Vlasnici znaju točno dob stabla jer je ladonju posadio pranono Martin Ferenčić kad je navršio trinaestu godinu. S obzirom da je Martin rođen 1875. ladonja je započela drobljenjem kamena trinaest godina kasnije. Mirjana Ferenčić kaže da je ladonja za njih svetinja jer svjedoči o postojanosti obitelji Ferenčić na tom prostoru

Stogodišnja ladonja u Malom Ježenju, selu pokraj Pazina, jedna je od najljepših i najvećih koje sam dosad vidio. Ima ljepotu i snagu, njezine sitne grane upregnute su prema oblacima i nebu, njezini korijeni prodiru duboko u zemlju. U nekim talijanskim krajevima ladonju zovu spaccasassi što znači da razbija i drobi kamen. Ladonja se diže uspravno jer je njezino korijenje moćno. Lomi sve što nađe na svom putu. Njezin je odnos prema nebu odraz čistoće namjera u mračnim dubinama. Lijepo je družiti se sa stablima jer u njihovom društvu neminovno ulaziš u svijet simbola, jedini jezik kojeg stablo poznaje od davnina.

Mali Ježenj

Visoka ladonja u Malom Ježenju nije stari mudrac, posađena je 1888. godine što znači da je mlada, no imponira snagom, ljepotom i mladošću Ahileja. Nastavlja drobljenjem kamenja, u permanentnoj borbi sa škrtom istarskom zemljom. Kad sam stigao u Mali Ježenj lutao sam pogledom po brežuljcima, zavirivao u dvorišta, iza kamenih kuća. Da nije bilo gospodara ne bih je pronašao jer je skrivena u vali. Vlasnici znaju točno dob stabla jer je ladonju posadio pranono Martin Ferenčić kad je navršio trinaestu godinu. S obzirom da je Martin rođen 1875. ladonja je započela drobljenjem kamena trinaest godina kasnije. Pitao sam Mirjanu Ferenčić koji značaj ima ladonja za njih, a ona mi je jednostavno odgovorila da je stablo svetinja jer svjedoči o postojanosti obitelji Ferenčić na tom prostoru. Dodala je da je cijelo selo štuje jer je ladonja simbol zajednice. Ispod ladonje, u hladovini se makinalo i čuvale su se prnate (snopovi pšenice).

Stare civilizacije ostavile su nam grafičke prikaze kozmičkog stabla koji stoji naglavačke. Korijeni se dižu prema nebu, a krošnje pokrivaju zemlju. Ladonja u Malom Ježenju ima snagu i moć kozmičkog stabla, njezine su grane zdrave, kora glatka i čista, još malo pa će započeti sezona obnove. U današnjem svijetu ladonja zadovoljava tek estetske potrebe, uljepšava pejzaž, služi urbanistima za uređenje šetnica.

Krajcarov Breg

U selu Krajcarov Breg kod Žminja prijatelj Darko mi je rekao da je u davnini ladonja bila stablo župana, simbol vlasti i zajednice. Valjda je zato kameni stol župana u Tinjanu okružen ladonjama. Antropolog James Frazer tvrdi da je kod slavenskih naroda kult stabala jako razgranat i bogat, od Istre pa sve do Vladivostoka.

        Po nekim prastarim predajama ladonju je na zemlju donio Lucifer. Tokom pada s nebeskih visina u kandžama je čvrsto držao grančicu ladonje pa oblik lišća podsjeća na zlokobne i grabežljive nožne prste đavola.

        Prije nego što sam posjetio Mali stao sam na tren u Velom Ježenju da bi slikao rodnu kuću biskupa Jurija Dobrile. Pored kučice s krovom pokrivenom škriljama stoji stara murva koja potječe, kažu, iz Dobrilinog vremena. Pitomo stablo, nemirne kore i oblika bio je za tadašnje mališane izvor slatkog, tokom rodne sezone bilo je šećera u izobilju. Trebalo bi češće posjetiti kraj u kojem se rodio istarski velikan jer njegov uzlet iz siromašne obitelji seljaka Pazinske grofovije do carskog dvora u Beču i biskupske stolice je neponovljiva ljudska sudbina.

Kanfanar

        Uz Mali Ježenj valja posjetiti i Kanfanar. Naime, u dvorištu obiteljske kuće diže se isto tako impozantno stablo. Do njega me doveo prijatelj Valter Križmanić, po nadimku Merikan, duša Kanfanara i Kanfanarštine koja se ugasila. Valter je volio svoj kraj, u razgovorima u kanfanarskoj oštariji govorio mi je o urbanoj duši malog naselja na rubu Drage. Pričao je o ulicama, trgovima, butigama, oštarijama, o željezničkoj stanici, o benzinskoj pumpi u središtu malog gradića. Jednog dana odveo me u kortu da bi mi pokazao ogromnu ladonju. Deblo je daleko šire od ladonje u Malom Ježenju ali je kanfanarska nižeg rasta, kao da je nešto prekida u uzletu prema nebu. Po osobnoj procjeni kanfanarska ladonja je starija od one u Malom Ježenju ali to su nebitni podaci jer njihovo je vrijeme različito od ljudskog. Jedina postojanost između čovjeka i stabla je simbolika. Valterova duša počiva pokraj te ladonje.

        Rovnjske bronbule

Ladonja je na rovinjskom dijalektu brunbulier ili bronbulier, a sitni plod koji ujesen pocrni naziva se bronbula. Slatki okus zrele bronbule dio je osobne osjetilne arhive: mirisi i okusi djetinjstva. Prije nego što pocrni bronbula požuti i u toj fazi ima drugi okus. Hranili smo se i žutim bronbulama, a meni je bila najbolja kad bi se žuta boja pomiješala s crnim flekama u fazi konačnog dozrijevanja.

Okus im nije moguće opisati. Prve crne bronbule nicale bi na najvišim granama ladonje, nedostižni plod jeseni. Trebalo se popeti na stablo i samo su najodvažniji uspijevali do samog vrha širokih krošnji, do najtanjih grana na vrhu. Mlađi i krhkiji su čekali pod stablom da im se jači i odvažniji smiluju i bace istrgnutu grančicu prepunu crnih bobica. Ujesen oko debelih i visokih ladonja koje su se nizale uza zid pored ceste koja je vodila do bijele crkve i zvonika Sv. Eufemije, vrvjelo je od djece iz obližnjih ulica starogradskog mravinjaka. Jesen, sezona povratka u školske klupe i sazrijevanja voća, posljednja kupanja...

            Ladonja je stablo Mediterana, nalazimo je malo posvuda: od sjevernog Jadrana pa sve do sjeverne Afrike i Bliskog Istoka, zahvaljujući snažnom korijenju svladava tihim radom sve prepreke kraškog podneblja. Ne trpi susjede, oko sebe isključuje ostale biljne vrste.

Povezane vijesti

• AJDE, DOVIĐENJA! Umalo ostali bez stoljetne ladonje u dvorištu
• LADONJA JOŠ 2009. TRAŽILA TEMATSKU SJEDNICU O ULJANIKU, ALI ŽUPAN JAKOVČIĆ TO JE ODBIO, I ODGOVORIO: "Nema bojazni da se s Uljanikom može dogoditi nešto loše jer to nećemo dozvoliti!"
• PLINIO CUCCURIN - I kad šuti izaziva veliku pozornost