Marija Peruško, rođena Lorencin, za sebe veli jednostavno "Medulinka, rođena u medulinskoj kući. I danas živin u Medulinu s mojon famejon. Rođena san u medulinskoj kući u koj san odgajana uz tri generacije kućana. Moje ditinjstvo u poratnim litin je bilo sretno uz vridnu i škrbnu mater i oca, dida i babu i braću. U toj kući san slušala govor moje matere, kućana, suseda i ljudih u selu. Svi smo se poznali i po našu govorili našin lipin dijalektnim medulinskim govorom"

Promocija novog djela autorice Marije Peruško, "Frazeološki rječnik medulinskoga govora", održat će se u ponedjeljak, 11. studenog s početkom u 18 sati, u Multimedijalnom centru Općine Medulin. Rječnik se sastoji iz uvodnog dijela u kojem se autorica obraća čitateljima, slijedi uputa autorice o načinu čitanja rječnika te nakon kratica, abecedno uređen rječnik po leksikografskim načelima. U svojem drugom dijelu, rječnik se bavi manje poznatim riječima. Sam je rječnik prvi frazeološki rječnik jednoga jugozapadnog istarskog idioma, obuhvaća 2.200 frazema oprimjerenih rečenicama uz nadnatuknicu po formalnom principu. Zastupljeni su frazemi prema vremenskoj raslojenosti - arhaični i noviji frazemi, te prema prostornoj raslojenosti - lokalni i regionalni. 

Autorica i urednica je Marija Peruško, recenzenti su izv. prof. dr. Lina Pliško te akademik Goran Filipi, lektor dr. David Mandić, naslovnu ilustraciju priredila je doc. mr. art. Aleksandra Rotar, a grafički ga je oblikovao Mario Rosanda. Tiskan je sredstvima Općine Medulin, a voditeljica projekta je Sonja-Barbara Bader. 

Marija (Lorencin) Peruško, rođena je 1940. uMe dulinu, gdje i danas živi s obitelji. Diplomirala je na Učiteljskoj školi u Puli, a potom i na Pedagoškoj Smoljancima, Puli, te od 1978. do umirovljenja 1992. godine u Osnovnoj školi Medulin. U svojim umirovljeničkim danima posvetila se proučavanju tema iz dijalektike i medulinskoga govora. Plod su toga interesa dva dijalekatska rječnika "Rječnik medulinskoga govora" (2010.) i "Frazeološki rječnik medulinskoga govora" (2019.). 

Marija je aktivna i u Marijadi, družini koja okuplja pjesnikinje imena Marija iz raznih krajeva Istre: Pogorilić iz Rovinjskog Sela, Sošić iz Sošići, Maretić iz Žminja, Palaziol iz Rovinja, Ribarić iz Semići, Rojnić iz Orihi, a tu su bile i pokojne Marija Blagonić i Marija Banko.  

Marija Peruško, rođena Lorencin, za sebe veli jednostavno "Medulinka, rođena u medulinskoj kući. I danasživin u Medulinu s mojon famejon. R ođena san u medulinskoj kući u koj san odgajana uz tri generacije kućana. Moje ditinjstvo u poratnim litin je bilo sretno uz vridnu i škrbnu mater i oca, dida i babu i braću. U toj kući san slušala govor moje matere, kućana, suseda i ljudih u selu. Svi smo se poznali i po našu govorili našin lipin dijalektnim medulinskim govorom". 

Japlenice 

Dan-danas, kada sve više dijalekata i mjesnih govora je ugroženo usred procesa globalizacije, svakako je zanimljiv svaki trud očuvanja mjesnih govora, i to ne samo riječi, već i fraza, običaja, tradicije. 

- Našu kuću je zaziđa moj did Osip 1906. lita, ondar kada su Medulinci svi samiziđali svo je kuće od materijalih iz svoje okoline: stine su vadili u kavan kih je na Medulinštini bilo dosta. Ki ne zna, kave su bile na Munidi di je danas spomenik, i priko puta, u Smrikvan di su danas kuće, na Mukalbi, na Pećinan. U Kaželi bi palili dvi japlenice; veliku i malu pa su imali i svoje japno, a salbun su vadili u Bijeci.

Sami su bili projektanti i ziđari lipih kuć u stini, ističe ova autorica. 

Govoreći o svom odrastanju, o mladenačkim danima, te o tome kako je postala učiteljica, što je radila pune 33 godine kao učiteljica razredne nastave, ističe da je išla biciklom u Pedagošku, iz Medulina za Pulu.

 - To su bila ona lita kada smo se u Pulu vozili svi na bičikletan jer korijer ni bilo. Po biloj česti svaki dan ko je bila teplinja, zima, daž eli je vitar puha u školu se moralo poći. Kada sam finila školu, zajno san se zaposlila u maloj područnoj školi u Smoljancin, di san živila u učiteljskon stanu s famejon. Uz delo san finula i Pedagošku akademiju uPuli.  

Kombinirani razredi 

- Ističe i da je škola u Smoljancima bila Područna škola Osnovne škole Savičenta s četrdeset i pet učenika u kombiniranim razredima. Nakon rada u pulskim školama na Verudi i Stoji, najduže je, čak 14 godina radila u školi u Medulinu, odakle je išla u mirovinu. 

Kako je krenulo sa zapisivanjem riječi, faza,Peruško ističe : "Beside su mi počele navirati u glavu, nisu mi dale mira ni po danu, ni po noći kako ona voda u funtani (u koj je moja mater robu prala, a ja bi kako dite pušćala brodiće od harte u more), dok ih nis počela pisati nis imala mira. Beside su se množile, svaki dan sve više".  

Tako je bila sigurna da želi napisati besidarnik, rječnik, koji je nastao tijekom pet godina. 

- I potlen pet lit san naredala 9.650 besid s gramatičkin odrednicama, značenjima, latinskim nazivima, tu su bile izreke, poslovice, frazemi, štorijice. Rječnik ima još tri dila: medulinska prezimena (oko 300) i šoranomi, toponimi i mikrotoponimi, te jezične značajke govora. 

O nastanku frazeološkog rječnika, veli da nije unaprijed razmišljala o tome da napiše dva rječnika, ali kada je već jednom krenula s time, jednostavno ju je zarazilo.  

- Naši stari su se obilato služili frazemim ondar kada nisu stili, eli smili govoriti šćeto i dreto da se ne bi zamirali edan drugen, da ne bi čuli oni ki su nan govor naš domaći branili i stili da po njihovu govorimo, zamotali bi svoj pensir u nike druge beside, u nike ke to nisu, a to se zove u preneseno značenje i uz njih bi delali mote, bi govorili u malo besid, eli na po beside. Čuda putih, kako dite nis razumila ča govoru, objašnjava Peruško nastanak ovoga djela. 

Kao što se to i očekuje, frazemi koje je tu sakupila, dolaze iz raznih područja ljudske djelatnosti: od poslova, ribarstva, pomorstva, kulinarstva i drugih područja, a ima i onih, dakako, nastalih pod utjecajem drugih jezika.