NAJNOVIJE



FILM I PREDAVANJE

"Kazališni život na Bujštini od 1952 do 1982. godine"


U dramskom ansamblu kazališta "Otokar Keršovani" osnovanom 1954. djelovali su priznati glumci - Tana Mascarelli, Vjeročka Kudrjavceva, Silva Fulgosi, Ljubica Bočkaj, Vladimir Oblešćuk, Stevo Meandžija, Pavo Dopud, Vjekoslav Čekol, Jure Knežević, Zvonko Lepetić, te kao gost Veljko Maričić. Od redatelja su bili angažirani Dujam Biluš, Ivan Šebelić, Ante Jelaska, Lajče Ledvaj, Lojze Štandeker, a kazališnu predstavu "Dubravka" režirao je sam Marko Fotez

 

U opuštenoj atmosferi caffe bara Fantasy brojni posjetitelji uživali su u filmskoj večeri i predavanju naslovljenom "Kazališni život na Bujštini od 1952 do 1982. godine" u organizaciji Udruge Bujšćinski glas. Kroz tematsku večer voditelj projekta Zlatan Varelija, u tri je "čina", kao u kazališnoj predstavi vodio slušatelje od prvih kazališnih koraka glumaca amatera do profesionalnih glumaca s ovih prostora zaključivši zadnju fazu kazališnog života na Bujštini - amaterizmom.

Nacionalno osvještavanje

- Kazališni život Bujštine bio je vrlo živ u pedesetim godinama prošlog stoljeća, jer nije imao samo kulturološku ulogu već i prosvjetnu, kao i težnju razvoja nacionalne svijesti. Cilj osnivanja kazališnih grupa bio je povratak hrvatskog jezika te vraćanje hrvatskog identiteta koji je bio dosta potisnut na ove prostore,   kazivao je Varelija podsjećajući na burnu povijest u vrijeme djelovanja Zone STT-a, Kotara Buje kada je stavljan prioritet na nacionalno osvještavanje. S tim ciljem je već 21. prosinca 1948. godine osnovan KUD "Ante Babić" u Bujama s nizom sekcija pa tako i s dramskom, koja je tijekom 1952./53. prerasla u poluprofesionalni kazališni ansambl, da bi se u rujnu 1954 transformirala u profesionalno kazalište "Otokar Keršovani". U tom su dramskom ansamblu kazališta djelovali i radili priznati glumci, Tana Mascarelli, Vjeročka Kudrjavceva, Silva Fulgosi, Ljubica Bočkaj, Vladimir Oblešćuk, Stevo Meandžija, Pavo Dopud, Vjekoslav Čekol, Jure Knežević, Zvonko Lepetić, a kao gost je nastupao i Veljko Maričić. Od redatelja bili su angažirani Dujam Biluš (prvi ravnatelj Istarskog Narodnog kazališta 1949.) Ivan Šebelić, Ante Jelaska, Lajče Ledvaj, Lojze Štandeker, a kazališnu predstavu Dubravka režirao je sam Marko Fotez.

Bilo je to zlatno doba kazališta, popularno zvanog "kazalište na kotačima", jer su gotovo svakodnevno izvodili predstave, ne samo u Bujama, već u cijelom Kotaru Buje, i šire, po Istri. Tako je samo u sezoni 1954/55. kazališni ansambl odigrao 149 predstava i prešao 3900 km, a broj posjetitelja popeo se na 29.982.

Sjedinjenje s INK Pula

U, drugom "činu" kronološkog izlaganja Varelija se osvrnuo i na krizno razdoblje gašenja profesionalnog kazališta te njegovo sjedinjenje s Istarskim narodnim kazalištem u Puli, te napuštanjem glumaca, kao i njihovim odlaskom u INK u Puli. Izdvojio je Nika Faggiania, Vladimira Oblešćuka, Vjeročku Kudrjavcevu (koja je osnivačica pulskog Pionirskog kazališta nekadašnjeg "Slavka Grubiše"). S glumcima je otišao i Josip Šraj, nastavši ravnati u INK Pula.

- Unatoč svemu bujsko se kazalište nije ugasilo već je nastavilo djelovati u najtežim uvjetima rada, bez imalo materijalne podrške, u vrijeme najvećeg egzodusa, ali su marljivim radom amateri uspijevali prirediti jednu do dvije kazališne premijere godišnje, pohvalno je kazivao Varelija istaknuvši glumce koji su svojom ljubavi prema daskama i voljom održavali kazalište. Bili su to: Andrej Dubić, Stipe Brale, Eugen Mesarić, Nikola Jurić i Lino Šepić.

Usporedo s razvojem kazališnog djelovanja, opisao je Varelija i nastajanje današnjeg prostora Pučkog otvorenog učilišta Buje, koje je osnovano još prije 70 godina, što je bilo prošle godine, međutim, nitko od nadležnih djelatnika današnjeg bujskog POU-a se nije ni osvrnuo na tu činjenicu.

Pravi kazališni praznik

I za kraj, u trećem "činu" predavanja autor ovog susreta i predavanja spomenuo je neke od najpoznatijih glumaca koji su svoje prve korake u bogatoj glumačkoj karijeri započeli upravo u Bujama. Izdvojio je Lidiju Kozlović, Ivana Bubala i Slavka Juragu.

- Na prijedlog Denisa Visintina odlučeno je da se postavi spomen ploča na rodnoj kući Ivana Bibala u Baredinama, završio je svoj povijesni pregled Varelija citirajući prof. Dragutina Licula da su mnogi glumci prijepodne u rukama držali alate, a navečer čitali knjige za pripremu novih predstava i tako dokasna u noć.

Zaista, neponovljiva vremena, s nostalgijom su se prisjetili mnogi posjetitelji u caffe baru Fantasy među kojima je bilo onih koji su kao gimnazijalci ili tada kao obični radnici sudjelovali u stvaranju predstave te živjeli za njezino uprizorenje na pozornici. Bio je to je pravi praznik! (Sanja BOSNIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter




Više iz rubrike