ljeto na brijunima

SPREMA SE JOŠ JEDNA SJAJNA SEZONA NEUNIŠTIVOG ULYSSESA Od premijere Ionescovog Nosoroga, do Bjelogrlića u Letu iznad kukavičjeg gnijezda

  Bit će svakako izuzetno zanimljivo vidjeti i dokumentarnu predstavu Bakice, autorski projekt Kolektiva Igralke iz Hrvatske i Tjaše Črnigoj iz Slovenije, u bratstvo-jedinstvo produkciji dvije susjedne države koje još nisu razriješile granični spor, nastaloj prema svjedočanstvima siromašnih starijih žena koje u Rijeci preživljavaju skupljajući plastične boce  

| Autor: Jurica Körbler
Priča o riječkim sakupljačima boca

Priča o riječkim sakupljačima boca


Kada je Borna Vujičić prošle godine, za dvadesetu godišnjicu Kazališta Ulysses napisao knjigu znakovitog naslova "Od prvog čina", brojnim ljubiteljima tog nevjerojatnog projekta bilo je jasno da slijedi i novi, dvadeset i prvi, ovo ljeto na Brijunima. Ništa u ta dva desetljeća nije uništilo Ulysses, pa ni zločesti ministar koji je obustavljao ionako skromni financijski doprinos države za projekt koji se izborio na europskoj i svjetskoj kazališnoj karti. Nije ni pandemija covida, jer je prošlog ljeta održana senzacionalna proslava s publikom na brodovima, onako kako to može režirati samo kazališni mag Duško Ljuština.

I, eto, ove godine najavljena je sjajna sezona na Brijunima, koja će trajati dobar dio srpnja i gotovo cijeli kolovoz, uz bezbroj gostovanja i premijeru Nosoroga Eugène Ionescoa, djelo inspirirano nepoznatom epidemijom koja napada ljude.

Samo Rajko

Tko je jedanput došao do Tvrđave Minor na Malom Brijunu dobro zna da je svaka Ulyssesova sezona i predstava poseban događaj. Nije to samo festival kazališta, i to vrhunskog, to je prije svega projekt u kojem ima svega onoga čega nedostaje u Hrvatskoj. Prijateljstva, tolerancije, duhovitosti, pristojnosti, entuzijazma, optimizma. Tko je jedanput sjeo na terasu ispred rasklimanih "hotela" u kojima glumci borave cijelo ljeto priređujući spektakle kakvi se rijetko vide u najprestižnijim kazališnim kućama Europe, pamtit će tu nevjerojatnu atmosferu u kojoj ima svega i svačega, a ponajviše dobrog duha. To je mjesto gdje se druže i "oni s lijeva" i "oni s desna", gdje navrate političari razlih profila i orijentacija, ali gdje nema protekcije, loših vibracija, da se o svađama ne govori. Tu se sve zna, za glavnim velikim stolom na kojem je jedino bijeli stolnjak, neumorni Ljuština počasti bocom pića sponzore bez kojih Ulyssesa ne bi bilo, a Rade Šerbedžija i Lenka Udovički, kao i brojni glumci "od Triglava do Đevđelije", sjede na rasklimanim stolicama s ugostiteljskim inventarom iz vremena kojeg odavno nema i kojeg bi možda samo Rajko Grlić mogao dočarati na filmskom platnu. Tu nema zvijezda, tu su svi isti, od tog nevjerojatno velikog Šerbedžije do studenata glume koji će dobiti šansu igrati u nekoj od predstava.

Tu, na čarobnim Brijunima, mogu se vidjeti gotovo nadrealne scene, pa i ona da Rade, kojem nije teško u sezoni igrati u tri predstave, sa zelenim perajama sat prije predstave ulazi u more da se osvježi, a onda odjuri na otočić i briljira, po tisuću puta. Tu u jednoj od skromnih kućica ljeto provodi i krasno talentirani Damir Urban, svako ljeto dolazi Zijah Sokolović. Tu se igra Shakespeare i Sofoklo, dočarava Antigona 2000 godina poslije, a ovo ljeto će na Brijune doći u sklopu projekta Ruta Grupa Triglav Mestno gledališče Ljubljansko, Dramsko kazalište Skopje i Beogradsko dramsko pozorište, da bi sezona završila 29. kolovoza koncertom Vlatka Stefanovskog.

Ljuštinina riječ

Priča o Ulyssesu priča je i o hrvatskoj kulturi, ali i društvu, gdje nažalost često kolo vode netalentirani ali pogodni, dok slobodnomisleći, poput onih iz Ulyssesa, iz godine u godinu krpaju proračun da predstava uvijek bude. Da nema dobrog duha Duška Ljuštine, koji energiju skuplja kroz duge zimske večeri na svom ličkom ranču, sigurno je da bi Ulysses već kapitulirao. Ali, kada Ljuština krajem svibnja sazove prvi u nizu kolegija gdje se točku po točku rješavaju brojna pitanja važna za sezonu, od toga koji će brod prevoziti glumce, koji kulise, a koji publiku, do toga kako naći sobaricu koja će biti na raspolaganju 24 sata za 3.500 kuna honorara. I ono nerješivo, a to je pitanje financiranja, Ljuština riješi, sretniji ipak da se uoči sezone razgovara o prihodima, a ne rashodima. A kako je jednom napisao Ante Tomić, "ako vam je Duško Ljuština dao svoju riječ, to stoji tvrđe nego da je u kamen isklesano. To je čudesna vrlina, dragocjenost koju dobijete odgojem, kao kad vam djed ostavi zlatni sat ili baka dijamantne naušnice, samo rjeđe". Ili Miljenko Jergović, nakon što je Ljuština ostao do kraja sa svojim prijateljem Milanom Bandićem kada je pao u srazu s Josipovićem, "oni koji bi ga valjali po blatu sada trebaju biti tihi: Duško Ljuština drži sat odanosti i prijateljstva".

A taj "sat odanosti i prijateljstva" osjeća se od prvog dana tog suludog projekta Kazališta Ulysses. Tu su u pozadini uvijek isti ljudi, jednako odani tom projektu, kao što je projekt odan i njima. Dugi je popis onih koji iz godine u godinu čine nevjerojatne napore da na Brijunima sve funkcionira, da nitko s broda ne padne u more kada oko ponoći završi predstava, da glumce čeka topla večera, da se goste dočeka uz raštelani vozni park električnih automobila.

I ovo ljeto Ulyssesovce čeka "luksuzni" smještaj u "hotelima" Jurina i Franina, u kojima su, možda, luksuzno ljetovali Titovi omladinci iz nekih davnih dana. Sada su to građevinske ruine, s malim sobama okrenutim na sunčanu stranu, bez klime, naravno. I od luksuza Brijuna to je sve što očekuje glumce. Ona čuvena rasprava o ljetovanju za sedam kuna je prošlost, ostalo je samo to da braća Stazić, glumac Darko i političar Nenad, nekad jaka snaga stranke koje više nema ili je možda ima, a da to nitko ne zna, SDP-a, rintaju po cijeli dan kako bi svi šarafi Ljuštinine organizacije bili na svojim mjestima. Nitko na Brijunima ne ljetuje besplatno, od Ulyssesovog podmlatka do velikih zvijezda koje dolaze privučene tom nevjerojatnom atmosferom koja se stvara oko kazališta, čudesnog otočja i mistične prošlosti kojoj je Josip Broz dao osobni pečat. Ove će se godine možda vratiti i američki i kineski turisti kojima još jedino nešto znači Titovo ime i s oduševljenjem razgledati muzej davnog gazde Brijuna kada je mračio i oblačio u pokretu nesvrstanih. A u ime sjećanja na ta vremena bogati turisti rado će platiti i sat, dva vožnje Titovim 5,6 metara dugačkim Cadillacom.

Glumci si taj raskoš ne mogu priuštiti, maksimum je vožnja biciklom dok nema proba i predstava. A ovog ljeta će ih biti napretek.

Kultni Beograđani

Beograđani iz kultnog Beogradskog dramskog pozorišta dolaze s "Letom iznad kukavičjeg gnijezda" i Draganom Bjelogrlićem u glavnoj ulozi, crnohumornoj satiri o ljudima u represivnim sistemima, a film snimljen po tom djelu pobrao je brojne Oskare. Bit će svakako izuzetno zanimljivo vidjeti i dokumentarnu predstavu Bakice, autorski projekt Kolektiva Igralke iz Hrvatske i Tjaše Črnigoj iz Slovenije, u bratstvo-jedinstvo produkciji predstave dvije susjedne države koje još nisu razriješile granični spor, nastaloj prema svjedočanstvima siromašnih starijih žena koje u Rijeci preživljavaju skupljajući plastične boce. U najavi stoji da je riječ o predstavi o radu, dostojanstvu, mladosti i starosti, prije svega preživljavanju, a i na tu temu Ulysses ima što reći. Preživjeti dvadeset godina u društvu gdje se baš ne cijeni rad, a ni dostojanstvo, da se o talentu ne govori, svakako je nevjerojatni poduhvat.

Ostaje i pitanje tko je danas poznatiji, Brijuni kao zaboravljeni i ostavljeni turistički biser ili Brijuni kao dom Ulyssesa. Odgovor nije teško dati, ovo drugo. Da nema Ulyssesa, Brijuni bi se spominjali samo kao mjesto nevjerojatne ljepote, ali i indolencije da se tamo nešto napokon pomakne i uredi. Ovako, uz turiste koji na Brijune dođu i odu, Tvrđava Minor je mjesto na koje dolaze istinski ljubitelji teatra, kulture i umjetnosti, znalci i oni koji o kazalištu žele više naučiti. Svaka večer je nezaboravna, svaki koncert Rade Šerbedžije je neponovljiv, svaka predstava jedinstvena. Da je Ulysses imao sreću i svoju sudbinu gradio na nekom za umjetnost sretnijem mjestu od Hrvatske, bilo bi tih teatarskih spektakla možda i više. A možda i ne bi, možda baš taj duh borbe da se opstane, taj prkos da se teatar učini božanskim, tjera Ulysses da traje sada već dvadeset i jednu godinu. Jer, što je glumac bez slobode.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter


Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini