Za potrebe snimanja "Dugih brodova", uz more na Limskome kanalu izgrađeno je cijelo vikinško naselje, čiju scenografiju potpisuje Veljko Despotović. Godinama su ostaci filmskog seta nastavili živjeti kao turistička atrakcija. Na snimanju je sudjelovalo mnogo statista iz okolnih područja koji su bili na sinoćnoj projekciji i pogledali film čiji su dio bili davne 1964. godine
Sinoć je na Limskom kanalu održana je projekcija "Dugih brodova", filma koji je u velikom djelu davne 1964. snimljen upravo na ovoj lokaciji, a prikazan je u sklopu projekta Istarske filmske komisije pod nazivom "Istra u kadru - Film na izvornoj lokaciji".
Program je otvorio puhački orkestar KUD-a Matka Laginje iz Sv. Lovreča pjesmom "Crazy little thing called love", a glazbeni program su nastavili bogatim repertoarom filmske glazbe i glazbe korištene u filmovima.
Film "Dugi brodovi" snimljen je 1964. godine i jedan je od prvih anglo-jugoslovenskih koprodukcijskih spektakala Avala filma i Warwick filmsa u režiji oskarovca Jacka Cardiffa. Najveći dio filma snimljen je velikim dijelom, baš u Limskom kanalu. Sjajnu glumačku ekipu "Dugih brodova" činili su dobitnik Oscara Sidney Poitier, zatim Richard Widmark, Beba Lončar, Rosanna Schiaffino i Russ Tamblyn. Za potrebe snimanja, uz more na Limskome kanalu izgrađeno je cijelo vikinško naselje, čiju scenografiju potpisuje Veljko Despotović. Godinama su ostaci filmskog seta nastavili živjeti kao turistička atrakcija. Na snimanju je sudjelovalo mnogo statista iz okolnih područja koji su bili na preksinoćnoj projekciji i pogledali film čiji su dio bili davne 1964. godine
Prisjećanje na stare dane
Naša domaća književnica Marija Sošić te je godine radila kao učiteljica, a njeno prvo radno mjesto bilo je u Kanfanaru. Prisjeća se kako je dvaput svoje učenike vodila u šetnju Limskim kanalom u vrijeme snimanja kojega su vrlo rado promatrali. Ove nedjelje došla je pogledati film, a ponovno se povezala i s jednim od njenih učenika s kojim je izmjenjivala anegdote o tom vremenu. Rekla nam je i kako je poznavala mnoge statiste u tom filmu. Nažalost, navodi kako je produkcija tražila većinom starije glumce, pa mnogih statista više nema među nama.
Ipak, jedan je mlađi statist pronašao način kako da bude djelom ovog filma.
- Bio sam srednjoškolac, sa svojih nepunih 18 godina. U to vrijeme Poreč je bio prepun studenata i njih su pretežito tražili kao statiste. Ipak, trebao mi je novac i pitao sam neke od studenata mogu li i mene nekako "ubaciti". Rekli su mi kako sam mlad, ali kako mogu pokušati ako hoću. Tako sam drugoga dana ušao s njima u autobus i bijelom cestom iz Poreča stigao do Limskog kanala, ispričao nam je tadašnji statist Cvjetko Simić iz Poreča.
Pun nade stao je u liniju dok je režiser birao statiste, ali kada je došao do njega dočekalo ga je razočaranje. Ipak je bio premlad i poslan je kući.
- Znate kako u životu uvijek postoji jedna dobra duša koja vam pomogne. Tako je mene jedan čovjek uzeo za ruku i odveo do neke drvene barake. Tamo nas je dočekala gospođa kojoj je naložio: "Sredite ga tako da izgleda kao da ima između 25 i 30 godina". Imala je spremno 33 kreme i spužvu kojom je lijepila moje lice, prisjeća se Simić.
Tadašnji statist sa smiješkom na licu ispričao nam je kako je tog dana ipak uspio biti statist, ali mu je nakon toga trebalo čak tjedan dana da bi sve to ljepilo skinuo s lica. Snimao je dva dana, a ponosno nam je pokazao i svoju vikinšku uniformu u koju su ga odjenuli. Zanimljivo je kako još nikada nije pogledao film do kraja, pa je ovo bila prava prilika za prisjećanje na svoje dane mladosti. (Aleta BRATTONI, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU OD UTORKA