Nova izložbena sezona DKC-a Lamparna započela je tripartitnom izložbom s tri posve heterogena koncepta: dvije samostalne izložbe mladih, nadolazećih umjetnica s Labinštine, Mia Knežević iz Nedešćine i Nicol Načinović iz Rapca, dok je ciklus mladih, lokalnih, neprofesionalnih umjetnika započeo izložbom studentice Josipe Baljak
U sklopu participativnih kulturnih programa projekta DKC LAMPARNA kojima se ostvaruje socijalna integracija Labin Art Express XXI (L.A.E. XXI) započeo je s provedbom dva nova ciklusa izložbi. Prvi je dvogodišnji ciklus (2019./2020.) mladih lokalnih, neprofesionalnih umjetnika u Klubu mladih Klub 21 DKC-a Lamparna, koji su odabrani putem javnog natječaja na koji se prijavilo deset mladih umjetnika, a šest će ih izlagati ove godine.
Drugi je dvogodišnji ciklus (2019./2020.) od deset izložbi mladih, nadolazećih suvremenih umjetnika (domaćih i stranih) u Galeriji Lamparna, pod kustoskim vodstvom Damira Stojnića, voditelja Galerije Lamparna koji će promovirati mlade autore kao dio priprema za 3. Bijenale industrijske umjetnosti 2020., u suradnji s Arheološkim muzejom Istre, Muzejom moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, i s javnim poduzećem Rijeka 2020 d.o.o.
Generalna tema Bijenala bit će fundamentalni projekt udruge L.A.E. XXI "Podzemni grad XXI", koji će nakon skore sanacije labinskog 'šohta' i planirane ugradnje lifta u nj omogućiti neposredan silazak u VIII. horizont bivšeg rudnika direktno iz Lamparne. Time će se do 2021. godine stvoriti uvjeti za početak izgradnje prvog podzemnog grada kulture i umjetnosti u svijetu.
Nova izložbena sezona DKC-a Lamparna započela je tripartitnom izložbom s tri heterogena koncepta: dvije samostalne izložbe mladih umjetnica s Labinštine, Mia Knežević iz Nedešćine i Nicol Načinović iz Rapca, dok je ciklus mladih, lokalnih, neprofesionalnih umjetnika započeo izložbom studentice Josipe Baljak. Sve tri umjetnice studirale su (Knežević i Načinović) ili studiraju (Baljak) na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
Mia Knežević (1993.), u ciklusu "Metal phobia", izložila je metalne skulpture kukaca čiju je formu reducirala na geometrijske strukture. Oni izgledaju kao da ih je učitala i potom dekodirala kompjuterskim programom, ističući složenost njihovih konstrukcija. Koncepcijski, Mia se bavi pitanjem straha, u ovom slučaju od kukaca, te koliko nešto zazorno ipak može biti lijepo i začudno, ukoliko se usredotočimo na njihove formativne i kinetičke karakteristike.
Nicol Načinović (1993.), predstavila se slikarskom izložbom "Manifest-reprogramiranje umjetničkih granica" koncepcijski baziranom na knjizi "Vrli novi svijet" Aldousa Huxleyja. Na četiri tamne slike vidimo repetitivno postavljene motive pištolja, borbenih aviona, ljudskog fetusa, leptira, dok motiv borbenog aviona čini uzorak tepiha postavljenog na pod galerije. Autorica naglašava proizvodno-konzumeristički karakter današnje stvarnosti, interese vojne industrije kao generatora svjetskih zbivanja, gdje ljudski život postaje tek proizvod u mašineriji kapitala.
Josipa Baljak (1996.), izložila je skulpture od metala i najlona punjenog plastičnom "piljevinom" kao ostatkom jednog drugog skulptorskog procesa. Njezin ciklus radova nosi naziv "Varijacije na formu". Ona oštrim predmetom, čavlom ili šilom, mantričkim procesom, probija metalne ploče, sklopljene u organsku formu, dok ne stvori gustu teksturu perforacija. Kako sama autorica kaže, najviše ju zanima sam čin stvaranja. Sve tri izložbe ostaju otvorene do 31. svibnja radnim danima od 10 do 14 i 17 do 20.