VEČERAS U KLUBU&KNJIŽARI GIARDINI 2

MARINA VUJČIĆ predstavlja roman "Pedeset cigareta za Elenu"

| Autor: Vanesa BEGIĆ

Sve je krenulo iz preispitivanja "leptirovog učinka" u našim malim, običnim životima u kojima jedan događaj lančano izazove mnoge druge. Znati da tijek naše sudbine možda ovisi o tome jesmo li izašli iz kuće minutu ranije ili kasnije bila mi je jako poticajna za pisanje. Cigarete su u toj priči samo lajtmotiv koji daje ritam jednom naizgled promašenom životu i ritam bdijenju glavnog junaka

 

Marina Vujčić, urednica u izdavačkoj kući Hena com i višestruko nagrađivana književnica ili, kako sebe radije naziva, pisac, gošća je Kluba&knjižare Giardini 2 gdje će se večeras s početkom u 20 sati predstaviti novim romanom "Pedeset cigareta za Elenu" u izdanju Fraktura - najbolja literatura. S autoricom će razgovarati Helena Vodopija.

Na tragu prethodnih romana poput "Susjeda" ili "Pitanja anatomije", u svojem sedmom romanu autorica promišlja o temama samoće i otuđenosti, koje unatoč njihovoj univerzalnosti u vidu primarne potrebe za socijalnim, nose trag (i težinu) suvremenosti figurirajući kao "duh vremena".

Pulsko gostovanje bio je i povod za razgovor s ovom autoricom. 

- U Vašim romanima predstavljate sasvim "obične" ljude u neobičnim situacijama i kontekstima koji se odmah, iz prve, silno dopadnu čitateljima koji ne ispuštaju roman do zadnje stranice. Kako nalazite inspiracije za takva djela?

- Moram priznati da ne volim baš riječ "inspiracija", barem ne u onom značenju koje se mistificira kao neko posebno, uzvišeno stanje koje potiče umjetničko stvaranje. Svaki lik, svaka priča koju u nekom trenutku počnem smatrati vrijednom zapisivanja posljedica je tek davanja pretjerane važnosti nekoj ideji koja, ako joj se u mislima dovoljno dugo posvećujem, preraste u temu. Zapravo me nikad neće prestati fascinirati ta mogućnost stvaranja nečega iz ničega. Dogodi se neka nehotična misao, tvrdoglavo se za nju uhvatim, i godinu-dvije kasnije imam roman koji je na toj nehotičnoj misli izrastao samo zato što je moj mozak u nju povjerovao dovoljno da joj se posvetim. Draže mi je to zvati tvrdoglavošću nego inspiracijom.

- Nakon "proganjanja" susjeda, milovanja leđa, sada je tu 50 cigareta za jednu žensku osobu. Ima li ta priča neku pozadinu, kako je sve to krenulo?

- Moje priče najčešće nemaju uporište u stvarnosti, pa ni ova nema takvu pozadinu. Sve je krenulo iz preispitivanja "leptirovog učinka" u našim malim, običnim životima u kojima jedan događaj lančano izazove mnoge druge. Znati da tijek naše sudbine možda ovisi o tome jesmo li izašli iz kuće minutu ranije ili kasnije bila mi je jako poticajna za pisanje. Cigarete su u toj priči samo lajtmotiv koji daje ritam jednom naizgled promašenom životu i ritam bdijenju glavnog junaka. One njemu simboliziraju pedeset svjećica na rođendanskoj torti koje opet neće biti jer od smrti sestre blizanke više nikad nije slavio rođendan. Bizarno obilježavanje njihovog zajedničkog pedesetog rođendana pušenjem, na koje se glavni junak odlučio, pokreće neke događaje u životima troje drugih junaka, u nizu takozvanih slučajnosti koje nisu slučajne.  

- S Pulom imate neku posebnu vezu, i s ovim krajevima. Rado ste viđena gošća Sa(n)jma knjige, na Brijunima ste djelovali kao glasnogovornica Ulyssesa. Hoće li i ovi krajevi biti dio nekog Vašeg narednog romana?

- Stvarno volim Istru, Pulu, a najviše Brijune – ali sve su te ljubavi vezane uz neke osobne doživljaje koji nemaju puno veze ni s geografijom ni s prirodnim ljepotama. Istru volim gastronomski, kao gurmanka koja obožava hranu, vina i maslinovo ulje tog podneblja, Pulu zbog sajma Sa(n)jam knjige u Istri, najboljeg sajma knjiga u Hrvatskoj koji svima nama koji se bavimo knjigom predstavlja neku vrstu šlaga na torti izdavačke godine, a Brijune volim zbog Ulyssesa, zbog kazališnog iskustva i svih divnih prijateljstava koja sam tamo stekla. Mislim da moje stvarno poznavanje te regije ipak nije dovoljno da bih se usudila smjestiti tamo nekog svog junaka. Nakon Dragana Velikića koji je od Pule napravio divnu književnu junakinju, bilo bi neumjesno uopće pokušavati.

- Nezahvalno pitanje za autora, no postoji li neki roman, ili općenito Vaše djelo za koji ste vezaniji u odnosu na druge?

- Meni to pitanje nije nezahvalno jer mi je odgovor na njega lak. Sa svojim romanom "A onda je Božo krenuo ispočetka" imam neku posebnu emotivnu vezu koju ni jedan kasniji roman nije nadmašio, a vjerujem da nikad i neće. To čak nema veze sa sadržajem romana, nego više s mojim osjećajem da je to roman koji je od mene definitivno učinio pisca, na kojem sam – stidljivo, ali ipak – povjerovala da je to moj poziv. "Božo" me u autorskom smislu ohrabrio, nakon tog romana više se jednostavno nisam mogla vratiti u život bez pisanja. Takav prijelomni životni trenutak više nikad ne mogu imati s nekim drugim romanom, pa je valjda u tome tajna ljubavi između mene i "Bože".

- Teoretičari učestalo raspravljaju o (ne)postojanju ženskog pisma. Po Vama postoji li žensko pismo i smatrate se piscem koji piše ženskim pismom?

- Ja se smatram ženom koja piše, ali ako sama činjenica da sam žena moje pismo definira kao žensko, onda postanem goropadna. Oznaka ženskog pisma imponirala bi svakoj ženi koja piše kad bi se ta oznaka doista povezivala s naslijeđem francuskih feministkinja koje su se u dijalogu s idejama Jacquesa Lacana nastojale izboriti za davanje glasa ženskom tijelu i njegovim iskustvima – ali, nažalost, ona se koristi samo zato da se naglasi da je nešto pisala žena, odnosno služi za minoriziranje ženske književnosti. Ja dosad nisam ni napisala roman koji bi mogao ponosno ponijeti oznaku ženskog pisma u pravom značenju tog pojma, ali u pogrešnom, spolnom tumačenju prišiva mi se stalno.

- Planovi za budućnost?

- Trenutno sam u fazi istraživanja za novi roman, koja će ovaj put potrajati jer je tema vrlo zahtjevna. Ne bih još govorila o tome da ne zvuči kao najava nečega što kasnije možda neću ni uspjeti napisati. Ne bi mi bio prvi put da jedan roman napustim zbog drugog pa je bolje da ostanem suzdržana. U ovom času je u mojoj budućnosti najizvjesnije to da ću pobrati svoje masline u Dalmaciji.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter