Aldo Pokrajac
Ovom knjigom, koja je odabir priča objavljenih posljednjih godina u prilozima More i Terra Glasa Istre, te u godišnjaku Jurina i Franina, želio sam se odužiti Rovinjcima koji su poslom ili hobijem vezani uz more i onima koji uz veliki trud žive od zemlje. I jedni i drugi puno su puta prkosili ćudima prirode, ali nisu posustali, zbog čega sam ih uvrštavao u moje reportaže, kaže Aldo Pokrajac
Predstavljanje knjige "Rovinj s mora i kraja" Alda Pokrajca skupilo mnogobrojne Rovinjce, a kako i ne bi kada su u knjizi otisnute priče upravo o njihovim sugrađanima.
Zajednička poveznica ispričanih priča i sugrađana jest upravo Rovinj, njegovo more i njegova polja, stoga je odaziv građana bio, možemo slobodno reći, očekivano velik, čak i unatoč kiši, a prostor restorana Strukovne škole Eugena Kumičića, gdje se održalo predstavljanje, postao je pretijesan za toliki iskazani interes.
Suvremeni poznavatelj rovinjske povijesti
Novinarskim je stopama krenuo na nagovor majstora fotografije Eduarda Strenje, koji je već tada surađivao s Glasom Istre, u kojem je kasnije postao urednik fotografije. Naime, sugerirao mu je da pokuša slati slike i kratke vijesti nekim od brojnih dnevnika koji su tada izlazili, i tako je započela suradnja s Vjesnikom, za kojega je kasnije pratio događaje u Istri za tjedni prilog, duplericu o rock glazbi.
Nakon toga, surađivao je s, u to vrijeme tiražnim tjednikom Vikend, te kultnim beogradskim Džuboksom, a kao Mirnin sindikalac i član Općinskog sindikalnog vijeća pisao je za tada utjecajni tjednik Radničke novine. Osim toga, surađivao je s Večernjim listom i Sportskim novostima, dok je u međuvremenu postao i stalni dopisnik Glasa Istre. Nakon četiri godine uređivanja gradskog lista Rovinjska kronika, za kojega je pisao i današnji gradonačelnik Marko Paliaga, u Glasu Istre se zapošljava, a suradnja traje i dalje, dok je, kako kaže "u penziji, a ne u mirovini".
Priče koje se mogu pronaći u Aldovoj knjizi, posebice one o bogatoj pomorskoj, ribarskoj i brodograditeljskoj baštini, te o sjajnoj tradiciji veslanja u Rovinju, autor se koristio radovima Marina Budicina, rovinjskog dogradonačelnika koji slovi kao najbolji suvremeni poznavatelj rovinjske povijesti. Na kraju knjige pod naslovom "U bonaci" otisnut je i autorov izbor osam od osamdesetak humoreski objavljenih u prilogu našega lista More, a neke od njih pročitali su Milan Medak, ujedno i voditelj ove večeri, i poznati rovinjski glas Teodor Tijani. Publiku su tako nasmijali naslovi poput "Od britanske Aurore do Uljanikova potonuća", "Veliki manevri u maloj Savudrijskoj vali", zatim "Bakalaj od jedanput i oni iz plastičnih porcij", "Ki ne bi diga jato orad da mu se najde u mriži?", te "More li nan mali rebraš uništiti sardelu i sardona?".
Četvrt stoljeća radio u Mirninom škveru
Pokrajac je svoju knjigu oplemenio mnogobrojnim zanimljivim ljudima koji su zasluženo ušli u povijest ovoga grada.
