Beta i Tilly su sestrične koje su svoje djetinjstvo provele zajedno na selu, ali je Beta nedavno odselila u grad jer je njezin tata dobio posao. Mlade Mathilde Vukosavljavić i Elizabeta Košeto vrlo su nadahnuto tumačile i po nekoliko uloga te ovom predstavom pokazale važnost pravih vrijednosti, druženja, prijateljstva te poštivanje drugog i razlika
"Priče iz čarobne kutije" naslov je nove predstave Teatra Naranča koja će imati svoju premijeru u srijedu, 19. listopada u Žminju te u nedjelju, 22. listopada u dvorani narančastih stolica Dječjeg kreativnog centra - bivši Pionirski dom s početkom u 18 sati.
Ovu su predstavu danas gledala djeca iz nekoliko pulskih vrtića i škola, njih više od stotinu.
Beta i Tilly su sestrične koje su svoje djetinjstvo provele zajedno na selu, ali je Beta nedavno odselila u grad jer je njezin tata dobio posao. Mlade Mathilde Vukosavljavić i Elizabeta Košeto vrlo su nadahnuto tumačile i po nekoliko uloga te ovom predstavom pokazale važnost pravih vrijednosti, druženja, prijateljstva te poštivanje drugog i razlika.
Dok je jedna sestrična, Tilly, usredotočena na jednostavan, ruralni način života, bez ovisnosti o modernim sredstvima i tehnikama komuniciranja, Beta je sva u znaku vibera, whatsappa, Instangrama, Facebooka, Twittera, te samo tako komunicira s ostatkom svijeta, odnosno s brojnim poznatim i nepoznatim "prijateljima", šaljući fotografije, lajkajući, šerajući…
Igrala bi se Barbikama online, a umjesto igre u prirodi, u ruralnoj sredini, igrala bi Farmeville i slične igre. Sestrična se sela pak želi igre vani, u prirodi. Kako pomiriti razlike?
Nakon duge razdvojenosti djevojke traže način kako da se ponovo zbliže i opet postanu najbolje prijateljice. To im polazi za rukom kada ponovo pronađu svoju čarobnu kutiju u koju su spremile svoju najdražu igru iz djetinjstva – pretvaranje da su likovi iz najdražih priča.
Tako su krenule uprizoriti poznate Ezopove basne "Kornjača i zec", "Lisica i roda" i "Poljski i gradski miš", te ponovo pronalaze zajedničke interese i prevladavaju različite želje koje im je donio život u različitim okolinama.
Didaktika je stalno prisutna, ali nenametljiva, prikazuje se važnost poštivanja drugog i razlika, te da razlike čine bogatstvo jer omogućavaju da učimo jedni od drugih.
Mlade glumice bile su vrlo nadahnute, a scenski je pokret ovdje vrlo važan, budući da je radnja poletna, brza i dinamična - uz minimalističke efekte.
Režiser je Majkl Mikolić, za scenski pokret je zaslužna Katja Rabar, a za scenografiju Luka Juričić i Martina Gašparović. Vizualni identitet potpisuje Luka Juričič. (V. BEGIĆ, snimio D. ŠTIFANIĆ)