju on iznosi između 70 i 80 posto godišnjeg prihoda. Nedavno sam došao do podatka da sredstva kojima se iz proračuna financiraju javna kazališta iznose 98 posto ukupnih sredstava, a nezavisna scena dva posto - govorimo dakle na nivou cijele Hrvatske, ali slično je i lokalnim razinama. A programi se ostvaruju u skoro jednakom omjeru. Iz toga svi koji se bave nezavisnom scenom na neki način ispadaju čarobnjaci – a zapravo je prava istina da je naprimjer glumac za probe glavne uloge na nezavisnoj sceni zapravo plaćen dva ili tri puta manje nego glumac s najmanjim zadatkom na nivou jedne ili dvije scene u institucionalnom kazalištu. Ali budući da glumci jako vole glumiti, rado pristanu na rad na nezavisnoj sceni jer znaju da će predstavu koju naprave igrati više od pet do deset puta kao što je česta praksa u javnim kazalištima.
Najjeftinije ulaznice
Sara Berčić, zadužena za odnose s javnošću i prodaju objašnjava kako to ide.
- Do sada nismo nikada govorili o tim stvarima, pa čak ni kada je bilo nekakvih primjedbi na cijenu ulaznice od 20 kuna, doduše vrlo rijetkih – kao skupo je to za dječju predstavu. Mi smo kazalište koje ima jedne od najjeftinijih ulaznica u Hrvatskoj u jednoj od najrazvijenijih županija u državi. Zašto… Jer smo cijelu priču s Narančom pokrenuli s jednom vrlo jasnom idejom i ciljem, a to je vratiti Puli i Istri dječje kazalište i stvoriti naviku odlaska u kazalište od malih nogu. Nemoguće je očekivati da će se netko u jednom trenutku svog života sjetiti se da krene odlaziti redovito u kazalište, a nikad prije nije. Iz tog razloga odlučili smo se još prije osam i pol godina na tu nižu cijenu kako bi kazalište bilo pristupačno što većem broju ljudi i kako bismo stvorili naviku odlaska u kazalište od malih nogu. Rezultati pokazuju da smo u tome uspješni, smatra Sara Berčić.
- Međutim, mislim sada je izuzetno važno pričati o tome jer mislimo da je važno da naša publika, a možda i neki gospodarstvenici na lokalnoj razini shvate koliko je nezavisnoj sceni važna financijska podrška u svakom obliku jer ukoliko ova situacija potraje, vrlo je upitno što i kako dalje. U nekim najoptimističnijim scenarijima mi ćemo možda moći ponovo igrati predstave u rujnu. Jer iako će se mjere olakšavati – vraćamo se na ono rečeno na početku – kazalište će se zadnje vratiti u normalne uvjete jer se radi o javnim okupljanjima u zatvorenom prostoru s velikim brojem ljudi. Ako to bude tako, to znači pola godine bez obavljanja vlastite djelatnosti. Od javnih natječaja osim Ministarstva kulture i jednog natječaja Grada Pule koji nisu još uvijek obustavljeni, drugih prihoda nema, veli Berčić.
Sve to na neki način otvara pitanje što i kako dalje. Kao umjetnička organizacija nemaju zaposlenih – imaju honorarce koji su plaćeni za posao koji obavljaju, međutim nekima je to jedini izvor prihoda. Nisu obuhvaćeni nijednom olakšicom i mjerom države, i dalje plaćaju sva davanja kao i u normalnim uvjetima.
- Ne želimo reći da je doveden u pitanje opstanak Naranče jer mislimo da bi to bilo pre apokaliptično – ali da smo na rubu - jesmo, zaključuje Berčić.
Diplomirani glumac Luka Juričić ističe da bez obzira na cijelu tu situaciju Naranča je ponudila svoje sadržaje putem Facebooka i Tv Nove.
- Nezavisna kazališta su se među prvima u Hrvatskoj pokrenula u ponudi on line sadržaja. Mi smo sa istim krenuli u travnju kada je postalo sasvim sigurno da ona prva procjena o sredini travnja kao datuma prestanka mjera pada u vodu pa smo se organizirali i smislili kompletan besplatan on line program kao sastavni dio kakvog takvog stalnog repertoara, a od sada je dostupna još jedna varijanta, a to je mogućnost gledanja nekih naših predstava uz kupnju - video-ulaznice, ističe Juričić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
