Zanimljiva izložba naslovljena "Liter_art_ura" svestranog umjetnika Stanislava Habjana otvorena je u Galeriji Zuccato u Poreču. Autor na izložbi predstavlja svoje nove radove, nastale u posljednje dvije godine: tekstovi, fotografije, grafički dizajn, objekti i performansi kolažiraju se i dokumentiraju u svakodnevnom procesu aktivnog predstavljanja – uživo i na mrežama. Izložba je otvorena do 18. rujna, a Habjan je kao domaćin prisutan svaki dan u galeriji od 9 do 12 i od 17 do 22 sata.

Cjelodnevna druženja i suradnje

Ovo je Habjanov treći boravak u Galeriji Zuccato, nakon prve dvije iznimno uspješne izložbe "Dućan metafora", 2012. i "Dijalozi", 2014. koje su za vrijeme trajanja postale okupljališta, energetsko i kreativno srce grada, središnje komunikacijske točke na više razina. I ova treća izložba je interaktivna, a u sklopu postava "Liter_art_ure" su i dvije male pozornice, dok je cijeli gornji kat koncipiran kao čitaonica, ilustrirani razgovor o autorovoj književnosti.

Prizemlje galerije prostor je otvorenih prozora i vrata, ozvučeni ambijent naglašeno interaktivnog tipa, cjelodnevnih druženja i suradnje; istovremeno je i životni i radni prostor umjetnika te uključuje dvije pozornice, instrumente i stalke s tekstovima, a izlošci su ujedno scenografija režiranim i improviziranim događanjima: radionica pjesama, probe za performanse, premijerne izvedbe grupe Car je gol, razgovori o novim knjigama, čitanja pjesama, izrada otisaka…

Prostor na katu namijenjen je pojedincu i najbliži je ambijentu čitaonice; četiri strane središnjeg stupa predstavljaju četiri nove knjige, a zidovi predstavljaju autora; iz trake tekstova recentnih intervjua nižu se fusnote i didaskalije, otisci i fotografije - radovi o kojima se govori. Četiri strane stupa predstavljaju tekstove 'struke' o novim knjigama ("Košulja na cvjetove i pjesme na struju", "Nemoguća varijanta i druge priče", "Vrijeme i mi: PostApoc dijalozi" te "Neobjavljeno 1983-2023"). Tekstovi su ovješeni kao povelje na držače od kovanog željeza, u skladu s gotičkom palačom, a i spiralnom kapom kao zaštitnim znakom.

Hibrid intimnog i javnog prostora

Prizemni dio Galerije oblikovan je kao neobični hibrid intimnog i javnog prostora, kao neki privatni umjetnički klub u kojemu se nešto izvodi ili bi se tek trebalo izvesti. Svaka od dvije pozornice ujedno je i instalacija; jedna je poetska posveta Johnu Lennonu, druga čeka nastup grupe Car je gol... Vizuali i tekstovi na zidovima odgovaraju nazivniku "I grew up in Liverpool, not Zagreb" (Odrastao sam u Liverpoolu, ne u Zagrebu).

- John je jednom rekao "I grew up in Hamburg, not Liverpool" (Odrastao sam u Hamburgu, ne u Liverpoolu), ističući značaj te polugodišnje mladenačke emigracije svog benda u noćne klubove Hamburga. Ja sam, s druge strane, s osam svojih godina, dakle šezdeset i pete, šeste, otkrio Beatlese kao nešto sasvim moje, nešto što me proželo i ponijelo više od bilo čega do tad. Tako da sam ovdje tu Lennonovu izjavu navrnuo na svoj mlin, jer ništa se za mene do danas u toj fascinaciji nije promijenilo. Imao sam veliku sreću što sam slučajno, premda tu slučaja nema, kao prvo svoje zrno zobnuo dijamant i to u vrijeme kad je umjetnost vrlo mladih ljudi na planetarnom nivou postajala fenomen, sa novim zvukom, novim izgledom i porukama toliko pozitvnim i čistim da je zbilja zaprijetila promijeniti svijet, kaže Habjan koji podsjeća da je postojanje Beatlesa u okviru suvremene umjetnosti, ili popularne kulture, trajalo je vrlo kratko.

- Od prvog singla do posljednjeg albuma samo sedam godina. No njihova je priča mogla završiti još prije početka. U proljeće 1961. Paulu je otac našao posao na nekakvom zavarivanju, imao je dobru plaću i sve manje snage za noćne nastupe u Cavern Clubu. Jedne je večeri kasnio, John ga je nazvao i rekao mu: "Ili dolaziš odmah ili zbogom." Paul je doslovno imao sekundu za izbor između svog oca i Johna. Izabrao je Johna. To je moja poruka s ove izložbe - "Choose John".

Neškolski sat o knjigama za srednjoškolce

Za srce izložbe Habijan je izabrao žirafe i njihove dijaloge.

- Uz to što mi vizualno drže vodu, u pjesmi "Jože Veli je liber bil", a koja je posvećena Istri i koju ćemo izvesti posljednju večer, postoje i stihovi: "I reču još da sve bi ti dal, da je srce veće od žirafe imal". Što nije slučajno, žirafe su životinje s najvećim srcima. Srce je pumpa, a vratovi su najduži, ali metafora ostaje metafora, kaže Habjan.

Pred otvorena vrata galerije, umjesto uobičajenog panoa s plakatom izložbe, stavio je stalak s citatom koji govori o smislu poezije, bez formalnih informacija.

- "Uporno vjerujem da se obraćam ljudima sličnima sebi i da je svaki moj pokušaj kompromisa ili prilagođavanja situaciji siguran promašaj na svim razinama." Taj citat Czeslawa Milosza kaže da je svrha poezije podsjetiti nas težini očuvanja samo jedne osobnosti, jer kuća je otvorena, ključeva nema i nevidljiva bića ulaze i izlaze po želji. Kad se taj tekst izloži ovako, palača Zuccato postaje metafora poezije, a to mi odgovora. Jer ipak sam nedavno, objavom "Košulje na cvjetove i pjesama na struju", od strane najkompetentnije gospode, TonkaMaroevića i Krešimira Bagića, imenovan pjesnikom. Što od rođenja, a što u prolazu. A od svih mojih dosadašnjih vokacija i osvojenih statusa, taj mi je najdraži, ističe Habjan.

U program je uključeno i predavanje "Liter_art_ura: Neškolski sat o knjigama" za srednjoškolce, koje će autor održati u prostoru Gradske knjižnice Poreč u petak 10. rujna.

Povezane vijesti

• Svađe oko zaposlenja u gradskoj upravi Poreča
• Grad pečenim volom časti sugrađane i goste
• Porečki turizam na pragu apsolutnog rekorda