Valter Milovan i Nada Galant
Osnovna ideja vodilja koja povezuje sve goste u emisiji je čakavica, bilo da se oni bave čakavicom u znanstvenom pogledu, tj. da pišu rječnike, jezične atlase i znanstvene radove ili da pišu na čakavskom – dakle pjesnici, pisci, novinari i glazbenici, kaže Milovan
Na valovima Radija Pule već četiri ponedjeljka u 13.15 sati može se čuti "Čakaviana", nova obrazovna emisija u programu pulskog radija koja se kroz deset epizoda bavi čakavskim narječjem, a uređuje je i vodi docent s pulskog Sveučilišta Valter Milovan, poznat inače i kao kantautor.
- Osnovna ideja vodilja koja povezuje sve goste u emisiji je čakavica, bilo da se oni bave čakavicom u znanstvenom pogledu, tj. da pišu rječnike, jezične atlase i znanstvene radove ili da pišu na čakavskom – dakle pjesnici, pisci, novinari i glazbenici, kaže Milovan. Tako su gosti emisije već bili pjesnik i kantautor Daniel Načinović, književnik Antun Milovan, lingvist Goran Filipi te književnica Nada Galant.
- Svaki od njih je duboko upoznat s nekima od aspekata jezika, radi s jezikom i na jeziku te ima što ponuditi i slušateljima, iako se zapravo radi o neobaveznom razgovoru od pola sata, koliko traje emisija, kaže Milovan.
Čakavski se u devedesetima snažnije afirmirao u svakodnevnoj komunikaciji kao i u medijima; čakavica je postala prisutnija i u gradovima, gdje je ranije bila smatrana gotovo sramotnim i seljačkim govorom. Je li riječ o modi, pitamo ga?
- Razloge tog povratka možemo samo djelomično pripisati nekakvoj modi ili politici, mislim da je to došlo kasnije. Dio je svakako izraz autentične narodne želje i potrebe. To djelomično vrijedi i za istroveneto (istromletački) – ti su govori vratili ili osvojili neke prostore slobode koji prije devedesetih za njih nisu bili mogući iz raznih razloga: nije bilo dovoljno tehnologije (radija, TV-a, interneta), Jugoslavija je bila mnogostruko veća od Hrvatske pa se taj element "gubio", nije isticao, i slučajno i namjerno zapostavljao. Inoslav Bešker je na jednom mjestu napisao da zapostavljanje čakavice jedina stvar oko koje su se slagale i Partija i Crkva.
- Odumire li čakavski?
- Iako se bar pedesetak godina govori da čakavski odumire, što je istina, jednako vrijedi i suprotno – danas ga se može čuti na Sveučilištu kao i na markatu (valjda zato jer su blizu); neki ga govore od doma, a neki novi ga tek "hvataju" i uče što to znači biti napro žvelat ili kojinati nikega. Drugi ga ignoriraju, mnogim štokavcima čakavski nije lagan, ali svi imaju pravo na svoje. To je valjda ta osvojena sloboda – kada malo bolje pogledaš jezična sloboda jest sve što se i moglo osvojiti, jer je gotovo sve drugo – to je danas jasno – u međuvremenu uništeno ili prodano, kaže Milovan. (M. RADIĆ)