- Odabir sugovornika je bio logičan jer i sam potječem iz zemljoradničke, ne iz seljačke obitelji. Punih 25 godina ili četvrt stoljeća sam radio u Mirninom brodogradilištu, pa sam upoznao brojne ribare i nautičare, ne samo iz Rovinja, već i cijele zapadne obale Istre, koji su sa svojim plovilima dolazili na remont u Rovinj. Nažalost, od nekadašnje višestoljetne tradicije male brodogradnje i meštara koji su pokrenuli proizvodnju i u pulskom Austro-Ugarskom Arsenalu nije ostalo gotovo ništa. Od nekadašnjeg, posljednjeg od šest rovinjskih brodogradilišta s tridesetak majstora, ostala su samo dvojica. Mladen Takač je posljednji rovinjski školovani brodograditelj a Mario Marić zadnji brodomehaničar za pogonske Diesel motore, pa u 70. godini još uvijek odlazi rješavati havarije ne samo u Istri, već i u Dalmaciji. Da nema legendarne obitelji Venier Pace Rovinj, čiju je luku nekad krasilo 14 plivarica, ne bi imao ni jedan brod za ulov srdele. To je bio dodatan razlog da moje sugovornike, od kojih neki više nisu živi, uokvirim u ovoj knjizi, objašnjava autor.
Knjiga se tako sastoji od dva dijela, prvog "Rovinj s mora" i drugog, "Rovinj s kraja". Prvi dio govori nešto o povijesnom zaleđu Rovinja kao ribarskog gradića, te prikazuje njegov razvoj kroz rad njegovih stanovnika, ribara, mornara, nautičara, brodograditelja, ali i sportaša, veslača, jedriličara, plivača i ostalih. O moru govori i kroz rovinjske batane, opisuje ga kroz znanstvenu prizmu Instituta Ruđer Bošković i kroz istraživanja raznih udruga i znanstvenika. Drugi dio, "Rovinj s kraja" govori o povijesti poljoprivrede Rovinja, dotiče se poznatih rasadnika i njihovih vlasnika, a priču o kraju pričaju brojni rovinjski maslinari i vinari, ali i stočari i mnogi drugi zanimljivi sugovornici.
Što su njihovi nonići jednom davno radili
Na ovom, kako ga je Pokrajac nazvao, "malom druženju", nekoliko je riječi o autoru, ali i njegovome djelu rekla urednica knjige Nina Orlović Radić.
- Aldo je jedan vrlo skroman čovjek, a ova je njegova knjiga zaista dobra. Dobra je zahvaljujući upravo svima vama, a on vas je znao odabrati tako što je zapravo birao sebi slične ljude. Osim što ga krasi to što je vješt pisac, Aldo je užasno strpljiv i ima "slonovsku" memoriju, pa tako bez problema odgovara na povijesna pitanja. Ova današnja knjiga predstavlja povijest, pa će tako nečija priča već sutra biti prošlost, ali zato ostaje djeci koja će kroz nju moći vidjeti ono što su njihovi nonići jednom radili. Također, knjigu možete čitati kadgod. Čak i kada ju jednom pročitate, uvijek će se naći pojedine stvari koje ćete zaboraviti, pa ćete joj se opet vraćati, rekla je Orlović Radić.
Tijekom predstavljanja, publika je na platnu mogla uživati u projekciji svih 150 fotografija, od kojih je većinu snimio upravo autor, koje se nalaze otisnute u knjizi, a neki su se upravo na njima mogli i prepoznati. Večer je također bila prožeta pjesmom i to uz neizostavne bitinadure iz KUD-a "Marco Garbin", koji, prema riječima voditelja večeri, pjevaju autohtone pjesme izrasle iz simbioze sunca, mora, maslina, peškadura i ostalih blagoslova našega mjesta, te koje "diraju u dušu".
Odabir novinarskih priča
Ovom knjigom, koja je odabir priča objavljenih posljednjih godina u prilozima More i Terra Glasa Istre, te u godišnjaku Jurina i Franina, želio sam se odužiti Rovinjcima koji su poslom ili hobijem vezani uz more i onima koji uz veliki trud žive od zemlje. I jedni i drugi puno su puta prkosili ćudima prirode, ali nisu posustali, zbog čega sam ih uvrštavao u moje reportaže, a sada, pošto novine traju samo jedan dan, i u knjigu, svojoj se znatiželjnoj i nestrpljivoj publici obratio sam autor, Aldo Pokrajac, dragi kolega i vrsni novinar koji ovim djelom obilježava okruglih 40 godina svog novinarskog rada. (Aleta BRATTONI, snimio Gordan UKIĆ)