"Meduza - duhovi Sylvije Plath" predstava je podjednako inspirirana stvaralaštvom Sylvije Plath i elementima iz njenog privatnog života, budući da su se kod nje umjetnost i privatni život ispreplitali * Fokus je na izvođačima iz regije, a u podjeli su Andrea Gotovina i Luka Mihovilović, članovi INK-a, te Sendi Bakotić, Maja Ožegović i Nika Ivančić koje će igrati nekoliko Sylvija

U Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula ovih dana intenzivno traju probe za predstavu "Meduza - duhovi Sylvije Plath" koja će biti premijerno izvedena na Svjetski dan plesa 29. travnja i to na Maloj sceni. Redatelj i koreograf predstave je Miloš Sofrenović, dramaturginja Milica Konstantinović i skladatelj Vladimir Korać. Riječ je o umjetnicima iz Beograda koji imaju prilično bogate životopise, poznaju se otprije, no ovo je prvi put da svi zajedno surađuju na jednom projektu.

Miloš Sofrenović kaže da je do njihove suradnje s INK-om došlo stjecajem okolnosti. Andrea Gotovina koja podučava plesu polaznike Dramskog studija INK-a bila je polaznica Sofrenovićeve radionice 2005. u Beogradu pa su njih dvoje ostali u kontaktu. Projekt su zamislili prije godinu i pol, tada ni ne pomišljajući o Puli.

Žensko pismo i ženski identitet

- U jednom trenutku sam se sjetio Andree, znajući da dosta radi u kazalištu i uskoro sam se obratio INK-u i dobio odgovor od ravnateljice pulskog kazališta da im se u sezonu uklapa projekt koji promišlja pitanje ženskog pisma i ženskog identiteta u sada već četvrtom valu feminizma, nakon čega su se jednostavno složile kockice, kaže Sofrenović.

Fokus je na izvođačima iz regije, pa su već u podjeli Andrea Gotovina i Luka Mihovilović, članovi INK-a, a tu su i Sendi Bakotić, Maja Ožegović i Nika Ivančić koje će igrati nekoliko Sylvija.

"Meduza - duhovi Sylvije Plath" predstava je, kako kaže redatelj, podjednako inspirirana stvaralaštvom Sylvije Plath i elementima iz njenog privatnog života, budući da su se kod nje umjetnost i privatni život preplitali.

- Bila nam je zanimljiva ta točka susreta gdje se život pretvara u umjetnost, a umjetnost uobličuje neka njena životna iskustva koja su bila vrlo impresivno dramatična, istovremeno fragilna, a razarajuća. Znači, nosila su taj neki dualizam konstruktivnog i destruktivnog. Bilo nam je jako zanimljivo da nalazimo izvorišta tih njenih poglavlja iz romana u njenom privatnom životu pa smo se dosta pozabavili njenim dnevnicima, njenim odnosom sa suprugom koji joj je bio velika inspiracija da bi je na kraju ostavio na cjedilu. Bavili smo se i pitanjem zašto ona danas, a 2013. obilježeno je 50 godina od njenog samoubojstva. Sylvija Plath je postala neka vrsta ikone, objekt divljenja, zato što je doslovno sagorjela za svoju ideju, kaže Sofrenović. Ističe i da on i dramaturginja nisu našli puno primjera kazališnog istraživanja Sylvije Plath, već samo ona u filmskoj i dokumentarnoj formi.