Mladen Milotić posvetio je svoj život umjetnosti i kao umjetnik i kao galerist. Slikarstvom, grafikom i kiparstvom bavi se od 1970. godine. Svoju prvu samostalnu izložbu imao je 1972. godine u Omladinskom domu Uljanik u Puli, a tijekom svog stvaralaštva stvorio je široki tematski i tehnički raspon radova

Ove se godine obilježava 50. godišnjica rada i stvaralaštva Mladena Milotića, slikara, grafičara i galerista iz Pule. Njegova retrospektivna izložba postavljena je tim povodom u Zavičajnoj galeriji Crnobori u Banjolama prema odabiru povjesničarke umjetnosti Kristine Tamare Franić Kućiš i autora.

Mladen Milotić posvetio je svoj život umjetnosti i kao umjetnik i kao galerist. Slikarstvom, grafikom i kiparstvom bavi se od 1970. godine. Svoju prvu samostalnu izložbu imao je 1972. godine u Omladinskom domu Uljanik u Puli, a tijekom svog stvaralaštva stvorio je široki tematski i tehnički raspon radova.

- Iako mi je još u doba osnovne škole likovni vrlo dobro išao, bila su to drukčija vremena i tada nisam imao mogućnosti pohađati likovnu akademiju. Upisao sam tehničku školu, trebao sam steći neko zanimanje i krenuti raditi, ali već za vrijeme vojnog roka ponovno sam počeo slikati. S dvadesetak godina, nakon vojske, odvažio sam se pokazati svoje radove profesoru i akademskom slikaru Martinu Bizjaku, koji me ohrabrio da se nastavim baviti slikanjem. Jedanaest godina radio sam u Uljaniku kao rukovatelj elektrokomandi, ali cijelo to vrijeme sam slikao, tako da je uskoro došlo do moje prve samostalne izložbe 1972. godine u Omladinskom domu Uljanik. Tada je u tom prostoru ubrzo počela s radom likovna sekcija čiji sam bio osnivač i prvi predsjednik. Likovnu sekciju sam vodio pet godina, a članovi su bili djelatnici Uljanika i ne samo oni. Nakon mene predsjednik je bio Marko Levak, i onda nekoliko godina kasnije, sekcija se ugasila. Bilo mi je to zanimljivo iskustvo, a veliku smo pomoć imali za praktične stvari od tajnika Dušana Žerovnika, a za materijalne troškove pomoć smo imali od Omladinske organizacije i KUD-a Uljanika. I tako sam nekako krenuo u te likovne krugove i vode. Politika me nije zanimala, moja ljubav je bila slikanje pa sam se najviše time bavio. Uslijedile su druge organizacije, sekcije, često sam sudjelovao na likovnim natjecanjima, dobivao neku od prve tri nagrade. Tada sam odlučio krenuti u neke ambicioznije projekte, od 1977. godine postao sam član HDLU-a Rijeka, a HDLU-a Istre deset godina kasnije, kada se to društvo oformilo u Puli. Trinaest godina sam vodio caffe bar Art, gdje je i desetak autora izlagalo svoje likovne radove u tom prostoru, a potom sam otvorio galeriju, kazao je Milotić.

Uvaženi su likovni kritičari i povjesničari umjetnosti pisali o njegovom stvaralaštvu: Gorka Ostojić Cvajner, Juraj Baldani, Lidija Vranić, Marino Baldini, Martin Bizjak, Ivan Obrovac, Silvija Benković Paratova, Kristina Tamara Franić Kučiš...

Martin Bizjak definirao ga je egzaktnim i dosljednim, kontroliranih emocija, razvijene opažajne i perceptivne kulture, inteligibilnim, pokretljivim i samosvjesnim u svojoj stvaralačkoj razvojnoj krivulji. Likovna kritičarka Lidija Vranić kazala je da je Milotić slikar više po opredjeljenju, nadarenosti i senzibilitetu, a manje po disciplini i edukaciji. Kristina Tamara Franić Kućiš pak veli da "u širokoj paleti svih nijansi plave, posebnim tonom antracit sive zraka, neba i mora, toplini terakote zemlje i krovova primorskih kuća, u čulnim nijansama aprikota ženske puti i simbolima života, utkao je besmrtnu ulogu pritajene ljubavi prema svijetu gdje sunce izlazi s odmah nestajućim čarima".

- Imao sam teži put jer nisam bio akademski slikar, a osim slikarstvom bavim se i digitalnom umjetnošću. Važan dio u mome stvaralaštvu bio je i galerijski rad. Šest i pol godina vodio sam galeriju na Kapitolinskom trgu 1., gdje su bile i dvije zaposlene osobe, no zbog velikih troškova režija, zakupa, dohodaka djelatnicama, knjigovodstva, spomeničke rente…, radio sam s gubicima. Vratio sam taj prostor gradu 2008. i od tada pa do 2016. godine počeo sam s programima u galeriji u Šijani, gdje su se redovito održavale izložbe. Nekada bi se godišnje prijavila i 54 autora, 20 njih bi ušlo u uži izbor, i od tih 20 za izlaganje bi odbrali deset. No, s godinama, nije bilo dovoljno sredstava za održavanje izložbene djelatnost, tako da je galerija sada postala samo prodajnoga tipa. Ovdje imam oko 1.500 slika od približno 150 autora, nije to neka unosna djelatnost. Inače sam umirovljenik već tri godine, ali i dalje radim u galeriji, kazao je Milotić.

Milotić je redoviti sudionik i raznih ex tempore natječaja, likovnih kolonija, gdje se želi i svojim stvaralaštvom konfrontirati s ostalim umjetnicima, i gdje je prava prilika da se vidi koliko je tko napredovao, promijenio stil i drugo, a lijepo je kaže naći se s kolegama slikarima iz raznih krajeva Hrvatske i šire.

Slikanjem se i dalje bavi, i dalje dobiva nagrade na ex tempore natječajima i ta strast ga ne napušta niti nakon 50 godina bavljenja tom vrstom umjetnosti.

Digitalnu je grafiku otkrio 1995. godine, i radio je u programima Photoshop i Corel. Veli da nije imao neke uzore u svome stvaralaštvu, te da mu je puno značila motivacija Martina Bizjaka. U posljednje vrijeme radi s pijeskom kao podlogom, akrilom, akvarelom, uljem i drugim slikarskim tehnikama. Njegovo su stvaralaštvo obilježili i figurativni i apstraktni radovi, a ističe da se nikada nije bavio performansima ili instalacijama.

Istaknuo je da voli obilaziti izložbe, otići na izložbe kolega, te da ga žalosti kada vidi da te izložbe posjeti mali broj posjetitelja, posebice na otvorenjima.

Do danas je održao 98 samostalnih i 325 skupne izložbe u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je većeg broja nagrada, ukupno 53 za slikarstvo, grafiku i skulpturu. Sudionik je i većeg broja likovnih kolonija i simpozija, ukupno 36. Bio je voditelj Galerije Milotić na adresi Kapitolinski trg 1. od 2001. do 2008. godine, a od 2008. do danas vlasnik je i voditelj Galerije Milotić u Šijani.